Podravski zbornik, tradicionalna publikacija Muzeja grada Koprivnice, već više od pola stoljeća donosi znanstvene i stručne radove posvećene Podravini te njezinoj kulturnoj, povijesnoj i prirodnoj baštini.
Riječ je o godišnjaku koji okuplja širok krug autora – od povjesničara, etnologa i arheologa do prirodoslovaca, umjetnika i književnika – a zajedničko im je istraživačko zanimanje i predanost dokumentiranju lokalnih tema.
Tijekom desetljeća u Zborniku su objavljivani radovi iz povijesti, geografije, antropologije, sociologije, gospodarstva i drugih disciplina, stvarajući vrijednu riznicu znanja o Podravini. Uredništvo se, kako je najavljeno, tek treba sastati oko novog izdanja, no već postoje ideje koje upućuju na “osjetljive promjene” i mogućnosti da se u narednim brojevima otvore nove teme i pristupi. Jučer je Zbornik predstavljen i u Ludbregu, a za to se pobrinuo član Uredništva, Milivoj Dretar. U Muzeju grada Ludbrega posjetitelji su tako imali priliku čuti nešto više o ovogodišnjim ludbreškim temama. Na početku je sve prisutne pozdravio Stjepan Stjepić, ravnatelj Knjižnice i čitaonice koja desetljećima sudjeluje u promoviranju pisanja za Podravski zbornik te je ravnatelj zaključio da je dosad u Zborniku objavljeno 1637 članaka i priloga, od toga na ludbreško područje 120. Vrijedan je to doprinos radi čega je Uredništvo Podravsko zbornika prošle godine i nagrađeno Plaketom Grada Ludbrega. Događaj su uljepšali Aleksandar Horvat koji je za ovu prigodu pripremio pjesme te tamburaški KUD-a “Anka Ošpuh”.
Milivoj Dretar podsjetio nas je na stogodišnju lipu na Trgu Svetog Trojstva u povijesnoj crtici „Ludbreg prije 100 godina“. Radi se o velikoj proslavi 1000. godišnjice Hrvatskog kraljevstva koja je zabilježena u srpnju 1925. godine. Organizaciju su preuzeli Sokolaši, sportska udruga kojoj je Dretar posvetio uvodni dio, a kako navodi bila je to „lijepa proslava koju Ludbreg nije nikad vidio.” Zanimljiva je bila usporedba prizora s proslave s današnjim stanjem, od početka povorke u Frankopanskoj ulici, preko ulice Petra Zrinskog, do Trga Sv. Trojstva gdje je zasađena lipa koja i danas krasi naš glavni gradski prostor.
U intervju „Stoljeće života u Podravini“, Milivoj Dretar razgovarao je s najstarijim sugrađaninom Gabrijelom Noftom. Razgovor je zabilježen povodom 80. godišnjice završetka Drugog svjetskog rata u kojem je sudjelovao i g. Nofta te je najstariji živući sudionik NOV u našoj županiji. Iz intervjua se doznaje kakve su prilike bile u Ludbregu uoči rata, motivi za uključenje u borbu, ratni put, zadatci. Gospodin Nofta je i osobno došao na predstavljanje Zbornika, a prigodnu pjesmu posvetio mu je Aleksandar Horvat dok su mu tamburaši KUD-a „Anka Ošpuh“ odsvirali veselu polku. Krajem veljače će proslaviti 100. rođendan, intervju je bio poklon za rođendan.
Članak koji potpisuju Branko Dijanošić i Jelena Koprek podsjetnik je na zavičajnu zbirku za čije je pokretanje zaslužan Stjepan Belović, a članak je predstavljen kratkim filmom. Prikupljanje predmeta započelo je još 1964. godine i tada su se postavili temelji za Zavičajnu zbirku koja sadrži mnogobrojne odjevne predmete, namještaj, oruđe i opremu 19. i 20. stoljeća. Danas zbirka broji preko 800 predmeta.
Do 1974. godine ona je bila smještena u prostorima osnovne škole, da bi nakon toga bila preseljena u dvorac Batthyany. Naposljetku, nakon tri provalne krađe, otuđenja i devastiranja predmeta, zavičajna je zbirka 1991. godine premještena u prostor današnjeg Centra za kulturu i informiranje “Dragutin Novak” Ludbreg. Prva izložba zavičajne zbirke nakon preseljenja u Centar organizirana je 1992. godine, a stalni postav formiran je 17. prosinca 1997. godine. Stalni postav odabrala je prof. Ljerka Albus, viši kustos, a izložena su 54 predmeta, od kojih neki nisu dostupni javnosti radi konzervatorskih radova i zaštite. Stalni postav rasformiran je 2005. godine.
