Gradska knjižnica i čitaonica Mladen Kerstner je u suradnji s udrugom „Biovrt-u skladu s prirodom“ u četvrtak organizirala predavanje Silvije Kolar Fodor pod naslovom „Zašto i kako uzgajati vlastitu hranu“.

Pred nama je vrijeme proljetne sjetve a tema o potrebi uzgoja vlastite hrane te razmjena sjemenskog materijala događaju se u vrijeme kad nam se uz pandemiju u bliskom susjedstvu događa jedan strašni rat. Već sada nakon dva tjedna osjećamo njegove posljedice po vrtoglavom rastu cijena goriva. Kažu, ovo su tektonske promjene u svijetu i ako potraje ili eskalira pa dođe do većih poremećaja u opskrbi energentima, slobodno možemo zaboraviti na dosadašnji način života.
To se osobito odnosi na hranu pa smo o potrebi i načinima proizvodnje vlastite hrane nakon predavanja razgovarali s autoricom, biovrtlarkom i aktivisticom Silvijom Kolar Fodor.

Gospođo Fodor, Zašto je ova tema sada postala toliko životno važna. Do prije godinu ili par čak mjeseci malo je tko o tome razmišljao.

Vrtlarenje je prije dvije, tri godine bilo kao hobi i neki aktivistički cilj koji je i danas isto tako jako bitan. Znali smo da je važno jesti zdravu hranu i podržavati sustav njezinog uzgoja na organski način. Kroz zadnje dvije godine došlo je do promjene paradigme o kojoj većina ljudi nije razmišljala. Do prije nekog vremena najvažnije nam je bilo koji ćemo novi film pogledati ili mobitel kupiti. No došla je pandemija i zabrana kretanja, a s njom i prazni dućani. Dvije godine kasnije kada smo pomislili da je tome kraj i da se vraćamo u normalu počeo je ovaj nesretni rat u Ukrajini. Sve više se priča da nam slijedi vrijem moguće gladi. Mnogi ljudi su postali svjesni kako hrana nije jednostavno dostupna i kako si možemo osigurati samodostatnost uzgojem vlastite.

Kako napraviti taj korak i orijentirati se na proizvodnju vlastite hrane, imamo li vremena? Isto tako i resurse, imamo li sjemena uopće?

Ja vjerujem da mi u Hrvatskoj možemo. Zemlje za obradu u Hrvatskoj ima, dali je to neka djedovina, privatni ili javni vrtovi. A sjeme se može i kupiti. Tako da smo u velikoj prednosti pred mnogim građanima Europe koji tu mogućnost nemaju. Njima je teže doći do obradive zemlje jer je tamo rasprodana. Isto tako treba nam znanje i sjemena. Na sreću još uvijek ima sjemena u sjemenarnama, pogotovo za vrtlare hobiste. Ovi mali vrtovi imaju prednost pred svim ovim velikim sustavima jer vi za organski vrt ne trebate gnojiva ni mnogo mašinerije. Hrana se može uzgojiti na vrlo lagani način bez puno ulaganja. Starije generacije su imale to znanje i dobro je ako imate nekoga starijega od koga to možete naučiti. Ako nemate onda morate pronaći ljude koji se bave tom vrstom edukacije. Eto tu je i moja elektronička stranica gdje sam prisutna preko deset godina. na njoj je objavljeno preko 800 besplatnih tekstova iz kojih možete učiti. Tu postoje i vrtlarske zajednice gdje ljudi dijele svoja iskustva i znanje. Na taj način je puno lakše krenuti.

Mi smo na ovom predavanju saznali neke konkretne stvari i usvojili konkretna znanja kako krenuti u proizvodnju hrane. Molim Vas za nekoliko osnovnih savjeta ljudima koji bi se okrenuli toj vrsti aktivnosti.

