Silvija Kolar-Fodor, predsjednica udruge "Biovrt – u skladu s prirodom”, predavačica i edukatorica o bio vrtlarenju,održala je predavanje o vrtlarenju u skladu s prirodom u prostorijima Gradske knjižnice i čitaonice "Mladen Kerstner" Ludbreg. Posjetitelji su bili veoma zainteresirani zbog čega je sjeme veliki faktor u održivosti i neovisnosti svake obitelji kao i zajednici u cjelini, osobito ono staro, nemodificirano. U nastojanju dobiti što veći financijski profit i količine, velike korporacije u laboratorijama proizvode genetski modificirano sjeme, ne razmišljajući o kvaliteti prinosa i zdravlje čovjeka koji unosi takvu hranu u svom tijelu. G-đa Kolar-Fodor je detaljno davala savjete kako sakupljati sjeme biljaka koje uzgajamo u godinama s vremenskim uvjetima, skladištiti ga i zaštiti ga od propadanja.

Kelti, skupina naroda koja je imala zajedničku jezičnu, umjetničku i kulturnu tradiciju, pojavila se u središnjoj Europi oko 800. g. pr. Kr. i u njoj ostavila neizbrisiv trag. Njihova ostavština svjedoči o načinu života duboko povezanom s ritmovima i zakonima prirode. Za Kelte, ista snaga života oživljava cijelu prirodu, a čovjek, kao dio prirode, treba slijediti njezine ritmove. Proučavajući prirodu, čovjek uči o sebi, ali isto tako okrećući se svojoj nutrini, uči o tajnama prirode. Kao što čovjek nije samo materijalan, tako ni priroda nije samo ono što je vidljivo. Sve je u prirodi živo, prožeto energijama, nastanjeno vidljivim i nevidljivim bićima. Zato su običaji i svetkovine Kelta pratili cikluse prirode. Smatrali su da je njihova obaveza sudjelovati u održavanju života. Ulaz na predavanje je besplatan.

Imati ili biti jedno je od djela Ericha Fromma u kojem govori o dvije temeljne tendencije prisutne u ljudskim karakterima, pa tako i u društvima: imati ili posjedovati, što je vezano uz nagon za opstanak te biti, što podrazumijeva okretanje razvoju onog najboljeg ljudskog u nama. Pritom je važno imati na umu da biti može napredovati samo ukoliko smanjujemo imati.

"Erich Fromm, kao kritičar potrošačkog društva, govori o dva modusa postojanja: imati ili biti. Kroz njih analizira sebičnost i altruizam, kao dvije temeljne ljudske karakteristike i upozorava da je u modernom društvu postalo važnije imati nego biti, što neminovno vodi dehumanizaciji društva i čovjeka. Fromm također ukazuje na snagu čovjekove slobodne volje kojom uvijek može izabrati “biti”. To znači izražavati humane vrijednosti, voljeti, suosjećati, davati…

Danas se čini kao da su mitovi tek lijepe priče iz prošlosti. Čini se kao da smo nadišli potrebu za mitovima. Međutim, psihologija pokazuje da u dubinama naše psihe mitovi ne samo žive, nego i djeluju kao nutarnji obrazac razvoja ličnosti. Pokazuje se da temeljne vrijednosti jedne civilizacije počivaju na arhetipskoj snazi njenih mitova: mit o kralju Arturu uobličio je ideju viteza i viteškog kodeksa; mit o Tezeju i Minotauru o nutarnjoj borbi i pobjedi nad samim sobom... Kada treba izreći ono neizrecivo služimo se mitovima, jer mit govori jezikom simbola.

Kroz ovo putopisno predavanje Ljubica i Milan su nas poveli tri tisuće sto dvadeset kilometara u čaroliju tirkizne Verdone, zlatno-ljubičaste Provanse i Azurne obale Mediterana.

