Rudolf Fizir, najveći je i najproduktivniji hrvatski konstruktor zrakoplova. Osnovnu školu započinje u Sopju kod Donjeg Miholjca, a školovanje nastavlja u rodnom Ludbregu.
Godine 1901. godine upisuje Obrtnu školu u Zagrebu kada se (1905.) prvi put susreo sa zrakoplovstvom prateći zagrebačke letove balona Turul. Od 1906. ili 1907. pohađa Višu srednju tehničku školu u Bečkom Novom Mjestu, središtu zrakoplovstva Monarhije, gdje ima prilike pratiti rađanje avijacije.
Školovanje nastavlja na Tehničkom fakultetu u Toulouseu u Francuskoj, no 1911. ili 1912. napušta Toulouse i odlazi u Wismar u sjevernoj Njemačkoj na aerotehničku inženjersku akademiju. Svoj prvi avion, sportski dvokrilac koji je ostao u nacrtima, konstruirao je još kao student 1913. godine. Tijekom Velikog rata, kao apsolvent radi u tvrtci Foker, a godine 1915. stječe diplomu aerotehničkog inženjera.
Rukovodi organizacijom Fokkerove podružnice u Madžarskoj (od travnja do rujna 1916.) te potom radi kao konstruktor u tvrtci Hansa und Brandeburg Fleugzeuwerken u Brandenburgu kraj Berlina. U srpnju je konstruktor u tvrtci Hansa-Lloyd-Werk u Berlinu gdje je dočekao kraj rata. Od studenog 1918. godine radi u autoindustriji u tvrtci Steyer Automobilwerke u Settinu gdje usavršava znanja omotorima s unutarnjim izgaranjem. U domovinu i rodni Ludbreg vraća se 1920. godine.
Kada je nekoliko godina prije Drugog sv. rata Kraljevina Jugoslavija pokrenula licencnu proizvodnju velikih serija vojnih aviona Fizir je prisiljen napustiti radno mjesto šefa Vazduhoplovnog odseka i travnja 1936. godine preuzima tehničko ravnateljstvo tvornice aviona Ikarus u Zemunu. Početkom Drugog sv. rata 1941. godine Rudolf Fizir seli u Zagreb gdje je primljen u djelatni sastav Hrvatskog ratnog zrakoplovstva (NDH) s činom dopukovnika.
Na dan 25. studenoga 1941. postaje Glavarom tehničkog ureda i šefom tehničke službe zračnih snaga NDH. Radi na tehničkom ustrajanju i opremanju zrakoplovstva, a kada je uočeno da saveznici neće osigurati opremanje hrvatskog zrakoplovstva zadovoljavajućim letjelicama radi na pokretanju proizvodnje aviona u Hrvatskoj.
Njegovi avioni FP-2 su građeni u Rumi, a započeta serija je završena tek nakon pada NDH. Tijekom Drugog svjetskog rata na Tehničkom fakultetu u Zagrebu osnovao je Zavod za projektiranje zrakoplova gdje je predavao gradnju zrakoplova kao izvanredni predavač.
Pred kraj 1943. godine, sin konstruktora Rudolf Fizir mlađi, pilot Hrvatskog ratnog zrakoplovstva (NDH), prebjegao je sa skupinom hrvatskih zrakoplovaca u partizane gdje leti kao partizanski pilot. Stradao je već 6. prosinca 1943. godine tijekom njemačko-hrvatske ofenzive kada su ubijena 23 zrakoplovca Prve zrakoplovne baze NOVJ. Konstruktora je gubitak teško potresao, ali je kraj rata dočekao na svojoj dužnosti šefa tehnike u činu pukovnika HRZ. Godine 1946. znanstveni je suradnik Instituta za naučna istraživanja u Zagrebu.
Potom se zaposlio u Industrijskom projektnom zavodu u Zagrebu. Velikosrpska politika ni u ovoj Jugoslaviji nije dopuštala razvoj zrakoplovstva u Hrvatskoj što je nagnalo Fizira na osnivanje vrlo uspješne tvornice motorkotača TMZ u Zagrebu.
Ona je već 1952. godine preseljena u Beograd, a te je godine konstruktor Rudolf Fizir umirovljen zbog bolesti. U mirovini obavlja posao inspektora građanskog zrakoplovstva,
konstruira novi sportski zrakoplov te gradi četverosjednu amfibiju FA-2. Umro je 11. studenog 1960. godine u Zagrebu od upale pluća.
Međunarodna zrakoplovna federacija (Fédération Aeronautique Internationale) posthumno mu iste godine dodjeljuje prestižnu diplomu Paul Tissandier za doprinos svjetskoj aerotehnici i aeronautici što je svojevrsno priznanje za životno djelo u polju zrakoplovstva.
U čast ovog znamenitog hrvatskog graditelja zrakoplova, najvećeg konstruktora međuraća u bivšoj državi, 1960. godine pokrenuto je natjecanje sportskih motornih pilota nazvano Fizirovim kupom.
U čast svome sugrađaninu, Gradska knjižnica i čitaonica "Mladen Kerstner" potkraj prošle godine izdala je u sklopu biblioteke Ludbreške razglednice brošuru Željka Vargovića pod naslovom "Rudolf Fizir - hrvatski konstruktor zrakoplova.
Izvor: Leonard Eleršek: Homo Volans – rani hrvatski avijatičari