Naše jesenje slovkasto jutro započelo je, kao i uvijek, okupljanjem na dječjem odjelu Knjižnice. 

Odmah smo uočili dva aviona (od lakog materijala za dobar let). Nas je bilo četiri ( 4.)  I sad - onaj koji je brži, jači, spremniji i spretniji odmah ih se dočepao. 

A baš to je i namjera i dodatna socijalna i emocionalna tema današnjeg druženja. Empatija. Gradnja prijateljstva. Dijeljenje. 

Nakon što smo se dogovorili i ugovorili kako ćemo voditi računa jedni o drugima, neki su dobili zadatke uočavanja istih i različitih predmeta na papiru  - razvoj predmatematičkih vještina. A neki su se bavili tehnikama čitanja jer već idu u prvi razred.

Nakon toga smo našu energiju raširili u predivnom poligonu za motorički razvoj koji nam je donijela teta Taja. Prvu varijantu je složila ona, a za ostale smo bili zaduženi mi. Vježbali smo i iskušavali  našu ravnotežu spretnost, koordinaciju pokreta i preskakanje životinjica. Potom smo se ponovno umirili u vježbama mikomotorike - društvo naših šaka, prstiju i potom cijelog artikulacijskih aparata s naglaskom na jezik i usne. Sve to je poslužilo  da se slije u pomoć za korekciju glasa R. 

A ožednili smo pravo od tih svih naporića te zalijali sokom. I obećanjima o obraćanju pažnje jednih na druge te smo se još bolje upoznavali  igrajući se te pospremajući zajedno. A za kraj smo ponavljali ponovno riječi zasićene glasom R. Bili smo glasni i jasni. Te smo dobili čokoladne zlatnike. Isplatilo se.

Čekamo novu živu prijateljsku slovkastu subotu u našoj toploj Knjižnici, a kako je prosinac već na vratima i bit će mnogo sjaja veselja i darova prijateljstva i učenja.