BABUŠKE
IZ KOLEKCIJE ANĐELKA PERANCA 15. - 29. studenoga 2019. Još jedna izložba krasi izlog Gradske knjižnice i čitaonice "Mladen Kerstner" u Ludbregu. To su babuške iz kolekcije Anđelka Peranca. Pravi naziv babuške zapravo je matrjoška, a može se tumačiti na nekoliko načina. Kod nas se ustalio izraz babuške, koji označava drvene figurice koje predstavljaju baku i njene ženske potomke. Međutim, njihov originalni naziv više ukazuje na majku, pa bi se male lutkice unutar nje mogle tumačiti kao njezine kćerke. SE SU NAŠE RIBE ZDRAVE IZLOŽBA RADOVA UČENIČKE ZADRUGE „JUREK" - OŠ Sveti Đurđ 17. lipnja - 2. srpnja 2019. Zagledajte se u izlog svoje Knjižnice! A onda ćete sigurno poželjeti doći i s druge strane izloga! Dragi naši, nigdje na svijetu nema takve Knjižnice kao što je naša! Jer nigdje nema djece kao što su naša! Jer nigdje nema riba kao što su naše! Pogledajte samo kakva nam je izložba upriličena do 2. srpnja! Prekrasni radovi u tekstilu i keramici Učeničke zadruge „Jurek" iz Svetog Đurđa koji su pod vodstvom svojih učiteljica posvećenih, neumornih i razigranih - Snježane Hranić i Elene Kovačić osvojili prvu nagradu na 23. Županijskoj smotri učeničkih zadruga Varaždinske županije! Neodoljivo „Se su naše ribe zdrave" izložba je koju ćete u svojoj knjižnici moći razgledati do 2.srpnja. Divno poticanje puno duha i nježnosti! Ljeto se široko smiješi, ribe uživaju, naše dravske..hajdemo i mi! Divne dane vam želimo! U ZELENOM SRCU SVIJETA - IVAN ANDRAŠIĆ IZLOŽBA SLIKA, ULJA NA STAKLU - AKVARELI 26. travnja - 10. svibnja 2019. (izložbeni prostor dvorca Batthyany) Dvorac Batthyany u petak je u zajedničkoj organizaciji Gradske Knjižnice pod ravnateljstvom Edite Kutnjak-Zlatar i Rotary cluba Ludbreg kojim predsjeda Josip Haramija - opet širom otvorio svoja vrata za bogat kulturni događaj. Večer je započela u Galeriji dvorca svečanim otvaranjem izložbe koprivničkog umjetnike Ivana Andrašića " U zelenom srcu svijeta". U svojem bogatom opusu za Ludbrežane je izdvojio pogled na zapretenu nježnost krajolika u kopreni iluzije sličnog motiva u raznim dobima i nikad s krizom u imaginaciji. Uz prelijepu harmoniju vokalnog sastava "Pajdašice" KUD-a "Anka Ošpuh" o izložbi i autoru su govorili i pozdravili publiku ravnateljica Knjižnice i predsjednik RC-a kao i autorica predgovora. Izložbu je otvorenom proglasio predsjednik Gradskoga vijeća, gospodin Antun Šimić Citiramo iz predgovora Katalogu Božice Jelušić: "Vraćajući nas ovom izložbom u doba ladarica, jurjevskih svečanosti, proljetnih obreda obnove i vegetacijske bujnosti, slikar odaje priznanje najvećoj učiteljici, Prirodi oko nas, koja nas još uvijek uzima pod blago i zaštitničko okrilje, još uvijek hrani i hrabri, bez obzira na sve grubosti, prijestupe i povrede koje smo učili u hlepnji za udobnošću, profitom i kratkoročnom dobiti. Zaista, smisao je umjetnosti da podigne zastavu humanosti i razbora, opominjući čovjeka na posljedice njegovih nepromišljenih djela, čiju će cijenu platiti djeca i unuci. I, naravno, da pritom uvijek ima na umu da je ranjavanje prirode zločin spram ljudske duševnosti, jer "razmišljamo o prirodi kao o dodatku duši"i nikako drugačije . Izložba je posjetiteljima otvorena sljedeća dva tjedna u radnom vremenu Restauratorskog zavoda, dolazak molimo najavite se u Knjižnici. Slike su ponuđene na prodaju. MOJ GRAD - ALEKSANDAR HORVAT IZLOŽBA FOTOGRAFIJA U IZLOGU KNJIŽNICE 12. - 30. ožujka 2019. Dragi sugrađani Grada v sredini sveta, eto, od 12. do 30. ožujka u Knjižnici moći ćete pogledati izložbu fotografija "Moj grad" - zaljubljenika u svoj grad Ludbreg - Aleksandra Horvata! Vaše oko neka svrne svoj fokus na izlog Knjižnice, izoštrite objektiv, a obavezno i svratite radi šire perspektive! Kažu: "Ljepota je u oku promatrača". Svakom fotografijom autor prihvaća izazov da uhvati taj trenutak Ljepote. Aleksandar već godinama piše ovim slikovnim pismom i nepresušnu inspiraciju nalazi u brojnim gradskim vedutama. Ne čudi nas da je s toliko ljubavi uspio prenijeti to i ugrafeme, oplemenjujući nas svojim zvonkim pjesmama koje plešu u nama... Godine eksperimentiranja za rezultat imaju to da je Aleksandar Horvat kadar uhvatiti pravi kadar! Odraz našega grada u odrazu Aleksandrovih fotografija. Zastanite pred izlogom i usmjerite svoje oko... polako od fotografije do fotografije...Možda prepoznate Ludbreg, svoj grad, na novi način... Uvjerite se posjetom Knjižnici od 12. do 30.3.! Aleksandar Horvat - rođen 1. veljače 