Osvanula je neka jesenja subota u ožujku, lagano kišna, pospana... No, ne u našoj Knjižnici. Mi Slovkići smo se sastali orno i veselo.

I sami se čudili kako nam je dobro išlo. Danas smo si organizirali malo iznenađenje u drugom dijelu. Pauze uopće nismo imali, a - ha!

Krenuli smo malo s papirom i olovkom - okulomotorna koordinacija i grafomotoričke aktivnosti. A onda su na red došle zagonetke! 

Neke smo odmah odgonetnuli, neke uz malo tetino usmjeravanje, da ne kažemo, navođenje, a neke nikako npr.pročitajte ovu: Žuto blago, u bijeloj kući. Ni prozora, ni vrata, nitko ne može ući.

Ili Mi smo četiri brata, jedan drugoga hvata. Sve smo ceste vidjeli, još se nismo sreli!

Potom smo čitali basnu Cvrčak i mrav...hmmmmm. Bliži se  vrijeme sjetve, proljetnice su davno tu i polako putujemo prema obilju u prirodi kojem i mi trebamo pomoći  Razlika u postupanju cvrčka i mrava je velika. Imali smo par ideja za više sklada. 

Nakon toga smo se bavili našom artikulacijskom gimnastikom i malo učvršćivali glasove Lj, L i R.

Teta je igrom točno/netočno (ili istina/laž ili da/ne) iskušavala naše jezično razumijevanje. Išlo se u krug i svatko je dobio svoju rečenicu i trebao dati odgovor, npr.: Banana je crvene boje. Godina ima petnaest mjeseci.

I sada smo došli do tog posebnog dijela. Naime, Bartol nas je učio izrađivati morskog psa iz papira.  Bio je pravi učitelj. Dobro i jasno je sve objasnio. A onda je još i svakom sve provjerio, ponovio ili priskočio u pomoć jer smo ga stalno i zvali i ispitivali.

On ih već može izrađivati napamet. Toliko je iskusan i spretan. Zato što je to puno puta ponovio. To nam je bila još jedna potvrda kako doći do neke vještine i znanja. Vježbom, ponavljanjem, uporno i dosljedno. Nismo svi jednaki spretni, a ni zainteresirani, a i to je znanje, ono o sebi. 

Sljedeći put bit će i malo više igre uz piknik i tko zna.... iznenađenja su uvijek moguća.