Naš domaći, legendarni pisac Mladen Kerstner je jako dobro poznavao ljude i život u podravskom kraju. Proniknuvši u dušu stanovnika i situacija stvorio je djelo u kojem nije izmislio, već točno opisao karakter sudionika i njihov međusobni odnos. Stvorio je „Gruntovčane“. Zašto izdvajamo baš njih? Između ostalih izvanredno ostvarenih uloga u istoimenoj seriji, ističemo Martina Sagnera u ulozi Andrije „Draša“ Katalenića-Dudeka. Povod je njegov odlazak s ovog materijalnog svijeta, možda u neki bolji „Gruntovec“. Gradska knjižnica i čitaonica „Mladen Kerstner“ održala je in memoriam našem Dudeku. Nekako smo ga „prisvojili“ jer je zadnjih godina često dolazio u svoju Podravinu (rođen u Novigradu Podravskom). Zadnji put je posjetio Ludbreg 2018. god. na Press konferenciji povodom obelježavanja 90. rođendana Mladena Kerstnera. Posjetio je lokacije na kojima je snimao, a najljepše mu je bilo kad je sjeo pod legendarnom črešnjom s prijateljima po duši. Za njega godine nisu bile prepreka da bude nestašan, šaljiv, druželjubiv. Možda je malo poznato da je sudjelovao u ratu na banijskom bojištu, a i da je 1993. god. postavio kamen temeljac za Svetište Predragocjene Krvi Kristove. Uz fotografije prof. Milivoj Dretar prezentirao nam je kratki prikaz iz života Martina Sagnera. Pogledali smo 10. epizodu „Gruntovčana“ – „Ostajte ovdje“. Tako dobro je odglumio ljubav prema domu, rodnom kraju, suseljanima (bez obzira što su ga smatrali priglupim i iskorištavali ga na svaki način), toliko je bilo boli na licu, u njegovim očima, da smo mi, gledatelji u tom trenutku postali ON. Nakon završetka projekcije sjedili smo u tišini i razmišljali: zar se išta promijenilo od kad je Mladen Kerstner Dudeka stavio na papir? Da li se promijenilo ili nije, jedno nam ostaje zauvijek: I DUDEK JE NAŠ

Stare Grke smatra se prvim znanstvenicima i prvim filozofima zapadnog svijeta. Moderna Europa danas više i ne pamti koliko je zapravo dugačak i raznolik taj niz ljudi kojima duguje osnove svoje tehnologije, znanosti, svoj obrazovni sustav, umjetnost … Pitagorejska filozofska škola, posredno ili neposredno, utjecala je na život i rad svih kasnijih filozofskih škola klasične Grčke. Iako Pitagoru danas većina ljudi pamti kao matematičara, tvrdi se da je upravo on, prvi u povijesti, upotrijebio riječ „filozof“. Temeljna ideja koju pronalazimo u svim aspektima pitagorejske filozofije (etika, matematika, muzika, politika) je ideja sklada i harmonije. U vremenu krize i kaosa, koji svakim danom zahvaćaju sve veći broj ljudi i prodiru sve dublje u naš svakodnevni život, poruke i iskustvo ovih filozofa mogu nam pomoći u pronalaženju puta prema jednoj novoj ravnoteži, novom skladu i harmoniji na svim planovima života – sa samim sobom, s drugim ljudima i Prirodom u cjelini.

Predavanje povodom obilježavanja 150. godišnjice rođenja Mahatme Gandhija. Od ranih dana kao odvjetnik za ljudska prava u Južnoj Africi, do kasnije uloge osloboditelja Indije, Mahatma Gandhi je bio utjecajan lider koji je dao primjer života posvećenog općem dobru. Vodio je herojsku tridesetogodišnju borbu “samo” snagom nenasilja, hrabrosti i ljubavi, te na kraju doveo Indiju do oslobođenja od britanske vladavine 1947. godine. Njegova poruka je jednostavna: Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu.

Uz 36 minutnim filmom uživali smo u starim pjesmama koje su se prenosile s koljena na koljeno i održale se do danas, pa tako i stekle čast postati Unescova zaštitnica.

Čovjek je kompleksno biće i može li sreća biti vezana samo uz životne okolnosti i zadovoljstva? Život nam pruža priliku otkrivanja različitih dimenzija nas samih i svijeta koji nas okružuje. Upravo suprotno od danas uvriježenih stavova, rimski car – filozof Marko Aurelije kaže: “Vrlo malo je potrebno za sretan život, a to se pronalazi u sebi samome."

