Pripremili smo vam nekoliko novih knjiga, pa pogledajte što preporučujemo za ove hladne jesenje dane.

BELETRISTIKA

Senzacionalna vijetnamska obiteljska saga, vizualno i osjetilno zapanjujuća priča o jednom nevjerojatnom čvrstom i borbenom narodu, naročito njegovim ženama ispričana je kroz jedinstvene perspektive višegeneracijskih likova. Impresivan povijesni roman napisan ženskom vijetnamskom rukom nosi snažnu poruku o važnosti hrabrosti, dobrote i vjere za sve ljude na ovoj planeti. Svi znamo da je nemoguće proći ovim svijetom, a ostati nepovrijeđen. Međutim, u prirodi čovjekove slobode jest izdizanje iznad objekta i subjekta uvrede. Borba nije samo lijek, već i postupak stvaranja duhovnog imuniteta.
Roman ispisan prekrasnim, liričnim stilom. Prepun opisa krajolika, polja riže, džungle, planina, mirisa juhe pho i wokova, zvukova prirode i žamora na ulicama.
Planine pjevaju djelo je sa snažnom porukom o važnosti dobrote, nade i hrabrosti čak i u najmračnijim trenucima čovječanstva te je s razlogom višestruko nagrađivan i proglašen bestselerom.

Mlada spisateljica Alice odluči preseliti se iz Dublina u malo mjesto na zapadu Irske, gdje putem Tindera upozna skladištara Felixa i unatoč prvom neuspjelom spoju neočekivano ga pozove da s njom otputuje na predstavljanje njezina romana. U Dublinu njezina najbolja prijateljica Eileen proživljava teške trenutke i iznova počinje izlaziti sa Simonom, svojom ljubavlju iz djetinjstva.
Alice, Felix, Eileen i Simon i dalje su mladi, ali život ih nosi. Trebaju jedno drugo, poigravaju se međusobno, zbližavaju se i udaljavaju, vode ljubav, sumnjaju u sebe i svoje osjećaje, no najviše od svega zabrinuti su za svijet u kojem žive – svijet koji se nalazi na rubu ekološke katastrofe, u kojem vlada Trump, svijet neoliberalizma. Pitaju se jesu li oni posljednji koji svjedoče kraju epohe, kako da pomognu osiromašenima, hoće li uspjeti vratiti vlastitu vjeru u naš divni svijet.
Divni svijete, gdje si ljubavni je roman i roman o prijateljstvu, filozofska i ekološka rasprava, ali nadasve djelo u kojem Sally Rooney hrabro, bez zadrške i ubojito točno ocrtava stanje naše svijesti i našega svijeta, roman kojim opravdava epitet najbolje spisateljice svoje generacije.

HRVATSKI AUTORI

Vitez od bijelog jelena najnovije je književno djelo Branka Pihača, hrvatskog afirmiranog/renomiranog pisca znanstvene fantastike. Iako je autor poznat kao pisac tvrde znanstvene fantastike, u ovom je romanu kombinira i s motivima čiste fantastike te je stoga hibrid između dva žanra. Teme kojih se ovaj roman dotiče protežu se od znanstvenih, povijesnih, političkih, umjetničkih, filozofskih, moralnih, psiholoških, pa sve do ljubavnih. Upravo u širokom spektru pitanja kojima se autor bavi očituje se kompleksnost, kreativnost, bogata inspiracija, ali ujedno i zrelost pisca. Radnja romana odvija se daleko u budućnosti kada su ljudi već ostvarili mogućnost interplanetarnog putovanja, no civilizacija koju na svojem putovanju susreću ima gotovo srednjovjekovna obilježja, na što i ukazuje sam naslov romana. Daneonsko kraljevstvo na planetu Teuronu svijet je koji susreću i nijansirano je drugačiji od povijesti Zemlje, a upravo su te sličnosti ono što je sama srž romana. Radi se također o ljudima koji imaju slične karakteristike s onima na Zemlji, a sam je planet prepun različitih upečatljivosti, ponajviše flore i faune, ali i misterioznih svojstava. Priča koju ovaj roman pripovijeda odvija se kroz oči glavnog lika, Valdemara, kapetana svemirskog broda »Svjetlosna strijela V«, ali na dvije pripovjedne razine – u prošlosti i sadašnjosti. S jedne je strane svijet napredne tehnologije koji predstavlja kapetan Valdemar, a s druge fantastični svijet Alaija Bimbura, učitelja violine i Fedora, princa Daneonskog kraljevstva. Oba se svijeta, odnosno razine pripovijedanja međusobno isprepliću i povezuju na načine koji čitatelja uvlače u mozaičke i kompleksne odnose između njihovih vremenskih, prostornih, moralnih i drugih dimenzija.

