Ni kišni dani ne utječu na naše vedro slovkasto raspoloženje i na naše zajedništvo i na našu želju za učenjem, a ponajmanje na našu igru.

Sastala se naša grupica, dvije članice su nam na plesnom turniru na krajnjem jugu naše Hrvatske, u Konavlima. Mi svom snagom naših slovkastih srca navijamo za njih.

Za zagrijavanje smo malo nestašno istraživali prostor, to je sve što ćemo od slova upotrijebiti.

Započeli smo prepoznavanjem početnog glasa u riječima, dakle onaj koji je prvi. Nekima to ide besprijekorno, neki lakše čuju otvornike. Upravo zato i brusimo naš sluh, fonematsku i našu opću slušnu pažnju.

Slušno razumijevanje je velika pomoć i zato ga brusimo kroz ove predčitalačke vještine.

Kako smo to radili pomoću sličica na papiru, nekoliko smo ih i odbijali da nam se sljube olovke, bojice i naši prstići.

Potom smo ugrijavali naš artikulacijski aparat kroz vježbe orofacijalne gimnastike, a posebno jezične pokretljivosti. Nakon čega smo provodili predvježbe i pripremne vježbe za izgovor glasa Š - usne se slože kao trubljica te smo šumili kao more i šuštali kao vjetar. A onda smo u krug korigirali glas Š ponavljajući ga u riječima gdje je bio na svim pozicijama (inicijalnoj, medijalnoj i finalnoj).

Danas je bio dan za piknik. Juuupi! Omastili smo brkove, čak nam je i kulen pasao, možda i više od soka od jabuke.

Dio za igru nam je bio najsjajniji. 

A potom smo porazgovarali o pristojnom ponašanju, o obaziranju na druge i međusobnom pomaganju.

No, više od razgovora mi to živimo!

Kad netko ne može stisnuti slavinu da voda poteče - drugi mi pomogne, kad netko ne zna je li obojao 5 sličica drugi mu pomogne utvrditi, kad ne tko ne bi jeo čokoladu - drugi se žrtvuje i pojede ju. 😉

Živjeli mi Slovkići i našoj predivnoj Knjižnici koja je nama Dvorac Radosti!