U utorak, 23. srpnja u knjižnici Ludbreg održano je predavanje pod nazivom "Moj život na Sjeveru". Gost nam je bio Bruno Cesarec, student druge godine studija „Tehničke i gospodarske logistike“ na Sveučilištu Sjever. Gosti su imali prilike čuti mnogo o Finskoj. Bruno Cesarec odlučio je realizirati studentsku razmjenu Erasmus u Finsku na studij poslovne logistike na ugledno Sveučilište XAMK radi boljih prilika i novih znanja. Ispričao nam je kakav je grad Kotka u kojem je boravio četiri mjeseca do zanimljivosti o finskoj povijesti, podrijetlu imena Molotovljevog koktela, geografskom položaju, finskim izumima koje su dali svijetu pa do njihove najjače reklame, a to je njihovo obrazovanje koje ga je oduševilo. Predavanja i praktični radovi su mnogo življi i zanimljiviji nego na sveučilištima u Hrvatskoj. Studenti imaju mnogo veći doprinos na predavanjima, a profesori su više kao kolege, a ne odijeljeni od studenata, rekao je Bruno Cesarec.

Magijsko-religijska slika svijeta, u kojoj ključnu ulogu igraju šamani, obilježje je drevnih, tzv. “primitivnih” naroda i plemena koje nalazimo od Sibira do Australije. Svoju ulogu šaman ostvaruje dok njegova duša tijekom transa putuje u nebo ili se spušta u podzemni svijet te komunicira s dobrim i zlim duhovima. Tako šaman posreduje i održava sklad između svijeta ljudi, bogova, sila prirode i duša umrlih, povezujući sve ove aspekte u jedinstvenu, živu cjelinu.

Ujedinjeni Arapski Emirati su stvoreni 1971. godine i ukupno ih je sedam: Abu Dhabi, Ajman, Dubai, Fujairah, Sharjah, Ras al-Khaimah i Umm al Qaiwan. Među ovih sedam veličanstvenih, Abu Dhabi je najveći i najbogatiji. Želja naše drage gošće, putoholičarke Ljerke Lesjak, predavačice koja voli prenijeti iz svojih osjetila čaroliju doživljaja s putovanja svijetom. Tako da nam i ovim predavanjem želi prikazati malo drukčiji svijet od našeg europskog na koji smo, možda, navikli...svijet nebodera i bogatstva stvorenog na nafti...svijet luksuza usred pustinje, svijet gdje novac, navodno, nije problem ili samo za neke kao i obično...hehe... Abu Dhabi je grad koji spada u drugu dimenziju ovog svijeta, kao i Dubai. Ta dva grada imaju toliko toga zajedničkog, ali opet su totalno različiti.

Mitska i religijska slika svijeta naroda sjeverne Europe, drevnih nordijaca, sačuvana je u brojnim pripovijestima, sagama. One nas uvode u svijet vatre i leda, vilenjaka i patuljaka, divova i bogova te čovjeka koji je dio te kompleksne stvarnosti, dio devet svjetova koje podržava stablo Yggdrasill, os svijeta i donosioc reda. U osjetljivoj ravnoteži različitih svjetova neprestano se odvija borba snaga reda i kaosa.