1966. u Ludbregu. Bavljenje fotografijom je jedan od njegovih mnogobrojnih kreativnih hobija kojom se započeo aktivnije baviti prije petnaestak godina. Uz pjesništvo, fotografija mu kao vizualna umjetnost pomaže izraziti svoje poštovanje spram zavičaja i svog rodnog grada, Ludbrega. Fotografijom je uvijek u potrazi za neobičnim kutovima, zanimljivim scenama i vidicima, dominantnim objektima u prirodi i arhitekturi, fascinira ga zgušnjavanje prostora i dohvaćanje udaljenih vidika teleobjektivom, često je u potrazi jedinstvenim neponovljivim trenucima, atmosferskim pojavama, rijetkim položajima nebeskih tijela, senzacijama godišnjih doba... Kroz fotografiju želi promatraču prikazati scene koje nisu dio svakodnevnog uobičajenog viđenja grada i okoline, vinogorja, prostora uz Bednju, detalja, godišnjih doba… Ova mini-izložba povodom dana Grada Ludbrega sastoji se od manjeg dijela fotografija koje su objavljene u njegovoj pjesničkoj zbirci “Grad v sredini sveta” objavljenoj u listopadu 2018. godine. Svoje fotografije objavljuje na Facebook stranici Ludbreg u objektivu gdje je do sad objavljeno preko 180 fotografija, a stranice imaju preko 1900 pratitelja. IZLOŽBA LIKOVNIH RADOVA "POEZIJA UMJETNOSTI" 2019.br> 4. DANI BOŽE HLASTECA Mala virtualna šetnja izložbom Da izreka „Slika govori više od 1000 riječi“ potvrdili su umjetnici iz raznih krajeva domovine. Pretočiti Hlastecove stihove u slici nije lako. Na izložbi „Poezija umjetnosti“ svojim radovima pokazali su bitnost i ljubav prema zavičaju o kojima Hlastec progovara kroz svoje pjesme. Pleter slika i kajkavskih pjesama u izvođenju Vladimira Mihaljevića Kantora, obojile su i ozvučile i dječje pjesme iz Hlastecova opusa u interpretaciji učenica OŠ Ludbreg Dee Busija, Zare Bilić, Ivone Dijanošić, Lucije Međimorec i Luke Funteka iz OŠ Sv. Đurđ. Uvodnu riječ dao je Zlatko Baranašić, podsjećajući prisutne na razvoj i napredak likovnog dijela manifestacije do današnjeg dana. Izložba je postavljena u dva prostora: dvorcu Batthyany i Knjižnici. Dva prostora, dvije emocije. No bit je ono što je Božo Hlastec rekao, a to je da svaki stih ima svoj ton, a svaka priča i riječ su dio nas. IZLOŽBA SKULPTURA I GRAFIKA - KEŠNERIJADA 2018. (6. - 31. srpnja 2018. izložbeni prostor dvorca Batthyany) VANDA BILINSKI ĐURĐICA BREBRIĆ BOŽICA JELUŠIĆ ŽELJKO JEŽEK RAJKO NOVOSEL IVAN VEČENAJ Ovogodišnja „Kešnerijada“, pod pokroviteljstvom GKČ „Mladen Kerstner“ Ludbreg, a ujedno i povodom 90. obljetnice autorova rođenja, započela je izložbom skulptura skupine autora, na temu „Gruntovčani“. Posebna priznanja Knjižnice dobili su autori Vanda Bilinski i Željko Ježek za djela pod nazivom „Dudek se zabrinuo“ i „Slikanje na glažu“. NAGRAĐENI RAD NAGRAĐENI RAD Vanda Bilinski Željko Ježek DUDEK SE ZABRINUO SLIKANJE NA GLAŽU Vanda Bilinski Rajko Novosel Rajko Novosel REGICA U MODERNIM VESELI DEČKI 1 VESELI DEČKI 2 VREMENIMA Ivan Večenaj Đurđica Brebrić Božica Jelušić GRAFIKA TAUBEKI GRUPA GRUNTOVČANA Glinu kao materijal povezujemo s ranom životnom dobi, našim djetinjstvom. Mnogima je to bio period igre i zadovoljavanja trenutačnih potreba. Neki drugi nastavili su se družiti oblikujući jedno drugo. Nekima je ta ljubav prema materijalu koji dozvoljava različite varijacije postao radost života kojemu su se posvetili. Pristup glini kao izazovu u kojem se pojedinac može kreativno izraziti varira između hobija i profesije. Na ovoj izložbi možemo susresti autore koji iz ljubavi prema glini kao materijalu izražavaju svoj kreativni naboj. Zadana tema su likovi i događaji iz serije „Gruntovčani“ Mladena Kerstnera. Autori Božica Jelušić, Rajko Novosel, Željko Ježek i Đurđica Brebrić odgovorili su na zadanu temu u tehnici keramike, a Vanda Belinski u kamenu. Rajko Novosel u svojoj izvedbi osvrnuo se na vesele likove iz serije nastojeći svojom izvedbom figura predočiti jedan od događaja. Isto tako danas pomalo zaboravljeni običaji sjedenja na klupi ispred kuća gdje su se pretresli svi važni događaji sela. Sami likovi stavljeni su u različite situacije vezane za dotičnu ulogu danog trenutka. Autor je nastojao pokazati emocije i stanje u kojem su se likovi zatekli. Tako se na njihovim licima može iščitati umor ili pak veselost, znatiželja ili začuđenost, predočena različitom formom tijela koje zaprima određeni položaj. Da je Dudek stavljen u situaciju da postane slikar vidljivo je iz figurativnog prikaza Željka Ježeka. Ovaj šaljiv događaj u seriji ostavio je dojam na