Panelom „Božo Hlastec – pjesnik zavičajne kajkavske lirike obilježili smo stotu obljetnicu rođenja najpoznatijeg ludbreškog pjesnika i započeli s „8. dane Bože Hlasteca“. Uz obitelji Hlastec i Perin, na panelu su sudjelovali poznati varaždinski pjesnik, esejist, publicist, književni i likovni kritičar i profesorica Lidija Novosel.

Enest Fišer uredio je dvije pjesničke zbirke Bože Hlasteca: Zvezde nad Sanoborom, 1971. i Podravske senje, 1977. Prisjetio se uspješne suradnje s  početka turbulentnih 70-ih godina prošloga stoljeća kad je nakon umirovljenja Božo Hlastec počeo s izdavanjem svojih pjesama. To je pjesništvo Fišer nazvao „pjesništvom žuhke intime i nepomućena ethosa“. U svojoj poeziji Hlastec je ostao trajno vezan uz „rodnu grudu, uz uvijek prisutna domaća lica i pejsaže, događaje i stvari njegova djetinjstva i mladosti“.U zbirci „Sonca bi štel“ objavljenoj posthumno 2019., urednica zbirke Lidija Novosel u pronalazi pjesme „posvećene njegovim najmilijima, supruzi i kćeri, a govore o odanosti, posvećenosti i svjesnosti da se baš nikad ne smiju propuštati prilike iskazivanja ljubavi i topline obitelji, svojim bliskima“.

Sve Hlastecove pjesme pisane su jezikom ludbreške kajkavštine koja se govorila u vremenu od tridesetih do osamdesetih godina prošloga stoljeća. To je dragocjen zalog mlađim naraštajima da ponovnim iščitavanjem Hlastecove poezije ne zaborave svoj materinski, kajkavski jezik.