Za koliko se stupnjeva samo vrijeme u kratkom roku može okrenuti! 

Nas smo bile dvije i nismo se  dale smesti u čaroliji naše slovkaste subote.

Već su krenule viroze, a ponetko je imao i svoje obiteljsko putovanje.

Individualne vježbe i prvo upoznavanje imaju svoju posebnu slatkoću i vrijednost.

Malo se razgledavao prostor i upoznali smo dobru vilu koja je uvijek spremna pomoći.

Provjerili smo fonološku svjesnost, zadnji glas treba više vremena  i usmjeravanja da se prepozna i uoči. Glas S je umekšan, ali kaže Mia - lakše mi je tako nego stavljati jezik iza zuba. Ipak je pokušala i pomoću upute. - usne se rašire u osmijeh, a glas S se u toj poziciji izgovara iza stisnutih zuba.

Uzeli smo i list sa slikama pričalicama i razgovarali o svakoj. "Znate, roditelji su mi obećali davno psa. Kad sam imala četiri godine. Sad imam 6."

Teta kaže: To je bilo prije dvije godine. 4+2 su 6. A ja kažem  i 3+3.

Izgradili smo povjerenje preko životinja. "Medo je isto na M kao Mia."

Pa ipak obojali smo i lisicu i izgradili kućicu s patkama. "Jer njih znam bolje nacrtati nego kokoši."

Nisu ju baš zanimale slikovnice u igraonici. Kaže - na dječjem odjelu knjižnice puno su bolje ima ih puno više i mnoge su "na princeze" što joj se jako sviđa.

I tako, propitujući razne vještine i sposobnosti vrijeme nam je proletjelo. 

Veselimo se drugoj slovkastoj suboti u našoj lijepoj Knjižnici.