U dječjem tjednu na našoj radionici Slovo po slovo priključili smo se s temom Osjećaji.

Naime, sad nas se skupilo još više, prvi put se vidimo i da bi se razvili  i izgradili naši osjećaji jednih prema drugima  trebamo se upoznati.  Predstavili smo se jedni drugima na početku i ponovno na kraju. Vjerovali ili ne ,  problem pamćenja nije samo problem starijih osoba. 

Ta famozna radna memorija! 

Kako smo se upoznavali za našim predivnim viteškim okruglim stolom tako smo i ostali na početku za njim i vježali naše  ručice, prstiće i šakice. Razvijali smo naš pokret i hvat i osjećali vrhovima prstiju.

Vježbu smo onda produžili i u razne orofacijalne vježbice kako bismo razgibali, probudili, a zapravo i upoznavali naše artikulatore.

 Teta Taja nas je zabavljala raznim animacijama. Kako većina nas ima oko 4 godine  - aktivnosti su se izmjenjivale da bi okupirale našu pažnju, produljivale ju, a i da bi nas privukle. 

Zamislite, već smo dobili listić sa slovima u dva stupca, jedna su bila bijela, druga crna  i trebalo ih je upariti. Isto s istim.

Potom, da bismo se opustili i rastegnuli i bolje zbližili -  bavili se svojom motorikom - spretnošću i ravnotežom. Stariji dječak, ma on vam već ima 6 godina,  složio nam je zanimljiv poligon, bili su tu i kolutovi,  hulahop pa i više kartona mlijeka - puno nam toga može koristiti što imamo doma. Trebalo je penjati se, skakati, preskakati ....

A onda smo se opet umirili za stolom, prepoznavali vlastite osjećaje  i demonstrirali izrazima naših lica. Potom  i osjećaje  djece na slikama. Neke nam je bilo jednostavno prepoznati. A neki su izrazi mogli opisati više osjećaja. Npr. zgroženo. 

Nekima od nas se činilo da se  npr.nikad ne ljutim. Baš nikad. 

I zamislite onda...razgovarali smo o semaforu. On ima 3 svjetla na sebi. A nas je 5. I ja koji se nikad ne ljutim odmah sam se naljutio jer se mene nije pitalo za značenje svjetla. 

Kada sam ponovio na glas svima sva značenja svjetala na semaforu - naučio sam da bih ga ubuduće mogao iskoristiti za sebe samog kad me preplavi osjećaj ljutnje (frustracije, neraspoloženja....).

Crveno -  stani i diši duboko.

Žuto - razmisli! 

Zeleno - kreni ispočetka!

Za vrijeme igre dobro smo istražili prostor naše igraonice u knjižnici. Prevrtali smo knjige i knjižice i brojne igračke. O, ima tu toga za isprobati i podijeliti.

Za stolom smo još odbijali lišće jabuke, a samu jabuku ćemo kod kuće. Ima se domaćih zadaća, pa da! 

Dosta smo se i igrali, a teta Taja kaže - ono čime se više ne igraš pospremi! Ah, odmah mi se razviju neki osjećaji !

Jaaaako pozitivni jer družit ćemo se opet, dobili smo slasne Kinder Lada čokoladice i najavu da drugi put imamo piknik u našem carstvu Knjižnice  (teta Taja je zapisala što tko od nas voli jesti i piti....ali čini se da nam neće donijeti juhu ;))