autora, pa se poslužio ovim predloškom i zorno prikazao scenu stvaranja. Isto tako umoran putnik uzeo je stanku da se odmori. Ovdje nije samo umor već i breme koje pritišće umorna pleća. I jedan i drugi autor nastojali su događaje iz navedene serije približiti preko svojih likova, stvoriti atmosferu i doživljaj. Božica Jelušić svoju izvedbu bazira na međusobnim odnosima djeda i unuka, te bračnih partnera. Fizionomija svaka za sebe upućuje ne toliko na vanjski izgled koliko na psihološki pristup. Izrazom lica, pogled očima, njihov položaj, oblik, dubina, izbočenost, sve to upućuje na razmišljanje. Promatraču se nameće pitanje njihovog međusobnog odnosa, karaktera i emocija. Nevezano na datu temu, na seriju, moglo bi se primijeniti na bilo koje razdoblje ili područje. Takav iskorak koji je autorica napravila svojim odabirom upućuje promatrača na pažljivo analiziranje istog. Đurđica Brebrić pristupila je sa sasvim drugog aspekta. Koristeći glinu kao materijal, apstraktnom izvedbom upućuje na jednu od sekvenci iz serije. Prikaz dvoje zaljubljenih moguće je promatrati i na ovaj način viđen očima autorice. Vanda Bilinski odabrala je kamen, koji svojom formom na neki način diktira tijek izvedbe. Njezino umijeće prepoznavanja tog figurativnog oblika određenim zahvatima daje konačni izgled. Grafike Ivana Večenaja svojim sadržajem omogućuju posjetitelju da zaokruži cjelokupnu izložbu kao jedinstveni izraz ozračja podravskog kraja. Slike zorno prikazuju tradiciju, običaje koji su već nadaleko poznati kao autorov rukopis. Svi eksponati na ovoj izložbi bez obzira na temu, vrlo su različiti. Upravo ta različitost čini ovu izložbu vrijednu pažnje. Svaki autor na svoj originalni način nastojao je predočiti zamišljeni lik ili scenu iz života "Gruntovčana" Mladen Kerstner je svoje likove i događaje riječju oživotvorio, podijelio im uloge i smjestio u određeno podneblje, ocrtavši na jedan humoristički način mentalitet onog ali i ovog vremena. Umjetnici su riječi pretvorili u sliku i skulpturu i tako pridonijeli očuvanju tradicije. Štefanija Baranašić ANĐELI U GRADU – VERA ANTOLIĆ 22. svibnja - 10. lipnja 2018. Anđeli nebeski, anđeli pravde, anđeli ljepote, i mnogi drugi, i oni vidljivi i oni nevidljivi su jedni jedini anđeli ljubavi. Žive u našoj blizini, s nama i u nama. Sva brižnost i ljubav koju dijelimo s drugima su anđeoska posla. Oni nam pomažu kad mislimo da više ne možemo, podignu nas i daju snagu za daljnji život. Anđeli su inspiracija piscima, pjesnicima, slikarima i neiscrpni su izvor, ljepote, nade u neko bolje sutra. Tako je i autorica Vera Antolić zaronila u onaj skroviti dio sebe iz kojeg mjesta je nastojala prenijeti svoje emocije putem kista i boje. Njeni anđeli su stvorenja koja je smjestila u razne situacije. Poslužila se zagasitim bojama u pozadini, sa stiliziranim tijelima i krilima koji svojim položajem i svjetlinom čine privid lebdjenja. Nanesena dekoracija na pojedinim dijelovima kao da želi skrenuti pažnju na sebe. Slike daju neku mističnu atmosferu kao da autorica želi ostaviti dovoljno prostora promatraču da pronađe svog anđela koji će ispričati svoju priču. Volimo svoje anđele jer su oni naši prijatelji, izbavitelji, pomoć nevidljiva ali stvarna. Ne znamo od kuda dolaze i kamo idu, ali kad nam zatrebaju oni su ovdje uz nas. Ovozemaljski anđeli su naši prijatelji, ljudi koji nas okružuju, koji nas vole i koji su spremni pomoći nam onda kad nam je to potrebno. Trebali bi biti pažljivi i zahvalni takvim anđelima, jer jednog dana ih više neće biti među nama. Umjetnici to znaju, zato nastoje izreći stih, napisati priču, naslikati sliku za spomen i u znak zahvalnosti za njihovo postojanje. Štefanija Baranašić Doletjeli anđeli u naš grad na slikama Vere Antolić. Pozivaju vas da ih pogledate u izlogu Knjižnice. Tu su od 22.5.2018. pa sve do 10.6.2018. PRIRODA U IZLOGU – ĐURĐA SUKANEC 3. - 20. svibnja 2018. Prolazimo kroz život hodajući, a da nismo svjesni prirode koja nas okružuje, ljepotu koju nam poklanja, plodove koje nam nudi.To nije slučaj s gđom Đurđom Sukanec. Žena koja je zaljubljena u prirodu i rijeku Dravu. Šetajući, njezin pogled zaokupe kamenčići, mahovina, grane i panjevi koje je voda godinama oblikovala u kreacije neobičnih oblika. Sve ono što joj Priroda nesebično nudi, gđa Sukanec sa zahvalnošću uzima. Stvara igru kombinirajući prirodni materijal s osobno izrađenim umjetnim cvijećem, udahne im novi život i ovjekovječi ih u aranžmane. Katerina