“A moguće je da se i u tome samo zavaravam, odnosno pripisujem koroni ono što je stiglo neovisno o njoj te je sad moja permanentna i jedina realnost: progresija umora i usporavanje cijelog mehanizma dok se ne skrasim na nuli. Isto je tako moguće da sve nas zavaravaju brojkama oni koji su se dočepali uloge arbitra, objavljivača stanja i donositelja mjera. Jer kako li je slatko izlaziti pred publiku koja te iščekuje otvorenih usta. Statistike i grafovi su fantastičan hipnotizerski alat, brojčice rado pjevaju zadanu melodiju, rastezljive su kao žvakaća, uz malo alkemijske vještine mogu potvrditi bilo koju tezu ili njezinu suprotnost. Jedni brojkama dokazuju da je ovo manje opasno od obične gripe, da nas sad umire manje nego prije covida, drugi umrlima od virusa pribrajaju i umrle s virusom i one koji umiru od straha pred virusom, strah preteže, strah je jači od svega, onaj tko ga zajaši pobjeđuje, postaje personifikacija istine i proricatelj budućnosti, zaštitnik i heroj. Virus kao da je poslan na Zemlju upravo radi takvih, besprizornih aparatčika koji su cijeloga svoga bljutavog života tragali za zrnom soli, ne bi li stekli opravdanje za zaljubljenost u vlastitu sliku, i evo virus je od njihova blata stvorio dostojanstvene likove i djela, omiljene u puku, djeca ih crtaju u Superman ovu kostimu kako pobjeđuju kozmičko zlo, šalju im srca i poljupce, svoje narudžbe za Božić. A oni jedva prikrivaju nasladu dok obustavljaju, zabranjuju, zatvaraju, kažnjavaju. Potajno drhte od užitka dok dave poduzetnika, gad im je odavno kost u grlu, dok izriču smrtnu presudu ugostitelju, sitnom obrtniku, samostalnom umjetniku. Dok obeshrabruju slavlja, svako okupljanje zbog razonode i razveseljavanja, i svaku frivolnost kad smo pri tome, naravno vjerski obredi su nešto sasvim drugo, oni su ozbiljni nužni kao smrt, i vodu dovode istom mlinu, straha i pokornosti.
I evo se gasi žar združivanja i zbližavanja, zamire želja i potreba za drugima. Što god govorio, puk se rado daje represiji, sam si navlači uzde. Od srca se obeshrabruje i žalosti. Nagnuće odustajanju oduvijek je tu, trebao je samo izgovor da se predaš, zavučeš i zaključaš se, da prihvatiš propast kao jedinu mogućnost, sad ti nitko nema pravo reći da je krivnja tvoja.”
“Roman Sami čitaoce ne ostavlja ravnodušnim. Napisan jezikom sočnim i duhovitim, smješten u poznato okruženje kolektivne paranoje koja je dodatno pojačana „geološkom pobunom“, Koščeva knjiga je prvi roman pandemije koji stvari stavlja izvan konteksta teorije zavjere i manihejske podjele na dobro i zlo. On pokazuje, s pravom i precizno, da smo za sve krivi svi mi, sami.” – Vladimir Arsenić

PUBLICISTIKA

Buran životni put učenja i putovanja jednoga od najvećih imena suvremene poljske književne scene objedinjen je u ovoj zbirci njegovih javnih predavanja održanih u Grazu, Beču i Krakovu. Ryszard Kapuściński u svome osebujnom istraživačkom novinarsko-književnom stilu kulturološki, povjesničarski i antropološki raspravlja o zapadnjačkom pristupu Drugome. Istražujući što znači biti Europljanin ili neeuropljanin, biti kolonizator ili koloniziran, prihvaćen i cijenjen ili pak stranac i prijetnja, autor preispituje pitanje identiteta i njegove vrijednosti te odnos prema onome vanjskom, ne pripadajućem, Drugom i drukčijem. Kapuścińskijeva iskustva i uvidi pokazuju nam kako, čak i nakon dugog puta od antike, preko prosvjetiteljstva i kolonijalizma pa sve do danas, razvijena zapadna misao još dijeli i brani ono vlastito i poznato od svega nepoznatoga, različitoga, pa stoga sumnjivoga i prijetećega.
Nacionalizam, kao i rasizam, instrument je identifikacije i klasifikacije koji moj Drugi koristi u svim prilikama. Grub je to i primitivan instrument, površan i plitak pogled na Drugoga. Za nacionalista, Drugi ima jednu jedinu karakteristiku – pripadnost naciji. Nije važno je li netko mlad ili star, pametan ili glup, dobar ili zao, važno je samo jedno: je li Armenac ili Turčin, Englez ili Irac, Marokanac ili Alžirac. Kada živim u svijetu gorljivih nacionalista, nemam ime, nemam zanimanje, nemam dob. Opasno, ali istovremeno i temeljno obilježje nacionalizma mržnja je prema Drugima. Količina te mržnje varira, ali ona je prisutna uvijek. Ryszard Kapuściński