Sa Stručnog skupa za školske koordinatore dio kolega proširio je je svoje druženje i u našoj knjižnici pa su nam kolegice predstavile i rad s djecom s teškoćama u razvoju a poseban osvrt su dale i na rad s darovitom djecom. Time su proširile najavljenu temu. Najavljenu temu u Knjižnici, u petak , 03.05 .u 15.30 h otvorio je predsjednik Gradskoga vijeća, Antun Šimić koji se prisjetio i nedavne promocije knjige Božice Jelušić, Dravom i Podravljem, kao i prekrasne izložbe istih veduta, Ivana Andrašića, koju još uvijek možete pogledati u Dvorcu Battyany uz najavu u Knjižnici. Naš UvijekZaPomoćSpreman, profesor Dretar, sažeo nam je zanimljivo izlaganje kako bismo neke bitne uvide mogli podijeliti sa svima koji nisu mogli nazočiti. Ekohistorijske promjene u okolišu ludbreške Podravine Naslov nam otkriva da je riječ o predavanju iz ponešto drukčije perspektive - ekohistorijske. Što je ekohistorija? U Hrvatskoj relativno „mlada“ znanstvena disciplina koja proučava povijest interakcije čovjeka i prirode na različitim razinama uz pomoć geografskih, geoloških, arheoloških, klimatoloških, antropoloških činjenica. Ljudi su nekada bili mnogo više povezani s prirodom, nego mi danas. Ekohistorijskim pristupom možemo protumačiti pojedine povijesne događaje poput ratova i revolucija koji bi često izbili zbog gladi, a što je povezano s prirodnim (ne)pogodama. Brojni fosili svjedoče o nekadašnjem Panonskom moru na čijem dnu mi sada živimo, prisustvo nafte, zemnog plina i vruće vode govore o geološkoj aktivnosti, promjene toka rijeke Drave, prisustvo pojedinih biljnih i životinjskih primjeraka jasno pokazuju da se priroda umiješala u našu povijest utječući i na naše živote. Najbolji primjer su nazivlja naših naselja, od fitonima i zoonima, do oronima i hidronima. Kroz prikaz starih povijesnih karata prof. Milivoj Dretar otkrio je neke promjene u okolišu ludbreške Podravine koje su dio zavičajne prošlosti. Predavanje se održalo u Ludbregu u sklopu državnog stručnog skupa za koordinatore South-Eastern Mediterranean Environmental Projecta (SEMEP-a). Profesori iz svih krajeva Hrvatske dva su dana proveli baveći se tematikom Drave, a na kraju skupa sudionici su obišli Sajam cvijeća. Ravnateljica Knjižnice, Edita Kutnjak-Zlatar je uvijek spremna za sve goste, često se dogodi da netko želi dati obol nekom događanju. Nekom čarolijom uvijek ima i neki darak iz srca za takva srca. Raduje nas da možemo s vama dijeliti brojne teme koje se tiču našega života u ovome predivnome ludbreškome kraju.

Na radionici medijske pismenosti za odrasle pogledali smo dva edukativna filmića na kojima se moglo podrobno upoznati alate i mogučnosti koje koriste mediji kako bi formirali naše mišljenje i skrenuli ga u željenom toku. Nakon toga smo raspravljali o viđenome i pokušali kritički pristupiti ponuđenim sadržajima te vidjeti kako na temlju iskustva i provjere više izvora formirati svoje kritičko mišljenje. U završnici smo odradili i radionicu o slanju medijskih sadržaja putem mobilnih telefona.

Gotička se umjetnost pojavila iznenada, poput bljeska svjetlosti nakon višestoljetnog mraka srednjeg vijeka. Započela je početkom XII st. gradnjom katedrala u Francuskoj i u samo nekoliko godina dosegla vrhunac bez prethodnih razvojnih etapa. Intrigantno je i kako su graditelji, za koje se još uvijek ne zna odakle su sakupili svoja znanja, u samo jednom stoljeću podigli stotinjak katedrala savršeno osmišljenih i zadivljujuće izvedenih. Gotičke su katedrale jedinstvena sinteza matematičkih i astronomskih spoznaja, graditeljskih i obrtničkih umijeća nadahnutih najdubljim religijskim osjećajima. Od samih početaka one jednostavno izmiču pokušajima da ih se u potpunosti rastumači.

U petak navečer u knjižnici je predavanje s meditacijama na temu "Misli koje liječe održala" magistra farmacije Sandra Slovenc Vojvodić koja već dvadesetak godina volontira u Centru Brahma Kumaris Zagreb i pomaže svojim spoznajama u duhovnosti vodeći tečajeve meditacije kao i brojne druge programe samorazvoja. Posebno se zalaže za poziitivno mišljenje i afirmativne pristupe oživljujući i potičući taj izvor u svakome. Njezin autentičan, iskren, otvoren pristup pun entuzijazma vrlo je zarazan. Tako da smo predavanje napustili ohrabreni i oplemenjeni.