Do nastavka sustavnog prikupljanja građe dolazi od 1998. godine. Najveći dio predmeta iz zbirke prikupljen je donacijama građana, pa je u cilju njegovanja atmosfere očuvanja tradicijske kulture ludbreškog kraja pokrenuto i dodjeljivanje zahvalnica za doprinos očuvanju kulturne baštine onim građanima koji su značajno donirali zbirku.
Zavičajna zbirka ujedno je bila i jedan od temeljnih preduvjeta za kasnije osnivanje Muzeja grada Ludbrega, u sklopu kojega danas djeluje i etnografski odjel, čime je dodatno potvrđena njezina važnost u očuvanju i prezentaciji lokalne kulturne baštine.
“Otok mladosti” – bilježenje živog svijeta
Na nedavnom predstavljanju jednog od brojeva, među autorima se obratio i suradnik ovogodišnjeg Zbornika, Gabrijel Horvat koji već desetljećima istražuje prirodnu raznolikost. Njegov tekst nastao je u suautorstvu s kćeri, Magdalenom Kreč. Fokus njegova izlaganja bio je Otok mladosti, prostor koji opisuje kao dio svakodnevice i omiljeno mjesto za šetnju, ali i kao posebno važno stanište.
Ističe da se priroda tog područja “stalno i puno mijenja”, te da su promjene danas najvidljivije kroz nestanak biljnih i životinjskih vrsta. Posebno naglašava važnost vlažnih staništa, koja su, kako navodi, među najbogatijima bioraznolikošću, ali su ujedno i među najugroženijima.
Cilj njegova istraživanja i teksta u Podravskom zborniku bio je “snimiti stanje” – napraviti zapis o vegetaciji Otoka mladosti u jednom trenutku. U istraživanju provedenom 2016. godine zabilježeno je više od 160 biljnih vrsta, pri čemu je 129 autohtonih, dok ostatak čine alohtone, među njima i invazivne vrste koje potiskuju domaću floru.
-Najviše biljaka, najveća bioraznolikost je na livadama – istaknuo je autor, dodajući i zabrinutost da se u međuvremenu dio te raznolikosti već izgubio.
Hrastovsko: selo kao priča ljudi, sjećanja i prostora
Osim prirodoslovnog segmenta, izlaganje je dotaknulo i temu sela kao živog organizma. Autor je Stjepan Kovaček. – Selo nisu samo kuće i ulice, nego ljudi – poručeno je, uz podsjetnik da Podravski zbornik upravo takve priče – o svakodnevici, društvenim institucijama i lokalnim običajima – uporno bilježi desetljećima.
Kao primjer navodi se Hrastovsko, s prikazima razvoja naselja, starih karata i prezimena, ali i društvenih običaja poput proštenja te manjih sakralnih objekata (poklonci, drveni križevi) koji su, prema izlaganju, prisutni više od dva stoljeća. Posebno se spominje i uloga društvenih domova i vatrogastva u zajednici – ne samo kao infrastrukture, nego i kao okosnice društvenog života, volonterstva i “sloge” koja je, rečeno je, ključna riječ cijele priče.
U tekstu se dotiču i kulturne prakse poput amaterskih dramskih družina i seoskih predstava koje su se u nekim sredinama održavale desetljećima, kao i uloga društava žena u organizaciji manifestacija. Spominju se i sportske i tradicijske aktivnosti – od nogometnih klubova do nekadašnjih povorki konja i konjarstva koje je u međuvremenu oslabjelo zbog promjena načina života.
Vrijednost Zbornika: zapis koji ostaje
Podravski zbornik, kako je više puta naglašeno, nije samo godišnji pregled radova, nego trajni zapis – mjesto na kojem lokalna povijest, priroda i društvo dobivaju dokument koji ostaje dostupan i budućim generacijama.
U vremenu brzih promjena, poruka s predstavljanja je jasna: bilo da je riječ o nestanku vlažnih staništa, promjenama u selima ili slabljenju tradicijskih udruga – vrijedno je bilježiti, istraživati i objavljivati. Upravo je to, već više od pedeset godina, uloga Podravskog zbornika.
Iva Havaić