'Oteto zaboravu - sjevernohrvatske putositnice' naslov je knjige poznatog varaždinskog novinara Martina Lukavečkog čija je promocija održana 4. studenoga u svečanoj dvorani dvorca Batthyany.

Martin Lukavečki, poznati hrvatski novinar i putopisac, koji svojim televizijskim reportažama uveseljava ljude od 1971. godine.
- Na ideju o televizijskim putopisnim reportažama potaknuo me moj tadašnji urednik na HRT-u Zlatko Mehun. Nakon što sam napravio prvu reportažu više se od toga nisam mogao maknuti. Bila je to priča o kapelici Sv. Duha iznad Prigorca, mjesta gdje je smješteno najviše groblje u Hrvatskoj. - otkriva Martin Lukavečki koji je, prema nekim televizijskim podacima, dosad objavio oko 3500 putopisnih reportaža. Njih 60 ukoričio je u ovu zanimljivu knjigu u izdanju Ogranka Matice hrvatske u Čakovcu.

Knjiga 'Oteto zaboravu' ima 302 stranice, upotpunjena je fotografijama brojnih kolega i prijatelja fotografa. - Napisao sam šezdesetak priča mahom iz Varaždinske županije, no ima i nekih iz Međimurja, a sve je popraćeno s 430 fotografija. Najzanimljivije mi je domaćim ljudima prezentirati informacije koje ne znaju o svom kraju, to mi na neki način 'daje krila' - kazao je autor koji svoje 'putositnice' iznosi u hrvatskom književnom jeziku uz koji povremeno uvodi moderne kajkavske izraze, u pokušaju da se čitatelju dočara moderni svakodnevni život i današnja situacija. Iako su povijesni temelji, legende i mitovi važni, autor naglasak stavlja na priče i probleme današnjeg življa koje u konačnici i najbolje poznaje svoj kraj.

-Volim obilaziti naselja, bilo kamerom bilo perom. Prekrasno je biti na terenu i jednostavno razgovarati s ljudima. - objašnjava novinar.

Tijekom pripreme svojih reportaža susreo se s brojnim neobičnim i zanimljivim ljudima, propješačio brojne brege i terene stoga anegdote sa snimanja nikako nisu mogle izostati.

- Jednom prilikom radio sam reportažu o selu Sveti Josip, jedinom naselju u Hrvatskoj s imenom zaštitnika sveca Lijepe naše. Tom prilikom upoznao sam Ljudveka zvonar kapelice Svetog Josipa. Ljudvek je svaki dan dolazio na brežuljak zvoniti u kapelicu. Pitao sam ga: Kak ste? Odgovorio mi je: Dobro sam, fala Bogu, živim sam, fala bogu, deca su se razišla, fala bogu, a supruga je vmrla, fala bogu. Ta njegova poštapalica je bila toliko simpatična da ga jednostavno neću nikad zaboraviti.
- sa smiješkom govori Martin Lukavečki koji se prisjetio i jedne anegdote koju je doživio u Hrastovskom. - Radio sam reportažu o sada pokojnom slikaru Ivanu Štefaneku koji je na mene ostavio jako veliki dojam. Primjerice njegova slika od 2 i pol četvorna metra je doista za Guinnessovu knjigu. Kada smo razgovarali rekao mi je da mu je najzanimljivije kad ga ljudi pitaju: Čuj Ivek, kak ti to vidiš te se cveteke? Njegov odgovor je bio: Ha čuj, trebaš gledati dole dok hodaš, a ne gore. Gore ništ ne raste. Moraš hodati po zemlji, a ne v zraku. - ispričao je autor.

Za kraj napomenimo kako su u programu predstavljanja sudjelovale i 'Pajdašice' koje su svojom pjesmom upotpunile dojam.