(kuća u kojoj je rođen hrvatski filozof Vladimir Filipović)

Na današnji dan 26. srpnja 1906. u Ludbregu je rođen hrvatski filozof i pedagog Vladimir Filipović. Otac Stjepan bio je državni službenik. Majka mu je Ivka rođena Kon.
Osnovnu školu pohađao u Novskoj, gimnaziju u Bjelovaru i Zagrebu, gdje maturira 1925.
Studira filozofiju i slavistiku u Zagrebu, a 1926.–1927. u Münchenu i Berlinu.

Diplomira 1929., a 1930. kod A. Bazale brani doktorsku dizertaciju Problem vrijednosti – Historijska i kritičko-sistematska rasprava.
Radi na gimnazijama u Karlovcu i Korenici, a 1932. postaje asistent na Katedri za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na kojoj će ostati slijedeće 44 godine.
Tajnik je Pučkog sveučilišta, osnovanog na inicijativu A. Bazale.
Godine 1939. postaje docent.
Za vrijeme NDH, za razliku od profesora Bazale i docenta Pavla Vuk-Pavlovića, zadržava položaj sveučilišnog nastavnika.
Objavljene knjige:
Filozofija i život, Zagreb, 1938.
Logika za srednje škole, Zagreb, 1941.
Filozofija renesanse i odabrani tekstovi filozofa, Zagreb: Matica Hrvatska, 1956.
Klasični njemački idealizam i odabrani tekstovi filozofa, Zagreb: Matica Hrvatska, 1962.
Novija filozofija zapada i odabrani tekstovi, Zagreb: Matica Hrvatska, 1968.
Filipovićevo značenje za razvoj filozofije u Hrvatskoj u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata, kao nastavnika, prevoditelja, izdavača i organizatora, neprocjenjivo je. »Nastojao je biti i bio je naš nacionalni (možda posljednji) prosvjetitelj u najširem i najeminentnijem "svjetskom građanskom" smislu: u duhu novovjekovnog ideala slobode.« (Zenko, str. 475)
Branko Despot piše da je, radeći s novim generacijama studenata, nasuprot agresivnosti marksističke ortodoksije (Dijalektički i historijski materijalizam) »sačuvao i tradirao duh Odsjeka koji je vladao od njegova osnutka« (Despot, str. 376) Taj duh jest duh slobode, što je vidljivo u završnim rečenicama njegove dizertacije Problem vrijednosti, gdje ističe načela koje je njegov učitelj Albert Bazala iznio u svojim radovima Metalogički korijen filozofije i Problem ličnosti: »Čovjek nije individualitet po prirodnoj poziciji ili racionalno postavljenom formularu, nego po vlastitom činu«, te »Ličnost nije nešto što imamo od prirode nego nešto, što si moramo izvojštiti vlastitim radom.« (Zenko, str. 473)
Nastojao je, piše Franjo Zenko, "prosvjetiteljski" djelovati na prvu generaciju akademski školovanih marksista, ranih 1950-ih, upućujući ih na klasični njemački idealizam kao filozofijski izvor Marxove misli. U tome je imao mnogo uspjeha i bitno je pridonio da oni odbace dogmatizam (dijalektički i historijski materijalizam i posebno teoriju odraza). »Na neki je način plod toga prosvjećivanja bila i skupina filozofa koja je 1964. godine pokrenula časopis Praxis (neo)marksističke orijentacije.« (Zenko, str. 467) Formulacije o čovjekovoj slobodi i stvaralaštvu koje daju "praksisovci", pozivajući se na "mladog Marxa" (vidi članak Rani radovi (Marx i Engels)), nastavljaju se na one Bazale i Filipovića (Milan Kangrga: »Čovjek nije dan, nego zadan«. Gajo Petrović: istinski socijalizam je »kult ličnosti«, tj. omogućuje i potiče slobodni i svestrani razvoj svakog pojedinca.) (Vidi članak Praxis filozofija.)
Praxis filozofija danas više nije aktualna, ali je 1960-ih i 1970-ih imala značajnu percepciju i na svjetskom nivou. Ti su mislioci stupili u kontakt i dijalog sa drugim aktualnim ne-marksističkim filozofskim strujanjima (fenomenologija, egzistencijalizam, logički pozitivizam, Heidegger idr.), pa i sa kršćanstvom (Branko Bošnjak). Bili su solidno filozofski "potkovani" i njihovo samooznačavanje kao "stvaralačkih marksista" bilo je opravdano, iako je njihovo mišljenje imalo i ozbiljnih nedostataka. Mnogi mlađi filozofi, od 1960-ih nadalje, od kojih neki postaju i sveučilišni nastavnici, više ni formalno nisu marksisti, nego traže druge misaone putove. Filipović kao filozof nije dao originalna djela i nije se osobno angažirao u stremljenjima za "ozbiljenje filozofije" (odnosno za društveni i politički utjecaj), ali njegov je utjecaj kao učitelja neprocjenjiv.