Danas je Dan materinskog jezika. Obilježava se svake godine u znak sjećanja kada je na zahtjev države Bangladeš 21. veljače 1999. na 30. zasijedanju Glavna skupština UNESCO-a taj dan proglasila danom materinskog jezika.

Materinji ili materinski jezik prvi je jezik koji neka osoba nauči u svojoj obitelji. Stručnjaci tvrde da je znanje materinskog jezika vrlo važno pri formiranju mišljenja. Istraživanja su pokazala da osoba koja nije svladala svoj materinski jezik ima problema s učenjem ne samo drugih jezika već i s učenjem uopće.

Iako smo brojčano mali narod imamo velike jezično bogatstvo. Uz standardni književni, dičimo se i našim  kajkavskim jezikom koji je prepoznat  kao povijesni književni jezik te je 12. siječnja 2015. godine od međunarodne organizacije za standardizaciju (ISO) dobio navedeni status za razdoblje od 16. do 19. stoljeća kao i za neka djela iz 20. stoljeća, te mu je dodijeljen i kȏd kjv.

Kakvo je stanje s našim kajkavskim jezikom? Zašto ga više nema u javnoj komunikaciji? Sramimo li se mi svoga kajkavskog jezika?

Odgovore na ova pitanja dobit ćemo danas na tribini „Rječnik ludbreškoga govora“ na kojoj će sudjelovati prof. Stjepan Belović, dr.sc Joža Horvat i mr.sc Branko Dijanošić. Tribina će se održati u Vijećnici Centra za kulturu i informiranje „Dragutin Novak“ s početkom u 17:00.