Dešč curi! Ništa nas ne može obeshrabriti. Mi smo mala, a vrlo složna slovna slatka vojska (tako kaže teta Taja, naša učiteljica).

Malo smo prvo uzeli olovke i bojice i zaposlili naše prstiće i tako razvijamo svoje vještine, a posredno i one koje pokreću govor.

Kada smo prionuli na vježbe za razgibavanje našeg govornog aparata, pri tome prije svega usana i jezika, naše davanje pusa cijelom svijetu se pretvorilo u ples s balončićma (od sapunice)  koje smo sami uzbuđeno i veselo raspuhivali oko sebe.

Imamo i mi puno trikova kojima ostvarujemo svoje ciljeve. Spajali smo na papiru životinje koje počinju istim glasom pa će ići na ples. Zamislite? Je li pijetao ili kokot? Hm, vidjet ću tko mi ostane neuparen! 

Ubrzo nam se i pridružio novi član, iz drugog grada, čak.

Sada ćemo se potruditi oko dobrodošlice i da ga upoznamo s našim radom.

Stoga smo se još malo družili s olovkom i bojicama.

Najprije smo prebrojavali koliko tko ima mladunčadi (bilo je tu žaba, nilskih konja, slonova...), neki ne znaju neke brojke napisati, a neki ih zrcalimo....to je sve normalno prije škole, aha!

Potom smo kreirali i vlastite pozivnice za zamišljenu proslavu.

A sada - igraaaaa! Istraživali smo što ima u knjižnici, a i teta nam je donijela puno plišanaca. Oko njih smo kreirali razne priče jer su to poznati likovi iz slikovnica, filmova i  crtića.

Drugi put će biti i naglašenija tema kako sve uključiti u igru i prihvatiti novoga člana.

I na kraju smo se ponovno vratili

za naš viteški okrugli stol.

Osim predvježbi za izgovor glasova koji nas muče, istraživali smo i ponavljali i riječi u kojima se oni nalaze.

Ostali smo radionica  na Dječjem odjelu da nešto novo izaberemo za sebe, a "staro" da vratimo!

Do sljedeće slovkaste subote!