U sklopu Dana europske baštine u dvorcu Batthyany ludbreškoje je književnoj javnosti u petak 17.9. predstavljena slikovnica “Priča o jednom kaju“ koju je napisala Bojana Schubert, a ilustrirao Grgo Petrov.
U pozdravnom govoru Darko Jagić, predsjednik Gradskog vijeća izrazio je zadovoljstvo što ima u ruci ovu prekrasnu slikovnicu koja može pomoći djeci u učenju jezika kojim su govorili naše bake i djedovi. Taj se jezik, kaže, još uvijek čuje po našim selima, on ima povijest, taj jezik je živ i taj je jezik postao i književni jer se na njemu piše književnost. Pišu se knjige, romani, pripovijetke, pjesme. Pišu se scenariji za filmove i razne dramske serije. To je jezik koji mi moramo govoriti. Moramo djecu naučiti da ga govore. Moraju ga učiti, moraju ga njegovati i moraju ga voljeti.
Izdavanje ove vrijedne slikovnice dragocjen je poticaj učenju kajkavskog jezika, pa je uz zahvalu Gradskoj knjižnici i čitaonici koja organizira i sudjeluje u ovakvim događanjima, predsjednik Gradskog vijeća poručio kako će Grad Ludbreg i dalje davati potporu projektima koji se tiču povijesti našeg zavičaja, kulturne baštine i našega kaja.
Bojana Schubert već se 13 godina bavi ovom tematikom i postala je prava ekspertica za stari kajkavski književni jezik. 2016. izdala je knjigu „U suton kajkavskog književnoga jezika“, povijesnu socio-lingvističku analizu jezika Ivana Krizmanića. Prisjećajući se početaka rada na slikovnici „Povijest jednog kaja“ urednica izdanja Alenka Barišić ističe kako se tada nametnula misao da je Bojana Schubert istražujući i pišući ovu knjigu shvatila da sutona kajkavskog jezika ne mora biti ako se krene obraćati mladima.
Potreba obraćanja djeci i mladima na ovakav pristupačan način, naprosto se nametnula sama po sebi, jer ova slikovnica može popuniti veliku prazninu u nastavi hrvatskog jezika o kajkavskom književnom jeziku.
-Odlučila sam napisati slikovnicu o jednome kaju, o kajkavskom književnom jeziku kojim se pisalo i objavljivalo 300 godina, od 16 do 19 stoljeća a o kojem u kurikulumu za predmet hrvatski jezik ne saznajemo ništa. Tako mi se činilo, pošto sam ja znanstvenica i bavi se s tim starim kajkavskim u znanstvenome smislu da bi bilo dobro napraviti jedan iskorak i približiti spoznaje o tom vrlo zanimljivom, bogatom jezičnom izričaju i dijelu naše povijesti kajkavske da ga približimo učenicima -
Riječ je o jednoj znanstvenoj slikovnici koja je edukativnog karaktera, to nije slikovnica koja bi se čitala djeci navečer prije spavanja iako se i to može jer ima jako zanimljve ilustracije. Međutim, ona je prvenstveno namijenjena profesorima viših razreda osnovnih škola, čak i srednjoškolskim profesorima koji imaju afiniteta za takve teme koji bi htjeli tu kajkavsku jezičnu povijest približiti učenicima. Nastavnici sada imaju jedan priručnik, slikovnicu u službi udžbenika iz koje mogu vaditi materijale.
To je jezik koji nikad nije bio službeni u formalnom smislu. Nije bio propisan od strane vlasti, budući je ovaj sjeverozapadni dio Hrvatske bio pod Austro-Ugarskom pa je službeni jezik do polovice 19 stoljeća bio latinski. Unatoč činjenici što je jezik intelektualne elite bio je njemački, od 16 stoljeća pisalo se i na kajkavskom, alije zanemareno da su svi kajkavci iz sivh dijelova Hrvatske učili taj kajkavski književni jezik. On je već u to vrijeme u dobroj mjeri bio standardiziran. Bio je to jedan nad kajkavski, nad redgionalni idiom, svi su ga učili, njime su se služili kao što se mi danas služimo standardnim kajkavskim jezikom.
Zato je glavni cilj slikovnice da se o jeziku koji je danas u cijelosti marginaliziran, zaboravljen i istisnut iz kolektivnog sjećanja Hrvata vratiti dignitet, te kako bi kajkavci bili ponosni na svoj jezik koji je bio pisani jezik. Na njemu su stvarana brojna književna stručna i znanstvena djela u svim područjima društvenog djelovanja kao što su gospodarstvo, pravo, medicina, matematika, filozofija, književnost...
Zato je Bojana Schubert s pravom posebno naglasila važnost činjenice što su na kajkavskome objavljena djela koja imaju primat u povijesti cjelokupne hrvatske knjige. Prvi hrvatski medicinski priručnik kajkavski je priručnik, prva književno jezična sinteza kajkavska je, prvi hrvatski jednojezički pravopis također je kajkavski, prvi hrvatski bonton je kajkavski. To su neke činjenice koje uopće nisu poznate i vrlo su zanimljive i one bi danas prvenstveno kajkavskim đacima bile važne kako bi oni osjetili ponos na svoju književno jezičnu tradiciju, rekla je u kraćem razgovoru nakon predstavljanja autorica slikovnice Bojana Schubert.