U utorak navečer Marin Božić, predavač Nove Akropole iz Varaždina ispričao nam je priču o Isaacu Newtonu, znanstveniku i alkemičaru. I ta priča nikada nema za cilj da se samo nabrajaju činjenice o čovjeku koji je otkrio tajnu gravitacije, spektar boja, znanja o univerzumu, o prirodi svjetla, koji je predvidio zakone mijena, izračunao putanje planeta unutar sunčevog sustava...već smo mogli osjetiti inspiraciju i entuzijazam... Kao vrlo mlad postavljao si je pitanja o vremenu, o vječnosti, o meteorima, o silama u univerzumu, o vidu, što je zrak, što je vakuum, što je magnetsko privlačenje, što su boje… Putem ovog izlaganja još smo više saznali o Newtonu kao alkemičaru i teologu, o činjenicama iz njegova života o kojima se nije pisalo, a ni znalo. Naime, ekonomist J.M. Keynes kupio je dvije škrinje pune dokumenata i rukopisa (10.000 stanica teksta) Newtonovih u kojima je vidljiv sav njegov radu u laboratoriju i pitanja na koja pokušava odgovoriti. Pitanja koja se drugi nisu pitali na taj način. U svojoj radoznalosti je otišao korak dalje, on je sebi ponudio i odgovore pa i svijetu. Newton je žudio otkriti ono što se zove materia prima (prvobitna materija), kako bi na taj način imao "sve". Predavanja Nove Akropole, i kad su univerzalne teme, poput posljednjeg Kako znati voljeti, pa i kad su o tako značajnoj povijesnoj osobi, poput Newtona, rođenoj i aktivnoj u dva stoljeća, sedamnaestom i osamnaestom zapravo su uvijek priča o nama. Ne da bismo se uspoređivali s Newtonom, ne, ne,... već da bismo pokrenuli alkemiju u sebi. I tko zna možda iznenadimo sami sebe i nemoguće postane moguće! Ako ne prije, probajmo u jesen, stanimo ispod stabla jabuke, i možda nam baš ona prava padne na glavu...

Mirjana Komar nas je kroz zanimljivo putovanje u nama daleki Peru upoznala s mističnim svijetom Inka.

Što je to što smo nazvali ljubav? Nema jednog niti apsolutnog odgovora. Svaki odgovor je jedan način opisivanja određene stvarnosti, iako smo najviše vezani uz ljubav koja se izražava kroz ljudske odnose. Jer temelj odnosa je uvijek ljubav. Odakle počinje odnos? Gdje nastaje sve ono što izražavamo kroz riječi ili neki čin? – Iznutra, u nama.

Povodom obilježavanja 75. obljetnice Podravske republike, u Gradskoj knjižnici i čitaonici "Mladen Kerstner" održano je predavanje o nastanku , trajanju i kraju ove Republike. Kroz povijesne činjenice poveo nas je Milivoj Dretar, prof. Svoju "ulogu", iako kratkotrajnu, je tu odigrao i Ludbreg kao glavni grad dotične Republike. U borbi i formiranju Republike sudjelovali su i Ludbrežani. Spomenimo neke od njih: Milivoj Dobrić, Antun Blažić-Šimun, Dragica Kancijan... Svima onima koji su svoj život podredili i dali za slobodu podravskog kraja podignut je spomenik u Poljani Donjoj. Hvala prof. Dretaru na produktivnom satu povijesti.

Kada dani počnu samo prolaziti, a mi bespomoćno gledamo kako stalno radimo isto, ne vesele nas stvari koje su nas uvijek veselile, povlačimo se od ljudi jer nas umaraju i od ranog jutra priželjkujemo „odmor od svega“, trenutak je da zastanemo i razmislimo zašto je to tako. Brz tempo života, obaveze koje se množe, neočekivani ili očekivani problemi, mogu biti djelomičan uzrok tomu, no ove vanjske okolnosti samo su jedna strana naše životne priče. Druga strana se nalazi u nama. Koliko poznajemo sebe? Koliko poznajemo svoje navike? Ne postoji čovjek koji tijekom života nije stekao neke navike. Svatko od nas ih ima, one poželjne i one nepoželjne, neke kojih smo svjesni i neke koje možda nikada nećemo osvijestiti. I upravo zato što su toliko prisutne, prihvaćamo ih kao neminovnost i, ukoliko nam ne smetaju, ne obraćamo na njih pažnju. No, možda bismo trebali, jer u navikama se krije snaga koja u velikoj mjeri može utjecati na promjenu kvalitete našeg života…