Zagorc ŽENI S LJUBAVLJU - ANĐELKO BRKIĆ Izložba slika 27. ožujka 2018. Koliko je žena oduvijek angažirana u svim segmentima života, osobito u obitelji, pokazao nam je slikar Anđelko Brkić svojim dijelima na izložbi organizirana od strane Knjižnice Ludbreg. Ona je kućanica, pralja, zemljoradnica, brižna majka, hraniteljica. Ona je i prosjakinja i boginja. Uza sveg mukotrpnog rada, žena je ostala dostojanstvena i pobožna. Predgovor i predstavljanje autorovih dijela iznijela je Štefanija Baranašić. MASKE - RADOVI ŠTEFANIJE BARANAŠIĆ I NICOL SINKOVIĆ 2. - 14. veljače 2018. Maska, nismo li mi to sami. Iza čega se skrivamo, zar ne možemo živjeti ono što jesmo. Stalno se skrivamo, zatvaramo, otvaramo i poigravamo sami sa sobom, misleći da smo postojani u svojoj stvarnosti. Žarko težimo maski, obrazini, krinki, ne shvaćajući da je to naprava u formi ljudskog obraza i nije važno da li je izrađena od drva, kovine, kože, krzna, kore drveta, kartona, keramike ili slike oslikane u različitim tehnikama. Autorice Štefanija Baranašić i Nicol Sinković izrazile su se u keramici. Njihovo poimanje maske je umjetničko polazište njihovog emotivnog stanja i otvaranje sebe skidajući sloj po sloj svojih maski dajući nam na znanje koliko se toga nataložilo, slobodno iznijevši ne skrivajući se iza maske. Njihove maske se ne nose, one su pečat trenutka,grotesknih crta, potekle iz želje da se prikrije ili privremeno pritaji vlastiti izgled lica i zamijeni drugim licem koje izaziva strahopoštovanje, smjelost, veselost ispletenom emocijom. Život je jedna vrsta karnevala koji se samo izmjenjuje u činovima na pozornici. Sve te karnevale, maškare, prate najrazličitije vrste maski od ljudskog lica ili životinja zastrašujućeg izgleda i izraza, koje postaju karikature, sve do onih senzualnih, u svakom slučaju simbolička. Bez obzira bilo da je naglašena lijepa ili ružna, maska služi ljudima da na trenutak prikriju svoj identitet i da se pretvore u nekog drugog. Svom licu daju drugačiji vanjski izgled i izraz i pri tome kamufliraju svoj vlastiti život, pretvarajući sve to u satiru. Štefanija i Nicol se poigravaju dajući nam mogućnost da se nađemo u njihovoj groteski ili opojnom stanju traženja samih sebe. Mentorica ili učenica u igri sa glinom, oblikom, bojom i ispričanom izrazu dotakle su bit maske i njeno polazište još od pradavnih dana, kada se njome tjeralo uroke ali i prizivalo ljepotu i ljubav a ujedno i ludost života pokazujući nam našu lucidnost od crnila do svjetlosti. Zlatko Baranašić Štefanija Baranašić Nicol Sinković MASKE - DJEČJI VRTIĆ "SMJEHULJICA" 2. - 14. veljače 2018. Mališani Dj. vrtića „Smjehuljica“ na likovnoj radionici izrađivali su maske u raznim tehnikama, a radove su izložili u Gradskoj knjižnici i čitaonici „Mladen Kerstner“ Ludbreg. Na otvorenju izložbe djeca su izvela recitaciju pod maskama, a na pitanje koje maske su im najljepše odgovorili su - one najstrašnije. Nakon dječje recitacije Aleksandar Horvat svojim nas je pjesmama uveo u dane maškara. Dječji vrtić "Smjehuljica" VILE I VILENJACI - IZLOŽBA FOTOGRAFIJA IVE LULIĆ 26. rujna 2017. Iva Lulić Rođena je 1979. godine u Zagrebu. Nakon gimnazije upisuje Filozofski fakultet u Zagrebu gdje je 2006. diplomirala povijest umjetnosti i etnologiju. Fotografsku naobrazbu stekla je na Arhitektonskom fakultetu - Studij dizajna, gdje je slušala i polagala trogodišnji izborni kolegij Fotografija i film. Godine 2012. dobitnica je ULUPUH-ove nagrade za najbolju mladu umjetnicu. Profesionalno se bavi fotografijom od 2006. godine djelujući kao nezavisna fotografkinja. Članica je ULUPUH-a i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika - HZSU-a. Pored značajnog broja samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu dosad je realizirala nekoliko autorskih umjetničkih projekata; Vile i vilenjaci - Artusi (2010.), Svijet Artusa - Gorski kotar (2011.), Krk - otok vila (2013.), Snoviđenja prošlosti (2013.), Podravina između mitova i legendi (2012.