Rujan donosi nove cikluse. Evo i nas, ponovno! Slatki veseli Slovkići!

Neki smo novi, neki smo stari, neki smo bili bolesni ove subote, a neki smo krenuli u prvi razred. Hej, p r v i   r a z r e d!

Početak današnjeg našeg susreta smo započeli predstavljanjem jednih drugima. A da bismo malo provjerili našu pažnju, koncentraciju, fokus i percepciju na kraju susreta, prije nego što smo si podijelili zaslužene slatkiše, zapitali smo se što smo upamtili jedni o drugima.  Neki više, neki manje, neki gotovo sve. 

Naša imena smo si predstavili vježbama. Ispale su prave kondicijske pripreme jer neka su imena jako kratka, a neka jaaaako duga. Za svako slovo tvoga imena ide vježba. Npr. 10 trbušnjaka, 17 puta izuti nogama kao bicikl, 5 puta se vrti u krug, 10 puta skoči dolje gore u zrak... Izmučilo nas! Okrijepio nas sok od marelice.

Teta Taja je malo propitivala naše jezike. Dok smo upoznavali prostor ispred naše igraonice sjeli smo si na kožne fotelje u foajeu Centra za kulturu i radili, vjerovali ili ne, predvježbe za izgovor glasa R ( naime, sad nas ima više kojima je slovo R izazov, nema vibracija, nema ga.) Nismo ni znali da vježbamo. 

U kratkoj pauzi za igru, istražili smo novine u prostoru, a palo je i pucanje na penale (loptom za plažu ;)))

Također, teta je provjerila naše raspoznavanje boja, poznavanje oblika, logičko razumijevanje (dopunjavali smo nizove) prstiće, hvatanje olovki i bojica, raspoređivanje boje u zadanom okviru. Ima prostora za napredak.  No jako smo dobri, veseli, energični, radoznali, poslušni koliko treba!

Vidimo se sljedeće subote! 

P.S. Idemo i na sladoled. Juuuupi!