Đurđa Vukelić Rožić za svoj rad pod naslovom „I“ dobila je treću nagradu na literarnome natječaju za kazališni humoristični tekst u sklopu ovogodišnje Kešnerijade. Ona je književnica, u prvome redu pjesnikinja, a uredila je i prevela na engleski jezik antologije hrvatskog haiku pjesništva „Nepokošeno nebo“ (1996. – 2007.) i „Nepokošeno nebo 2“ (2008. – 2018.).
Sad kad su se ludbreški dojmovi već pomalo slegli, nazvala sam je predvečer i zatekla u njezinu starinskom vrtu: uređuje cvjetnjak oko svoje kuće u prigradskoj ulici Ivanić-Grada; uživa u pjesničkom ozračju - miru, zelenilu i pticama, kaže. Ako i niste proučavali poetiku i književnu teoriju, u svakome ima umjetničkog dara da duboko doživi svijet oko sebe ako ga predano promatra. Kroz književnu prizmu motre ga i ona i njezin suprug Stjepan Rožić. Đurđa Vukelić Rožić već se trideset godina bavi haiku pjesništvom, ovjenčana je s više od 60 nagrada u Hrvatskoj i ostatku svijeta – Japanu, SAD-u, Kanadi, Velikoj Britaniji, Novome Zelandu, Rumunjskoj, Bugarskoj, Italiji, Poljskoj, Sloveniji.
Još od 1997. ta rođena Moslavčanka, zagrebačka bankarica u mirovini, povratnica iz SAD-a i glazbenica-amaterka sa sidrom bačenim u Ivanić-Gradu, dolazi na Haiku susrete u Ludbreg, pa dobro poznaje kulturni život Središta Svijeta u kojem važnu ulogu ima Gradska knjižnica „Mladen Kerstner“. Rado sudjeluje na našem literarnom natječaju i drago joj je što se i na taj način njeguje sjećanje na Mladena Kerstnera, uz čije je Gruntovčane rasla. Tako je i lani nagrađena njezina dramska igra Legitimacija. Glavna junakinja, baka Ifkica, koju 
su djeca podučila vještinama suvremene tehnologije, pomoću interneta, mreže svih mreža, pokušava razumjeti ovaj svijet, a njezini su komentari urnebesni. Ove je godine, zbog anonimnosti autora u natječaju, glavnu junakinju preimenovala u Anu, a svoj dramski tekst nazvala jednostavno „I“. Riječ je o interjuu, komediji u dva čina, te je ponovno među najboljim radovima. Već je objavila dvije zbirke kratkih priča s Ifkicom kao glavnom junakinjom: „I onda, kak sad to?“ (2017.) i „Ifkica, lepa moja tratinčica“ (2020.). Treća joj je zbirka „Ifkica kaj Ifkica" u pripremi za tisak.
Voli promatrati ljude, kaže Đurđa Vukelić Rožić, zabavni su, a humor kao da zadržavamo skrivenog u privatnoj sferi, nedostaje ga u našoj književnosti. Veseli je natječaj ludbreške knjižnice koji spaja humor i kajkavsko narječje te činjenica da se svake godine pojavljuju novi autori. Premda je napisala četiri knjige humoreski na standardnome jeziku, tek u zreloj dobi pronašla je ključ kako duhovit pogled na svijet najbolje izraziti: sebi najbližom domaćom kajkavicom, onom koje se sjeća iz najranije mladosti, koju prepoznaje kao iskonski svoju – kajkavski južnomoslavački govor.
Kao prevoditeljica vična je služiti se rječnicima u potrazi za bliskoznačnicama, a to primjenjuje i u pisanju dijalektom: „Nedavno sam pregledavala rječnik vrbovečkoga govora. Postoje, naravno, razlike, svaki govor ima svoju glazbu, ali temelj je kajkavici zajednički“, ističe; jezično je to blago u kojem uživa.
Značajke haiku poezije – kratkoću, jasnoću i jednostavnost, prenosi i u svoje priče i u dramske tekstove, a čitateljima poručuje da ih uvijek iznova čitaju na svoj način, baš kao što se čita i haiku. Pa zato za kraj evo i jedne njezine zabilježbe doživljaja iz djetinjstva, snažne pjesničke slike na kajkavskome narječju o djedovoj kravici Mazi:
Maza se komaj
čez vrata štale vleče
pak buju dvojčeki.
----------------------
Na štoku štale
nisko sunčece svetli
po žutim dlakam.
(nagrađena na natječajima Haiku dana Dubravko Ivančan u Krapini, 2000. i 2004. g.)
Gordana Lovrečić