-2014.) te Nekoć u Vrbovcu (2014.). U svojim projektima realizira poseban svijet iz mašte bez korištenja modernih mogućnosti računalnih efekata. Svijet u kojem se susreću realno i bajkovito postignut je znalačkom razradom koncepta, promišljenim likovnim korištenjem svjetla i boje u fotografiji te pronicljivom igrom očišta - odozgo, odozdo. Autorski projekti uspješno spajaju kvalitetan fotografski, ali i scenografski rad s elementima socijalnog, humanitarnog i edukativnog djelovanja. Ciklus Podravina između mitova i legendi, koji je ostvaren zajedno s lokalnim stanovništvom Podravine, nastavlja se kroz 2015. godinu te u suradnji s Etnografskim muzejom u Zagrebu prerasta u projekt Čarobna družba - Vjerovanja u nadnaravna bića u Podravini. Vile i vilenjaci Artusi Iva Lulić je izložbom umjetničke fotografije „Vile i vilenjaci Artusi'“ u osnovi potaknuta pitanjem dječjeg svijeta i svijeta mašte, kreativnog djetinjstva i odrastanja, u kojem „Artus“ označava bolje sutra. Projekt umjetničkih fotografskih radionica ostvaren je radom (i igrom) sa štićenicima Doma za djecu „Vladimir Nazor“ iz Karlovca koji su se, uključivanjem u projekt, družili i ulazili u bajkovite svjetove na granici stvarnog i imaginarnog. Mali glumci u svojoj su igri ostali iskrena djeca čistog srca, postali su vile i vilenjaci nedirnutih livada i dubrava, bajkovitih stvarnih prostora lijepe naše. Ciklus od sedamdeset fotografija snimljen je na više od tridesetak jednodnevnih izleta tijekom 2010. godine u Karlovcu i okolici: orintološki rezervat Crna Mlaka, Stari grad Dubovec, Ozalj, Rastoki, uz Kupu, Koranu i Dobru, gdje su djeca na trenutak napustila stvarnost svakodnevice i nastanila prirodna staništa vila i vilenjaka. Postoji vjerovanje kako je u vrijeme kada su vile i vilenjaci hodali Zemljom, svijet bio ljepši, a ljudi sretniji i bolji.. U svojoj biti vile su uvijek pomagale ljudima i vraćale dobro dobrim, one su čista pozitivna snaga načinjena od svjetlosti, osjećaja i energije - baš poput djeca koju je upravo autorica projekta svojim umjetničkim konceptom navela na igru koja ih je na trenutak transponirala u paralelni svijet mašte: „Jer i oni kao i mali vilenjaci žive bez roditelja i možda ih je baš takav način života potaknuo da neke stvari na ovom svijetu shvate ranije od nas ostalih. Nadrasli su materijalizam svojstven ljudima. Ovi klincu znaju da je ljubav pokretač svemira, znaju da je čisto srce ključ sreće, a iskrenost najveći dar koji možeš dati bližnjemu. Ta ih činjenica pretvara u vile i vilenjake.“(Iva Lulić, 2010.) Fotografije Ive Lulić su bajkovite, no djeca koja su protagonisti istih su stvarna, prostori i krajolici su postojeći i pripadaju stvarnom svijetu, nebeski svod, zalasci sunca, sjene i efekti su prirodni, bez primjene računalnih tehnologija. Scenarij i režiju Iva Lulić podredila je ljepoti konkretnog krajolika i jednostavnoj i prostodušnoj dječjoj igri. Dramatika je stvarna, naglašena svjetlom i ispričanom pričom čije je mjesto radnje smješteno u njeno prirodno okruženje, u čistu idilu nedirnute prirode u kojoj se mali glumci uživljavaju u vlastite uloge koje naglašavaju njihova unutarnja psihička stanja, ozbiljnost i tankoćutnost igrane uloge, u kojoj uživljavajući se u ulogu do kraja ostaju djeca. Autorica svoj izraz traži u digitalnoj fotografiji koju koristi kao slikarski medij, slikarsku kompoziciju izvodi u duhu tradicije zapadne umjetnosti romantizma i simbolizma 19. stoljeća. Pritom su ideja i realizacija zasnovane na sintezi magijskog, simboličkog i duhovnog. (Draženka Jalšić Ernečić, viša kustosica) Bednjanska vila Bednju sam pregazil Od Sigeca Do Hrastovskoga I nigdar nisam videl Niti čul koga reči Da bi igda bila Kakva Bednjanska vila. Misel mi po Bednji teče, Poslušam ju, Nek mi reče: Ak bi bila Bednjanska vila, Kak bi zgledala, Kam bi se skrila? Iskal sem ju Pod kamenom Starih splavi, Vu mlinskom kanalu, Pod slapom na brani, Pod železničkim mostom Gde Bednja kupča granje, Jel bi tu od vile Bilo skrito zdanje? Il bi se splela Bednji v brzake, I otud pazila na nas Bose bedake? Jel bi mela lasi Od žalosne vrbe, I srebrnu kožu kak Mesec vu Bednji? Jel bi joj oči Bile kak zvezde, Vusnice črlene, Kak zrele črešnje? Jel bi obleka Zlatnu trstinu Nakinčanu z čipkom Šumečega bistraka, I od slaka Z belim trubenticama Spletenoga škrlaka? Misel mi je z Bednjom odtekla, I nisam čul Kaj mi je rekla. Jel igda bila A da to ne znam Kakva Bednjanska vila, (Aleksandar Horvat, 2017.) IZLOŽBA SKULPTURA GRUNTOVČANI 2017. Izložbeni prostor dvorca Batthyany 6. - 24. srpnja 2017. Mladen Kerstner autor Gruntovčana u istoimenoj TV seriji udahnuo je duh ovog kraja, mentalitet ljudi, njihove navike, prikazan je težački rad kao i svakodnevnica običnog čovjeka na jedan humoristički način. Filmska umjetnost okom kamere pomno je zabilježila i približila gledatelju sveobuhvatnost događanja. Likovni umjetnici Vanda Bilinski, Zvonimir Dangubić, Marija Kovačić, Radoslav