Valentinovo i maškare na svakom uglu našega grada. 

Malo i zastrašujuće...ovi kao zvončari....barem nama koji imamo 4 godine..  

Naše bogato slovkasto ljubavno druženje danas je započelo slikopričom o ribolovu.

Na staru čizmu se baš može uloviti dobra večera. Jako nas je to nasmijalo. S veseljem smo onda provodili teške fitnes vježbe za naš artikulacijski aparat.

Potom je svatko od nas trebao izgovoriti dugu rečenicu. Ili kraću.  Or. Volim jesti salamu. Slikar slika sliku. Lovačko odijelo je zeleno. Jasno i glasno. I čekati svoj red. Joj, posla k'o svrabljivi.

A, da! Radionica je to. O slovima i sa slovima ;)))

Na posebnom papiru crtali smo u vojsku srca za cijeli svijet. Uvijek se tako i skriveno i na različite crtane načine bavimo se našom grafomotorikom i  finom motrikom  - razne vježbe prstićima i šaka po našem crvenom viteškom okruglom stolu. 

A igri nije bilo kraja! 

Kroz igru smo ponavljali imena životinja na engleskom ( duck, sheep, horse, lion....)

Također, opet kroz igru izrađivali smo narukvice prijateljstva (od gumeno- plastičnih materijalčića).

Našoj sreći nije bilo kraja kad nam je teta Taja darovala raznobojne zvučne puhalice koje iskaču s onim papirom. Lako se to potrga, a može i živce potrgati.  No, maškare su! A osim toga - izvrsna orofacijalna vježba.

Teta nas je ponovno pitala što je bilo u onoj slikopriči? Hej, sve smo znali, naravno!

Uz čokoladicu na dar brzo smo otrčali svojim roditeljima u veseli fašnički vikend pun ljubavi. Sretno Valentinovo!