Dragi svi, već smo dobro zakoračili u ovaj čarobni mjesec u godini. Zadnji u 2024. Prosinac. Mmmmmmmm ... Brrrr...A gdje je taj snijeg?

Dosta se govori o pretjeranom trošenju. I zaista, načula sam da je jedno dijete na pitanje što je dobilo od Svetog Nikole odgovorilo: Smeće!

Dobio je jednu čokoladu. Razuman roditelj predao  je skromni dar srca. 

Eto! Prilika da svi preispitamo zdrave granice.

I m ismo si uzeli u ovoj našoj  slovkastoj suboti prostor za darivanje. 

Naime, svi roditelji svijeta, sve tete, učiteljice, logopedi, djedovi, bake... ispunjavaju obećanja Svetog Nikole da se izmami  osmijeh  na lice djeteta.

A svako dijete da raširi svoje srce u  h v a l a...

Tako nas je podučila i legenda o Svetom Nikoli koju smo danas proučaval. 

Kaže, razdragani ljudi su oni koji misle na druge, a natmureni oni koji misle samo na sebe.

Mi smo se danas ispružili u vježbama našeg srca kako bismo povezali svoju motoriku. A od glasova smo izazivali glas R, i pojedinačno i u grupi.

U matematičkim zadacima smo si osigurali domaću zadaću ... o, da... vježbamo se za naše školske vještine.

Potom u ljubavi prema igri  i zahvalnosti za drage darove naše Knjižnice.

Prije svega,  tu je prostor naše učionice pun čudesnih  edukativnih slikovnica i knjiga, slikopriča , zvukoknjiga  i  didaktičkih igračaka, glazbenih instrumenata, materijala za slaganje kućica, odličnog likovnog pribora.... 

Zatim, tu su  dragi djelatnici koji nas uvijek časte svojom osmijehom, pomoći i podrškom.

Još smo dobili i slatkiše i nešto slano djeci drago i razne sokove...

Prava gozba. 

Gozba zahvalnosti.

To želimo i svima vama....

Do sljedeće slovkaste subote.