Danas se na našoj slovkastoj radionici okupilo osmero veselih slovkaša.

Imali smo i jednu posebnu gošću – Doru, koja nam se pridružila prvi put pa smo dio vremena proveli upoznajući se i otkrivajući tko voli što, tko zna koje pjesmice i tko se najglasnije smije.

Današnji susret bio je i pomalo svečan jer je našem Noi ovo bila posljednja radionica prije polaska u školu. Dok on na jesen kreće u školske klupe, mi ostali četvero- i petogodišnjaci još ćemo malo uživati u avanturama s tetom Tajom.

Nakon upoznavanja marljivo smo vježbali naše govorne mišiće. Nisu nas uplašile ni lakše ni teže riječi, pa su se prostorijom redom čule: klica, glava, klaun, oklevetati, pa čak i pravi jezični izazov – inkluzivan! Artikulatori su radili punom parom.

ZatIm smo dobili radni listić kojim smo provjeravali osjet dodira. Trebalo je prepoznati što je tvrdo, a što meko. Pas, jabuka, igla, kamion i zeko našli su se pod povećalom naših malih istraživača.

Velik dio susreta posvetili smo i pravilima lijepog druženja. Prisjetili smo se da, kada jedan govori, drugi slušaju, da se međusobno poštujemo i pomažemo te da pazimo jedni na druge. Sve nam je to dobro došlo jer nas je čekao poseban zadatak – odlazak na sladoled!

Prije odlaska smo zahvalili i pozdravili našu dragu tetu Anju, koja nam je tijekom susreta u Knjižnici bila velika podrška.

U koloni smo pokazali kako se drži ritam grupe, kako se strpljivo čeka i kako se obazire na prijatelje. Naše odredište bio je Kiki, gdje smo naručili sladolede najrazličitijih okusa. Istina, većina nas nije uspjela pojesti baš cijelu porciju. Teta je uživala u kavici, a Noa u Cedeviti jer, kaže, da je ona bolja za probavu. Ljubazno osoblje slastičarnice brzo je shvatilo da smo stigli, pa smo njihov unutarnji prostor u tren oka pretvorili u čak dva mala kraljevstva za igru.

Sada je vrijeme za ljetni odmor, puno igre, sunca i novih doživlja-ja. Vidimo se ponovno u rujnu u novim slovkastim epizodama!

Veliko hvala našoj Knjižnici na gostoprimstvu i podršci tijekom cijele godine!