Rajko Novosel, Juraj Vučetić Zorko i Josip Žagar pristupaju ovoj temi na drugačiji način. Neopterećeni TV serijom i glumcima koji su utjelovili likove serije pristupaju stvaranju vlastitih djela vezanim na tu temu. Viđenje Dudeka, Regice, Babice ili bilo kojeg drugog lika za umjetnika je izazov kako doživljaj pretočiti u skulpturu. Vanda Bilinski poslužila se kamenom u raznim bojama i već samim tim materijalom unijela je dašak posebnosti koji se pod vještinom njene ruke uobličio u lik Babice, Dudeka ili Cinobera. Zvonimir Dangubić svoje skulpture kao što je Dudek pri plotu izradio je u drvu. Materijal kao što je drvo vrlo je podatan i mek za obradu. Drvo svojom toplinom kao da ublažuje ozbiljno lice pomalo zabrinuto pod teretom težačkog rada. Marija Kovačić, Juraj Vučetić Zorko i Radoslav Rajko Novosel poslužili su se glinom kao najpogodnijim materijalom za modeliranje, Marija je ovjekovječila Mladena Kerstnera, Juraj je odabrao lik Dudeka koji se sprema na putovanje. Radoslav Rajko Novosel iskoračio je od uobičajenih likovnih rješenja pojedinačnih figura. Njegov naglasak je na kompoziciji, kao što su na primjer kartaši za stolom, Babica na paši s kravom, u kojoj se može osjetiti atmosfera u danom trenutku. Josip Žagar uspostavio je sasvim drugačiji odnos s materijalom. Odabrao je drvo na kojemu je priroda već započela svoj stvaralački rad. Te skulpture asocijativnog i nadrealističkog žanra uz prethodnu intervenciju autora preobličuju se u različita likovna ostvarenja. Ovo je druga po redu izložba na temu Gruntovčana s nadom da će iz godine u godinu biti sve više autora koji će svojim radovima doprinijeti ostvarenju zavičajnog muzeja u kojem će najbolji radovi tvoriti zbirku koja će objediniti sve ono što je Mladen Kerstner radio i stvarao. Štefanija Baranašić NAGRAĐENI RAD VANDE BILINSKI (BABICA) NAGRAÐENI RAD: VANDA BILINSKI PORTRET BABICE Najzreliji rad. Arhetipski ženski portret Babice, podravske žene, blagog i snenog reljefnog izraza lica, oblikovan zavisnim likovnim umijećem, postupkom i bojom. Portret je to podravske žene istovremeno bogate snažnom i izražajnom duhovnosti, ali i trpljenjem životnih nedaća u podravskom pučkom podneblju. Tim više jer odaje dvojstvo potpune suprotnosti s jedne strane finu mekoču i nježnost a s druge postignut je u krutom, tvrdom i vječnom kamenu. Recimo i da je autorica Vanda Bilinski, naša današnja laureatkinja Gruntovčana, dvojnog mjesta egzistencije Hrvatska - Švicarska, s međunarodnim referencama i izložbama. Josip Žagar Zvonimir Dangubić Zvonimir Dangubić Zvonimir Dangubić Dudekovi strahi Pletem plota Babica nosi vodu Lovac Zvonimir Dangubić Josip Žagar Josip Žagar Vanda Bilinski Lovac Drevo Maskota Čvarkeš Babica nosi vodu Vanda Bilinski Radoslav Novosel Radoslav Novosel Radoslav Novosel Dudek v krčmi Na paši Na paši Na paši Radoslav Novosel Radoslav Novosel Radoslav Novosel Radoslav Novosel Kartaši 1 Kartaši 1 Kartaši 1 Kartaši 1 Radoslav Novosel Juraj Zvonko Vučetić Juraj Zvonko Vučetić Marija Kovačić Kartaši 2 Dudek ide na put Dudek ide na put Otac Gruntovčana (U vlasništvu LUL-a) VANDA BILINSKI rođena je 1944. god. u Zagrebu. Radila je kao znanstvenica na Univerzitetu u Zürichu. Sada je u mirovini. Posvetila se umjetničkom radu u različitim medijima: keramika, gips, a posebno kamen (steatit i alabaster). Izlagala je u Hrvatskoj, Italiji gdje je i nagrađena , Švicarskoj i drugdje. Član je Udruženja umjetnika „Artischock“ u Švicarskoj, Hrvatsko društvo naivnih umjetnika Zagreb i Kerameikon Varaždin. ZVONIMIR DANGUBIĆ rođen je 1956. u Koprivnici.Već od rane mladosti počeo je izrađivati skulpture, a 1990. godine sasvim se posvetio umjetničkom radu. Iza njega su mnoge skupne izložbe u zemlji i inozemstvu, te 4 samostalne izložbe. Član je Udruge hlebinskih slikara i kipara naive, Društva naivnih umjetnika Hrvatske i Likovne sekcije „Podravka 72“. Živi i radi u Hlebinama. MARIJA KOVAČIĆ rođena je 1957. u Varaždinu, živi i radi u Ludbregu. Slikanjem se bavi od najranije mladosti, a okušala se i u kiparstvu. Iza sebe ima mnoge skupne i nekoliko samostalnih izložbi. Članica je Likovnog udruženja Ludbreg. RADOSLAV RAJKO NOVOSEL rođen je 1954. god. u Varaždinu gdje živi i radi. Izlagao je u Varaždinu, Ivancu, Zagrebu, Krapini, Novom Marofu i drugdje. Intenzivno se bavi kiparstvom, a stalni postav njegovog umjetničkog opusa može se vidjeti u Salonu LUV-a u Varaždinu. JURAJ VUČETIĆ ZORKO rođen je 1928. god. u Hvaru. Živio je i