Zemlja za vrt, ako ju nemate, može se kupiti. Vi vrt možete napraviti skoro bilo gdje. Postoje i sorte koje su odlične za uzgoj čak i na prozorskim daskama, na balkonima ili terasama. Recimo tu postoje određene sorte rajčica koje su izuzetno niske i koje uspijevaju u teglama. Vi tako možete uzgojiti i paprike, patliđane, salatu, blitvu ili tikvice. Zanimljivo je da su neki ljudi uspjeli na terasama uzgojiti i male voćnjake. Dakle ljudi koji nemaju svoju zemlju za vrt čak i na ovaj način mogu uzgajati povrće. Ali vi kod nas možete unajmiti zemljište ili gradski vrt. Stvarno imamo jako široke mogućnosti. No moram istaknuti da bi trebalo tu hranu uzgajati na organski način, nema smisla da si sami trujemo tu hranu koju jedemo. Nemojte očekivati da će sve ispasti savršeno, toga nema. U časopisima i na internetu to sve izgleda savršeno, no toga u stvarnome svijetu nema i ljudi su razočarani ako to njima ne ispadne savršeno. Svaki put nešto ispadne bolje, ponekad i slabije, ali čim više mi imamo znanja, čim više učimo i promatramo zaključujemo zašto se određene stvari događaju. Ako sadimo raznoliko uvijek će nečega biti.

Ono što je, među ostalim, na vašim predavanjima zanimljivo je i razmjena sjemenja. Vi ste spomenuli da u svojoj banci sadnog materijala imate negdje oko 600 vrsta sjemenja. Recite nam nešto više o tome.

Sve je počelo slučajno. Vrtlari vole razmjenjivati i dijeliti sjeme. Tako sam i ja počela. Nešto sam dobila od bake i majke. Neke stare sorte njihovog kraja i malo pomalo sam počela sjeme razmjenjivati s drugim vrtlarima. Na tržištu ima malo vrsta jer se uzgajivačima presadnica ne isplati imati široku paletu presadnog materijala, oni uvijek idu na neke najisplativije sorte radi zakona tržišta i profita. Zato postoje ljudi entuzijasti koji čuvaju i njeguju raznolikost tih sorti. Uzgajaju ih u svojim vrtovima i dijele kroz razne vrtlarske zajednice. Možete se povezati s tom interesnom skupinom ljudi preko interneta. Pa su mi malo pomalo ljudi samoincijativno počeli slati različito sjemenje kako bih mogla sačuvati te sorte. To je težak i mukotrpan posao. Ja imam ogromnu kolekciju i na žalost ih ne mogu svake godine sve razmnožiti i održati. Ovisno o planu razmnožavanja koji sam postavila razmnožavam određeni sjemeni materijal svake dvi, tri ili četiri godine. Tu treba paziti na križanje ili slične stvari. Dogode se godine kada jednostavno ne uspijete skupiti svo sjeme. To je zahtjevan posao, zato imamo i ove razmjene sjemenja. Što bude viška ljudi to mogu dobiti kod nas i dalje razmnožavati u svojim vrtovima. Naši članovi udruge isto tako dobivaju dio sjemenja koji sade i razmnožavaju pa nam dio vrate, a dio sjemenja i znanje dalje mogu dijeliti ljudima. Tako uz razmjenu sjemenja širimo znanje i podižemo kulturu čuvanja sjemenja. Na taj način si osiguravamo samodostatnost ako jednoga dana raspoloživog sjemenja u trgovinama neće biti.

Kolika je važnost da su ljudi ipak zainteresirani za ova Vaša predavanja?

Interes je velik, mene to puno veseli. Pogotovo ovih zadnjih godina. Ljudi to vide i prepoznaju. Teži se nečem boljem u životu i boljem načinu života opčenito. Ljudi kada krenu imati vlastitu djecu teže tome da ju nahrane najbolje što mogu i tu krenu razmišljati o toj hrani. Na tržištu je organska hrana jako skupa i nije neki veliki izbor. U istočnom djelu Europe kultura samodostatnosti je uvijek bila prisutna. Na žalost u zadnjih dvadesetak godina smo ju radi prisutnosti mreže prodavaonica zapostavili. Zadnjih godina se opet vrača potreba proizvodnja hrane u vlastitom vrtu. Isto tako tu je prisutna i radost stvaranja koja ljudima poboljšava život na više razina.