Imali smo puno planova za ovu našu slovkastu subotu u našoj dragoj Knjižnici. I - ostvarili smo ih.
Prvo, našli smo se ranije nego inače da bismo mogli produžiti i družiti se.
Prvo smo se poigrali u prednjem dijelu Knjižnice, zapravo njuškali smo da vidimo što ima novoga. Uvijek nešto.
Zatim smo zajedno odnijeli brdo igračaka, ali i radnih listića u našu čarobnu igraonicu.
Teta Taja nam je donijela smiješnog gumenog medu na kojem sjediš, držiš ga za uši i zajedno s njim skakučeš. Možda neki od nas već imaju duge noge, slavne smo plesačice ili perspektivni nogometaši, vjerujte, nismo ga propustili isprobati!
Uslijedila nam je slogovna raščlamba. Uuuuuh! Inače kao to razumijemo, a sad zadatak hoće da obojiš je li zadano slovo u predloženim riječima na početku, u sredini ili na kraju i da obojimo kružić ispod riječi (prvi, srednji ili zadnjega). A joooooj!
Isplivali smo. Kao iza ovog kišnog potopa.
Zatim smo malo vježbali naše govorne organe. Orofacijalna gimnastike. S naglaskom i na jačanje jezične pokretljivosti.
Potom je svatko trebao reći neku lijepu riječ...Čule su se: mama, volim te, molim te, tata i nebo (tamo gdje živi Bog).
Navalili smo i na ponavljanje teških riječi u kojima su se skrivale kombinacije glasova C,Z, S i Č, Ž, Š.
Za odmor smo malo provjeravali što sve imamo u igraonici pa smo zajedno sve pospremili, oprali ruke, pozdravili se s tetom Megi.
Rekla nam da je igralište na Otoku posve poplavljeno.
Teta Taja nas je povela u šetnju centrom Centra svijeta. A - ha!
Malo smo proučavali neke psiće i onda se Zara sjetila: Hajdemo u parkić!
Juuuupi! Teta Taja je iz Zagreba i baš nije imala na pameti da osim Otoka ima parkić za djecu u samom Centru svijeta. Baš smo se lijepo poigrali. Brali i neke predivne češeriće od kojih nam je ostalo ljepljivo po prstima. Mia nas je spasila: pa u Centru svijeta ima i pumpa s vodom.
Veselo smo krenuli na sladoled. Borna je častio. Zaista. Popeo se na prstiće, pružio novac. Tražio ostatak i račun!
Sve se uči! Slovo po slovo!