Odmičući zastore povijesne pozornice do nas dopire miris ruža slavnih perzijskih vrtova, topot vitkih perzijskih konja, žamor starih karavan-saraja! Drevna Perzija izgradila je jednu od najnaprednijih civilizacija svijeta. Perzijsko carstvo se na vrhuncu svoje moći protezalo od Sredozemnog mora do Indije i obuhvaćalo gotovo polovinu svjetske populacije. Bilo je najveće carstvo antike! Sjaj ove staroiranske kulture ogleda se u arhitekturi, umjetnosti, znanstvenim dostignućima, vještini diplomacije Perzepolisa, Suze, Pasargada, Ecbatane i drugih gradova na raskršćima kraljevskih putova koji su povezivali Istok i Zapad. Osvajači kasnijeg razdoblja asimilirali su njezina dostignuća i oduševljeno obnavljali biblioteke, perzijske vrtove, čitave gradove, ponovo uzdizali iz pepela tekovine kulture koja se temeljila na ideji borbe između svjetla i tame, dobra i zla, istine i laži. Možemo li i danas učiti od ove velike kulture? Zasigurno, Perzija je njezin veliki udžbenik. Udžbenik multikulturalnosti i tolerancije, dobro uređene države, udžbenik kulture koja je stoljećima znala rađati i uzdizati velike umjetnike, pjesnike i mistike.

"Prepričavanje pročitanog, kod slušatelja ostavlja određen dojam. Prepričavanje doživljenog – stvara emotivno povezivanje i osjećaj vlastitog sudjelovanja i priči. U projektu „Živimo zajedno, starimo kvalitetno3“, GKČ „Mladen Kerstner“ i čitateljski klub „Knjiški moljci“ omogućili su zainteresiranima da prisustvuju putopisnom predavanju Saše Pjanića „Afrička priča“. Kad čujemo riječ Afrika, pred nama iskrsne slika zemlje velikih vrućina, pustinja, siromaštva. Željom da se najzabačenijim dijelovima i najsiromašnijem stanovništvu pomogne, rodila se ideja da se svake godine održava reli od Budimpešte do Bomaka. Inicijatori projekta, koji živi već 13 godina, su iz Republike Mađarske, a pridružuju im se ekipe iz ostalih regija Europe. Naš tim „My life 4 kids“ se uključio u ovaj program 2015. Sastavljen ponajprije od ljudi dobrog srca, krenuli su na dalek i neizvjestan put, prošavši kroz pet država (Maroko, Mauritanija, Senegal, Gambija i Mali). Bila je to prilika da upoznaju surovu stvarnost života na „crnom“ kontinentu gdje i u današnje doba postoji robovlasništvo. Peripetije s pokvarenim autom, izvlačenjem iz pješčanih dina, nesuglasicama s pojedinim domaćim stanovnicima zanemarivi su u odnosu na radost i veselje koje je ekipa pružila djeci poklonima koje su donirali ljudi iz Lijepe naše, uvijek spremni pomoći. Ništa ljepše od pogleda na lica na koja je Priroda oslikala osmijeh, neizbrisiv, vječan. Osmijeh koji poziva na dobrodošlicu nekom drugom prilikom.

"U sklopu programa „Čitajmo grofovski“ u dvorcu Batthyany održano je predavanje Nove Akropole iz Varaždina pod nazivom „Dostojanstvo čovjeka“. Ove se godine navršava 70 godina od UN-ove Opće deklaracije o ljudskim pravima usvojene krajem 1948. godine. U njezinom članku 1. svečano se proglašava: Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva. Koliko je dostojanstvo potrebno biću obdarenom razumom i savješću, svjedočimo svakodnevno u današnjem svijetu u kojem čovjek nikada nije bio toliko informativno povezan, a s druge strane toliko otuđen. Ali, to je naš svijet i nama je živjeti u njemu. Kako ćemo to činiti, prvenstveno ovisi o nama samima, bez obzira na okolnosti u kojima se trenutno nalazimo. Izvanjske okolnosti ne možemo birati, ali naše djelovanje u okviru njih stvar je našeg izbora. Dostojanstvo čovjeka prije svega temelji se na časnosti, poštenju, čistoći misli i našim namjerama. Dostojanstvo može proizaći samo iz nas samih, iz onoga za što smo se izborili unutar sebe, odnosno iz temeljnih vrijednosti na kojima gradimo svoj život.

