Naš veseli knjižnični petak je započeo mijesenjem plastelina - malo smo uposlili naše prstiće. Igre prstićima su jako poticajne i za razvoj govora jer se brojnim živčanim završecima podražuju brojni centri u kori mozga.
Kako smo mi Slovkići počastili smo se izradom slova naših imena.
Zatim je teta Taja provjeravala kakva je naša pažnja, naše slušanje i razumijevanje.
Rekla je da je jako ponosna na nas.
A to je izgledalo ovako: rekla bi nam je jednu rečenicu (jedanput), a onda bi nas pitala sto pitanja!!!
Npr. Bijeli miš je protrčao ispod stola i pobjegao u rupu u zidu gdje se sakrio.
Tko je pobjegao?
Kakve je boje?
Kuda je potrčao?
Gdje se sakrio?
Vidite kako se mi naradimo dok dođemo do igre!