Jedva smo dočekali jedni druge.

Naši govorni aparati su bili ushićeni i imali su puno toga za razmjeniti.

 

Umirili smo se tzv.gimnastikom za mozak koju prate aktivnosti u pokretu. One pomažu u pažnji i usvajanju novih znanja i vještina, a nekome su i optimala za izražavanje.

 

Zato nam je bilo lako izraziti što smo sve danas jeli (mesa, zelja, krpica, pahuljica, juha, Lokija (čitaj: Choco loco) i onog na L što je smeđe i maže se na kruh)....

 

Danas smo namjerno paralelno istraživali glasove K i G. Baš smo se trudili čuti kada je koji teta izgovorila.

 

Budući da je teta Taja unaprijed znala da ćemo biti jako vrijedni, dobri i orni donijela nam je pune dvije vreće igračaka da nam bude još zanimljivije. Krivo je pretpostavila - mi smo jako zavoljeli igračke naše knjiženice te smo si ih brzo izvukli van.