"Povijest piše romane. Svakakve. Čitajući ih, neki nas oduševljavaju, a drugi zgražaju, ali činjenice promijeniti ne možemo. Povodom 100 godina završetka I svjetskog rata, u Knjižnici je prof. povijesti Milivoj Dretar održao predavanje „Veliki rat je završio“. Želja za moći, prisvajanje teritorija, upravljanje nad drugim ljudima doveli su do neizbježnog sukobljavanja država „dojučerašnjih“ susjeda, novačenja nedužnih civila i slanja na Frontu od kud se mnogi nisu vratili svojim domovima. Koristila su se oružja, za ono vrijeme nova, kao što su cepelin, avioni, tenkovi, podmornice, bacači plamena, bojni otrovi za pozicijsko ratovanje. Uglavnom, rovovski način ratovanja, uvjeti nezamislivo loši. Ljude iz ludbreške župe nije mimoišlo sudjelovanje u ratu pod austrougarskom zastavom. Čak 12 % stanovništva borilo se protiv Srbije, Rusije, Italije na različitim frontama. Znajući za tešku situaciju na bojištu, žene i stariji ljudi koji su ostali doma, slali su vojnicima pomoć u vidu toplih vunenih čarapa, cigareta, čajeva... Održavali su se i humanitarni koncerti. Obitelj Kerstner je također izdašno pomagala vojnicima. Na sreću, kako je sve neminovno, tako je i taj rat okončan 11. 11. 1918.

"Svjedoci smo vrlo različitog doživljavanja vremena. Kada nam je nešto zanimljivo nekoliko sati, čini se kao trenutak, a kada nam je dosadno, nekoliko minuta izgleda nam kao prava vječnost. U čemu je tajna? Bježi li vrijeme od nas ili mi od vremena? Što je vrijeme? Pitanja su to na koja su odgovore pokušavali naći brojni filozofi, znanstvenici, mudraci. Mnogi od ovih odgovora težište stavljaju na kvalitativni aspekt vremena, govore o vremenu kao ‘prostoru’ kojeg čovjek ima na raspolaganju i ovisno o tome na koji ga način koristi ono postaje dugo ili kratko, bježi nam ili nam ide ususret… Kako koristimo vrijeme? Možemo li u tome biti bolji? Na koji način vrijeme učiniti saveznikom, prijateljem u našim nastojanjima? “Ne radi se o tome da imamo malo vremena, nego da ga toliko trošimo uzalud. Život je dovoljno dug i velikodušno darovan u tolikom obilju da dopušta ostvarenje najvećih dostignuća ako je čitav dobro iskorišten…“ (Seneka)

"Homerova Ilijada jedno je od najpoznatijih književnih dijela klasičnog svijeta. Ep o Trojanskom ratu, desetogodišnjoj borbi Agamemnona, Ahileja, Ajanta protiv Hektora i Parisa zbog lijepe Helene već tisućljećima intrigira sve čitatelje. Povjesničar Milivoj Dretar podsjetio nas je na priče koje su nas okupirale dok smo čitali Homera ili Schwaba. Ostaci Troje pronađeni su kod Hissarlika u Turskoj, Prijamov Ilij pronašao je njemački arheolog Manfred Korfmann. No jeste li znali da je meksički homerolog Roberto Salinas tvrdio da je Troja na mjestu današnje Gabele? U Odiseji Homer pjeva o povratku itačkog kralja kući. Mnoga se mjesta diče da je baš tamo pristao Odisej sa svojom družbom i ostavio trag u pučkoj predaji. I naš otok Mljet slovi kao Odisejev otok – tu je proveo punih sedam godina kod nimfe Kalipso. Danas se jedan od najpoznatijih lokacija naziva Odisejeva spilja, mjesto gdje je Odisej doplivao do otoka nakon brodoloma. Nakon razaranja Troje i junak Diomed lutao je Sredozemljem. Po njemu se nazvao Diomedov rt (dan. rt Ploča) u Dalmaciji gdje su pronađeni ostaci svetišta s Diomedovim imenom. Skončao je na nekom otoku, a mnogi se znanstvenici slažu da mu je upravo naša Palagruža posljednji dom pa je popularni naziv tog pučinskog otočja Diomedovi otoci. Grci su ostavili mnogo tragova na našoj obali, stoga su se sudionici predavanja „Tragom trojanskih junaka“ osladili vugavom s Ise i istarskom biskom. Gradska knjižnica i čitaonica „Mladen Kerstner“ Ludbreg na taj se način uključila u obilježavanje Godine Troje u Hrvatskoj.

