Imali smo danas posebnu čast - koristili smo sobu u Centru. Na katu. Tzv. Okruglu. Premda nije okrugla, no stolovi se predivno mogu složiti u krug. Nije bilo kraja našoj sreći.

Sve novo! Pa mi žedni! Pa mi na WC. Pa pregledaj cijeli kat!

To nam je teta Taja omogućila i rekla - a sada za stol! Prvo posao pa onda opet posao;)))

Igra pa igra.

Razgovarali smo o putovanjima jer nam Lamie dulje nije bilo.  Znate, volimo snijeg. I plivati u snijegu. To je isto putovanje.

Potom smo razgibavali naše artikulatore. Malo fitnes, malo joga. 

Jezik u svim smjerovima. Mada, Andrej je rekao - nije bilo baš u svim, zaboravili smo. Puhali smo i slali puse. 

Ovaj put smo se poigravali glasom C. Slično je mjesto izgovora kao za S.

Zatim nam je teta Taja pročitala priču o Davidu i Golijatu. 

Ona se uvijek divi kako mi pažljivo slušamo, pamtimo i uživamo se u priču. Dijelovi ove priče joj se baš ne sviđaju. No, tako je to u ratu.

Teta Taja nam je donijela razne plišance iz brojnih bajki, a i drveni namještaj i barbike. Smišljali smo razne igre i uživali u prostoru.

Rekli smo teti da to opet donese.

Imali smo i izazov - svatko je trebao izabrati plišanca i izmisliti kratku priču. 

Prije nego što smo dobili slatkiše  ponovno smo razgovarali o Davidu i Golijatu. A i svi smo pomogli oko toga  i dosjećali smo se riječi koje počinju na slovo/glas C.

Baš nam je zabavno! Ta slova čovjeka zbilja poduče, oplemene i razigraju.

Volimo gostoprimstvo naše ludbreške knjižnice!