radio u Koprivnici. Bio je jedan od osnivača Likovnog udruženja „Mirko Virius“. Organizator je likovne sekcije „Podravka 72“. Izlagao je na nebrojnim skupnim izložbama, a također je ostvario i mnoge samostalne izložbe. Svoju ljubav prema skulpturi i umjetničkom radu njegovao je sve do svoje smrti. Njegovo djelo predstavlja Likovno Udruženje Ludbreg čiji je bio član. JOSIP ŽAGAR rođen je 1937. u Gornjoj Šumi kod Molvi. Nakon umirovljenja 1992. godine posvetio se izradi skulptura u drvetu. Izlagao je u Virju, Koprivnici, Zagrebu i Molvama. Član je Molvarskog likovnog kruga i Likovno-kreativnog centra u Koprivnici. SILVIJA BENKOVIĆ - CVJETNA RAPSODIJA U SLICI 5. - 22. svibnja 2017. Varaždinska slikarica Silvija Benković izložila je svoje slike na izložbi pod nazivom Cvjetna rapsodija u slici povodom ludbreškog sajma cvijeća FLORA CENTRUM MUNDI 2017. O Silviji Benković Rođena 19. rujna 1950. godine u Varaždinu.
Slikarstvom se ozbiljnije počinje baviti 1983 godine, a kontinuirano izlaže
već od 1984. godine. Do danas je priredila 20 samostalnih izložbi i
sudjelovala na oko 150 kolektivnih u Hrvatskoj i inozemstvu. Sudjelovala je u radu brojnih likovnih kolonija u
zemlji (Zagreb, Rijeka, Daruvar, Čakovec, Jastrebarsko, Varaždin …) i
inozemstvu ( Austrija, Mađarska, Slovenija), a jedna je od organizatora
Likovne kolonije „Julijana ErdÖdy Draskowich“ Trakošćan – Varaždin. Sudjelovala je na mnogim humanitarnim aukcijama. Već niz godina objavljuje ilustracije u časopisu
„Veterinarska stanica“. BRANKO BUDIMIR - LUDBREŠKE VEDUTE 7. ožujka 2017. U povodu Dana Grada Ludbrega 19. 3. 2017., u Knjižnici je bila otvorena izložba Branka Budimira pod nazivom "Ludbreške vedute". Branko Budimir rođeni je Splićan koji od osnovne škole živi u Zagrebu. Član je Likovnog udruženja Ludbreg i danas živi kao profesionalni slikar u Zagrebu i Ludbregu. Slikarstvo je učio u slikarskoj školi na Rakovom perivoju. Hospitirao je na Akademiji likovne umjetnosti u atelijerima profesora Friščića, Tišljara i Marića. Surađuje s mnogim galerijama u Hrvatskoj, poglavito onima koje su prezentirane na internetskim portalima, npr. Akademija - art. - Vjerujem da se mnogi pitaju zašto izložba baš u knjižnici. Svima je dobro poznato da knjižnice u svojim programima imaju sve ono što je vezano uz knjigu, pripovijedanje, pričanje, da se tu odvijaju razne promocije autora, pjesnika, pripovjedača, ali nekako posljednjih godina u knjižnicama u svijetu pa tako i u Hrvatskoj, a tim stopama ide i naša knjižnica promoviraju se drugi vidovi umjetnosti, a sve je to zapravo vezano uz knjigu i književnost. Dokaz je i naš program Dani Bože Hlasteca koji se održava svake godine u siječnju kada smo poslali poziv likovnim umjetnicima da nam se jave kako bismo kroz izložbu slika prikazali pjesme, odnosno da te osjećaje izraze putem kista i boje. Odazvalo nam se nekoliko umjetnika, a kako svaka ideja rodi novom idejom tako je nakon izložbe Branko Budimir došao u našu Knjižnicu sa željom da pokloni nekoliko svojih umjetničkih djela što smo s velikom radošću prihvatili. - rekla je na otvorenju izložbe Edita Kutnjak Zlatar, v.d. ravnateljice Gradske Knjižnice. - Ludbreška knjižnica je odlično osmislila koncept izložbe postavivši veći dio u izlog jer prozori su najbolja galerija. U bilo koje doba, radno ili neradno, izložba se na ovaj način može razgledati. Ludbreg me oduševio kada sam stigao. Kao da je netko ovdje prosuo božansku prašinu i ima tu još ogromno puno potencijala kojeg valja iskoristiti. - rekao je Branko Budimir. POEZIJA UMJETNOSTI 20. siječnja 2017. Branko Budimir Elvira Štabi Zrinka Mutić Ingeborg Crnogaj Mladen Rajn Koraljka Rajn Dejana Ročkar Slike izložene 20. siječnja 2017. u sklopu izložbe POEZIJA UMJETNOSTI inspirirane pjesmama Bože Hlasteca. Iz predgovora izložbe: Stihovi Bože Hlasteca nadahnuli su mnoge umjetnike,
da na svoj način, bojom i kistom
pretoče riječi u sliku. Tako se mogu pjesme Bože Hlasteca iščitati i u
djelima Branka Budimir, Ingeborg Crnogaj, Zrinke Mutić Koraljke Rajn,
Mladena Rajn, Dejane Ročkar i Elvire Štabi. Posvećena pjesma
Ludbregu inspirirala je Branka Budimira koji je Ludbreg prikazao na
nekoliko različitih načina. Svaki od tih prikaza ima svoju priču koju je
autor doživio preko Hlastecovih
stihova, a i kao promatrač onog što ga se najviše dojmilo. Vizure grada
stapaju se sa okolinom u laganim pastelnim tonovima, sa blagim naglaskom na
pojedinostima koje je želio naglasiti. Pjesmom –Tebi.
