Iako je produženi vikend mnoge odveo na druge avanture, nas pet hrabrih slovkoljubaca i teta Taja, naravno, okupilo se na još jednoj razigranoj radionici „Slovo po slovo“.

Mala ekipa, ali velika zabava!

Zagrijali smo jezičiće i obraze kroz artikulacijske vježbe – nizali su se osmijesi, vrtjela se „garaža“, kotrljao „bombon“, a glasovi su veselo plesali na svojim mjestima. Kroz predvježbe za glasove vježbali smo slušanje, izgovor i pažljivo promatranje riječi.

Zatim smo se bacili na grafomotoriku. Kemijska olovka vrijedno je klizila papirom, a jedan znatiželjni gušter čak je pomagao u prenošenju važnih poruka! Razmišljali smo i crtali o tome zašto volimo mamu i tatu te što ih čini tako posebnima i dobrima u našim očima.

Zašto volim mamu i tatu?

Lota - zato što su se vjenčali.

Mak- jer mi skuhaju ukusan ručak i jer idem spavati u njihovu sobu.

Patrick- zato jer mi nekad daju Kinder jaje ili Kinder Joy.

Dunja- zato što me stave na bicikl.

Andrej- zato što s menom spavaju.

Zašto su mi mama i tata dobri?

Lota - zato što se mazimo i idemo van.

Mak- zato što su mi pokazali Drvo ljubavi.

Patrick- zato što me pelaju na Otok mladosti.

Dunja- jer idemo zajedno sa sekom šetati.

Andrej- zato što se mazimo i idemo van.

Kao i uvijek, igra se veselo ispreplitala sa svim aktivnostima, a iskoristili smo gotovo svaki kutak naše drage knjižnice. Posebno nas je razveselilo veliko predvorje ispred kina koje je postalo pravo malo istraživačko polje. Održali smo napeto natjecanje žaba u skakanju, zavirili u filmske plakate te istraživali što je glatko, a što hrapavo.

Na kraju smo se rastali uz slatko iznenađenje iz naše sretne škrinjice – neke su čokoladice vrijedile čak „100 eura“, a neke „samo“ 50. Srećom, sve su bile jednako ukusne!

Do sljedeće sretne, nasmijane i razigrane slovkaste subote – čuvajte svoje riječi, osmijehe i zagrljaje za obitelj!