U Esejima svjetla i tame autor nizom povezanih eseja obrađuje suodnos obrazovanja, znanosti i društva s naglaskom na situaciju u Hrvatskoj u prvom dijelu knjige, dok se u drugom dijelu fokus interesa autora širi na globalnu svjetsku krizu koja se sve više ocrtava u ovom stoljeću. Izdvojeni su po sudu autora neki od najpresudnijih izazova koji se ponajviše ogledaju kroz stalnu eroziju autoriteta i neumoran uspon prosječnosti, egocentričnosti, narcizma i pohlepe.

ROMANI ZA MLADE

Roman Simić napisao je roman za tinejdžere u kojem sve vrvi od akcije, a istovremeno je nježan, duhovit, zabavan i pun emocija.
Sve počinje kad tata troje tinejdžera – Ive (14), Marula (16) i Tina (12) dobiva zagonetnu figuricu i poziv u Liku na čitanje oporuke rođaka kojeg nikad nije vidio. Njihovoj će se avanturi i potrazi za zakopanim blagom od Zagreba, preko Zadra, Karlobaga, Otočca pa sve do Mjeseca i natrag priključiti unuk rođaka iz oporuke i njegova kći divnih zelenih očiju te izuzetan džentlmen Švabo s dobroćudnim sinom. Dok se oni se oni međusobno polako upoznaju i pomalo otkrivaju tuđe tajne, iz prikrajka ih slijedi par opasnih sumnjivaca, a pozadinsku im potporu čine jedna neobična baka, jedne trojke iz epruvete, jedan alergični policajac i jedna brižna mama.
Prateći Ivu u neizvjesnoj pustolovini odrastanja, nagrađivani autor Roman Simić napisao je zabavnu i dirljivu knjigu koja pršti od akcije i emocija, humora i uzbuđenja. Više od svega ipak, “Iva, do Mjeseca i natrag” moderan je obiteljski roman koji o svijetu i razmišljanjima mladih govori njihovim jezikom, ali koji će s velikim zadovoljstvom čitati i njihovi stari(ji).
Sa svojeg uzbudljivog putovanja Iva nam je donijela iznimno rijetku dragocjenost: knjigu koja nas povezuje i okuplja.
Uz fantastičnog autora Romana Simića ovu divnu knjigu svojim je duhovitim i dramatičnim ilustracijama obogatio slavni strip autor Stjepan Štef Bartolić.

Sedamnaestogodišnji Henry Page maturant je i nikad nije bio zaljubljen. On je nepopravljivi romantik i sanjari o istinskoj ljubavi, a prolazne vezice kakve već godinama unose napetost u živote njegovih prijatelja jednostavno ga ne zanimaju. Kad se jednog utorka završne godine srednje škole u učionici iznenada pojavila nova učenica, zagonetna Grace Town, Henry je znao da više ništa neće biti kao prije. Grace nije bila cura iz njegovih snova, no bila je sve samo ne obična djevojka: od glave do pete odjevena u preveliku mušku odjeću, poprilično neuredna, sa štapom o koji se oslanjala dok je hodala. Nepristupačna i šutljiva, odmah ga je zaintrigirala i pobudila u njemu dotad nepoznate osjećaje; ispod neprobojnog oklopa skrivala se prelijepa, šarmantna i darovita djevojka, puna rana i trauma iz bliske prošlosti. I dok joj nastoji pomoći da ponovno sastavi mozaik svoga života, Henry se beznadno zaljubljuje u Grace, no što joj se više pokušava približiti, ona postaje sve zagonetnija i zatvorenija …