Božo Hlastec izrazio je
zahvalnost i ljubavi obraćajući se
ženi, a Branko Budimir
ostvario likom žene u slici, s blagim pogledom, nježnim osmjehom, sa
cvijećem u kosi. U svemu tome ima one ljepote duše kojoj smo zahvalni što
postojimo. Na stihove –Šuma vu snegu- nastalo je likovno djelo u kojem se ogledava svaka
napisana riječ, ali ovaj puta izrečena
rukopisom slikarice
Koraljke Rajn, Dočarala nam je
zimsku idilu u svoj svojoj punini.
Šuma se rodi,
prava je rapsodija boja i oblika što riječi su nastale u dahu, a doživljaj
pretočen u sliku Ingeborg Crnogaj. Na stihove pjesme Jesen v goricaj bogatom paletom boja Elvira Štabi i Mladen Rajn
izrazili su svu raskoš jeseni. Pitomi brežuljci okupani suncem, stare
kleti mirno počivaju a loza bogato rodi. Slavljenje obilja jeseni
iščitava se iz njihovih
likovnih ostvarenja. Zrinka Mutić isječkom
iz pjesme Kre Benje dočarala je rijeku
Bednju u kojoj se zrcali nebo i suncem obasjane krošnje drveća koje je
okružilo obale. Na stihove Stari Pot što budi
sjećanja na stara vremena Dejana
Ročkar u svom likovnom izrazu
bilježi i nudi
sliku puta kojim se i danas ide. Autori su se izrazili u različitim likovnim tehnikama
kao što je akrilik i akvarel. Ova priča o pjesniku i likovnim umjetnicima ispričana
je uz tonove boja i poteze kista, na način da je jedno nadopunjavalo drugo
ili pak gledano očima promatrača slika i riječ stopilo se u jedno.
Štefanija Baranašić 7. srpnja 2016. Gospođe Štefanija Baranašić i Vanda Bilinski VANDA BILINSKI izabrala je kamen kao materijal za svoje likove. Pod time se misli da likovi iz književnog djela Vanda vidi na svoj način i da se nije oslanjala na likove glumaca koji su igrali određene uloge. Ovo je isključivo njena interpretacija Dudeka, Regice i drugih likova. Vanda s puno pažnje i odgovornosti pristupa oblikovanju likova. Nastoji otkriti onaj skriveni dio u kamenu otklonivši suvišno, uz minimalnu intervenciju naglašava karakter i osobinu pojedinca. Pastelizirana obrada kamena, odabranost mlijećnih tonova ili neko vješto igranje izmjenom sjena na tamnozelenim politurama lica odvaljenog od gorske stijene stvara dojam jednog finog odraza intime u tom zadržanom i tek umjereno naznačenom šarenilu svijeta i svijesti. Pretpostavka iznenađenja odnosi se na pokazivanje kako se iza naizgled jednostavne hladne monotonije kamena sada pred nama prostiru skulpture koje nas dotiću nježnošču i toplinom. ŠTEFANIJA BARANAŠIĆ se poigrala glinom u ostvarenju likova Gruntovčana. Njezin pristup temelji se na utjelovljenim likovima glumaca koji su svojim ulogama ovjekovječili Kerstnerove gruntovčane. Nije se upuštala u prevelike zahvate, naprotiv svojim minimalizmom u maniri crteža samo je naznačila pojedini lik. Pri čemu je naglasila pojedinosti kao što je kapa, šešir, ruka i slićno. Određenim nagibom tijela ili naznačenom gestom okarakterizira određeni lik i njegovu osobnost. Skulptura koja predstavlja lik babice izrađena je u terakoti. Njena izrada doima se grubo bez uljepšavanja, no taj lik odiše upravo onom umiljatošću kakva je ta osoba kroz glumačku interpretaciju ostala u sjećanju. Dva, na prvi pogled nespojiva pristupa, autorice su svojim skulpturama, kako za likovni svijet tako i za publiku, ostavile dovoljno prostora, da se ne oslanjajući na znane likove glumaca, posvete razmatranju i promišljanju ovakvoj prezentaciji posve lišenom podilaženju bilo kome. Prepričavanje Usrdna molitva Regica se bori za pravicu Znatiželja Radovi Vande Bilinski Presvetli Lugar Pišta I Lugar Pišta II Regica Radovi Štefanije Baranašić |
|