U sklopu manifestacije „Čitajmo grofovski“ – „Dober večer gospon grof“, u svečanoj dvorani dvorca Batthyany, predstavljena je knjiga „Opseđenje i poboj sisečki 1593.“, mladog sobočkog pisca Tomaša Goričanca. Zahvaljujući profesoru dr. Zvonimiru Bartoliću koji je u budimpeštanskoj knjižnici otkrio ovu knjigu napisanu na kajkavskom jeziku, Alojzu Jembrihu i Vladimiru Mihaljeviću na pretisku i transkripciji, saznali smo o ovoj iznimno važnoj knjizi za hrvatski jezik.
Razgovor s Vladimirom Mihaljevićem vodio je ravnatelj Gradske knjižnice i čitaonice Ludbreg, Stjepan Stjepić.
Tko je pisac Tomaš Goričanec? Rođen u Maloj Subotici kraj Čakovca, s dvadeset godina proučava povijest svojeg naroda i, potaknut profesorima na bogosloviji, počinje pisati ep, iznimnu važnu knjigu, o sisačkoj pobjedi nad Turcima 1593. godine. Za vrijeme ilirskog preporoda, upravo zbog kajkavskog jezika, na kojem je ep napisan, nije prepoznato njegovo djelo i doprinos hrvatskoj kulturi. A za njegov se ep često kaže da je najhrvatskiji. Pisan je u slavu bana Erdodija čiju slavu Goričanec nastoji istaknuti pored već slavnih Zrinskih i Frankopana. Velik dio epa nastao je u rodnoj Sobotici gdje je boravio posljednju godinu života 1837. godine. Umro je s 22 godine, a iza sebe ostavio djelo neprocjenjive vrijednosti, koje je ipak vidio tiskano dva mjeseca prije smrti.
Njegovo djelo danas stoji uz bok najvažnijim epovima hrvatske književnosti. Kajkavski jezik, kojim je pisan ep u vrijeme kada je uveden štokavski dijalekt kao osnova hrvtskom jeziku, učinilo je to da je ep bio zaboravljen gotovo 150 godina dok ga nije otkrio prof. dr. Zvonimir Bartolić. Jezik koji koristi Goričanec model je kajkavskog jezika 19 stoljeća u kome je i podosta štokavizama, a ep je pisan i, neuobičajeno, kačićevskim desetercem.
Unatoč nesumnjivoj vrijednosti epa on nije ni danas vrednovan koliko zaslužuje pa izgleda kao da ponovo tone u zaborav. Dobro je da je u knjizi i u novom ruhu, kaže prof Mihaljević, to ga čuva dok mu se ne pristupi na pravi način
U epu Goričanec opisuje bitku kod Siska 1593. god. između turske i hrvatsko njemačke vojske pod vodstvom Tome Erdodija. Opis je ponekad toliko detaljan da vam se čini kao da se bitka odvija upravo u tom času ispred vas. Vidite s jedne strane mnogobrojnu tursku vojsku opremljenu i naoružanu „do zuba“, a s druge strane 300-tinjak hrvatskih branitelja Siska koji brane grad domoljubljem i spremni su ga obraniti po svaku cijenu. U pomoć im dolazi banska vojska na čelu s Tomom Erdodijem koja pobjeđuje tursku vojsku. To je kraj tri godine nemilosrdnih borbi Hrvata i Turaka oko Siska. U Kupi se tom prilikom utopilo oko 12 000 Turaka a s njima i turski velikaš i vođa, oholi Hasan paša Predojević. Erdodi se ipak ne osvećuje, već kako dolikuje jednom vojskovođi i čovjeku, s poštovanjem prema hrabrosti neprijatelja, pokapa Mehmed pašu pored rijeke Kupe.
Od tog se poraza turska vojska više nije oporavila i izgubila je svoj osvajački karakter tako da je na neki način kod Siska obranjena Hrvatska ali i Europa.
Ulomcima iz epa gdje se opisuje tijek bitke dočarava nam glumac Zoran Kelava svojom nadasve izvanrednom glasovnom interpretacijom, a svojim muzičkim umijećem na klarinetu prati Vladimira Mihaljevića koji je obogatio večer svirajući na gitari i pjevajući prikladne međimurske pjesme.
(Autor: Katerina Zagorc)