Razgibavali  smo svoje usne i jezike, naćulil uši i vježbali glas i slovo S. Pojedinačno i zborno. U svim pozicijama u riječi i u rečenicama.

Zajedno smo jači, da!

A pokušali smo ga i nacrtati. Kao zmija kaže teta Taja. Ma nacrtati tu zmiju s četiri godine isto je izazov, samo da znate.

Na prijedlog naših dragih iz Knjižnice Ludbreg prihvatili smo čitalački izazov iniciran od strane Nacionalnog programa poticanja čitanja djeci od najranije dobi jer Svatko dijete zaslužuje svoju priču. Petnaest dana po petnaest minuta. A-ha!

Mi slovkasti ljudi znamo da svako dijete ima svoju priču. Teta Megi nam je predložila knjigu/slikovnicu Prijatelji zauvijek. O kameleonu Leonu.

On vam mijenja boje. Zato smo  i prvo uposlili naše ručice u raznobojnom plastelinu. Svatko je izabrao svoju omiljenu boju. I nijedna nije bila ista. A ostale smo podijelili tako da je svatko dobio komadić. I domaći zadatak da opet doma sve premiješamo i za dva tjedna donesemo svoj plastelinski rad.

A sad, vratimo se na slikovnicu. Beskrajno smo uživali u čitanju teze Taje i Leonovim dogodovštinama. I mijenjanju njegovih boja u skladu s emocijama.

U svemu su sudjelovali, promišljali, razgovarali i davali svoje primjere i razmjenjivali iskustva. Ponovili smo si....da prijatelji rado dijele s prijateljima,  da ne vrijeđaju jedni druge već se pomažu, da nije lako odabrati pravog prijatelja, da prijatelji prihvaćaju jedni druge kakvi jesu, da nam prijatelj može biti svatko - odrasla osoba, dijete pa i životinja, da je teško steći dobre prijatelje, one prave treba čuvati, ako se prijatelj u nečemu ne slaže s nama - ne znači da nam nije prijatelj! I na kraju - pravi prijatelji su sreća. Želimo i vama da tražite i čuvate svoje prijatelje cijelu godinu.  Prihvatite i vi čitalački izazov.

Veselimo se druženju opet u našoj slovkastoj suboti i uz dragu podršku naše Knjižnice i njenih bogatstva!