Beskrajne su te dječje bolestice....Stalno nas desetkuju.
Pa ipak, mi Slovkići smo uporni. Pogotovo danas kad smo znali da nas na kraju čeka čašćenje koje mi zovemo - PIKNIK.

Posebno smo voljeli glas L.
Prije smo dobro razgibali jezik i usne. Puhali u svim smjerovima.
I onda uglas govorili LA LA LA i dalje sa svim samoglasnicima i tako i BLA BLA BLA.

Koristili smo i slikovnici Kućni ljubimci na naših pet prstića....malo smo se i jogunili tko je prije izbrojao.

A onda smo pljeskom potvrđivali je li teta Taja rekla istinu: Ptica leti. Kuća hoda. Trava skače. Pas laje.

A onda smo dobili naše poslije sa sokićem i grickalicama - Juuuupi!

I igre su počele, posudili smo iz Dječjeg odjela knjižnice divnu garažu s liftom....mmmmm. Lalalala lala laaaa!