Nama je danas baš bio posebno poseban dan.

Zavirili smo na svako mjesto naše knjižnice.

Sjedili smo za čarobnim okruglim crvenim stolom, a teta Edita nam je pročitala napetu priču o jednom dečku i curi. Žirafeti i Žirafonu.

Objasnila nam je što je to guša i poslije smo razgovarali o tome što smo čuli. Joooj, za koga se sve htjela udati Žirafeta. Ipak, na kraju najljepši, najbolji i najsnažniji joj je bio Žirafon.

A onda smo krenuli u šetnju knjižnicom. Prvo smo dobro pregledali Dječji odjel. Izabrali smo si svaki svoju knjigu, sjeli i malo ih prolistali. A onda, stali u red i zadužili ih kod tete Edite. Ne, ne - nećemo šarati po njima. Pregledat ćemo ih s roditeljima i vratiti pri sljedećem dolasku. A onda smo pregledali i knjige za odrasle. Do neba su. Brojali smo katove. Takve zgrade nema u Ludbregu.

Pst, pst, malo smo se i penjali na ljestve.

I na kraju smo se izborili za igru u holu ispred kina. Vježbali smo skakati kao žabe, pa na jednoj nozi, potom na drugoj pa križno ...onda kao pingvini i .... ma, svašta! To su vam vježbe za usklađenje dviju polovina mozga.

Danas je baš bilo živahno u našoj knjižnici. Puno ljudi i djece. U svakom kutu se nešto događalo. Prava narodna knjižnica.

Eto, to vam je slovo po slovo od nas danas.