"Tko može gorljivije od govornika poticati na vrlinu, tko oštrije odvraćati od opačina, tko žešće koriti zlotvore, tko ljepše hvaliti dobre? Čiji napad može snažnije slomiti pohlepu, čija utjeha nježnije utišati bol?" Riječi su to rimskog filozofa i najvještijeg govornika Marka Tulija Cicerona. Veliku važnost pridaje povezivanju retorike i filozofije jer umijeće govorenja, ako je samo tehnička vještina, može biti isprazna forma, dok joj sadržaj daje filozofija, odnosno ljubav prema mudrosti. Izvrsno poznavanje pravogovora i svih govornih vrednota zvuče isprazno ako se govornik vlastitim primjerom ne zalaže za ono što je istinito, dobro, lijepo i pravedno. Ciceronove poruke su značajne i aktualne za svakog tko želi krenuti putem filozofije i tko želi govoriti onako kako misli i radi.

Svijet snova nam istovremeno pripada i ne pripada, jer ga svakodnevno dotičemo, a ipak nam stalno izmiče iz ruku. Postoji puno tajanstvenog u svijetu snova. Stari su ih narodi objašnjavali s magijske, simboličke, religiozne točke gledišta. Smatrali su da tijekom sna boravimo na drugim planovima našom vlastitom sviješću i našim vlastitim mogućnostima. Postoji li u snovima nešto čime ćemo bolje upoznati sebe, bolje istražiti našu nutrinu? Postoji li u našim snovima neki skriveni ključ koji nam omogućuje ne samo saznati kakvi smo sada, nego i kako stići puno dalje?

Putovati kako bi upoznali druge kulture, njihov način života, običaji, pruža čovjeku zadovoljstvo i mogućnost shvatiti koliko su njegova vlastita zemlja i dom dragocjeni. Kada se putuje s namjerom pružiti pomoć onima kojima je potrebna, dati čitavog sebe za sreću drugog ljudskog bića, a zauzvrat dobiti njihov zagrljaj i osmijeh – neprocjenjivo. Danas smo s profesoricom geografije Janjom Žnidarić putovali u Afriku, točnije u Tanzaniju i Zanzibar. G-đa Žnidarić je volonterka Udruge „Kolajna ljubavi“ čiji volonteri rade u sirotištu „Sv. Ante“ u Sangei, grad koji se nalazi u najsiromašnijoj regiji zemlje. To je dom za 40-tak djece starosti od 3-19 godina. Većina njih su doživjela različita zlostavljanja, a traume su ostavile dubokje rane u njihovim mladim životima. Za njih je sreća dobiti pola naranče ili flašicu soka. Skromni, jednostavni, nesebični, ne libe se bilo kakvog posla, uvijek spremni za pomoći jedni drugima. Iako im je život pokazao i svoju tešku stranu, osmijeh s njihovih lica ne nestaje. Znaju cijeniti ono što im se pruža, pa svojom marljivošću postižu jako dobre rezultate u školi. Neki od njih pohađaju i fakultet. Moto im je: Vrijeme je novac, novac je obrazovanje, obrazovanje je sloboda Na kraju, sve nas prisutne pozdravili su pjesmom „Ja sem Varaždinec“ i poklonili nam svoje divne osmjehe.

Od malena se susrećemo s bajkama, bilo da su nam ih roditelji čitali ili bake prepričavale. Ulazili smo u čudesan svijet gdje je sve moguće, u kojem životinje, vile, vilenjaci, princeze žive zajedno. Poistovjećivali smo se s junacima, učili razlikovati dobro od zla. Tijekom odrastanja, malo po malo, ostavljali smo ih postrance i zaboravljali na poruke koje nam prenose. Zaboravili smo da to nisu samo priče za uspavljivanje, već putokaz kako naći smisao u životu, da one razvijaju našu inteligenciju u smislu razlučivanja vrijednog od nevrijednog. Uče nas vjerovati u dobro koje ne dolazi bez muke. Kao i junak u bajkama, tako i mi krećemo na jedno putovanje i vraćamo se na mjesto iz kojeg smo krenuli, ali ne isti kao na početku, već promijenjeni. Identificiramo se s njegovom dobrom stranom. Biti dobar, plemenit, ustrajan, suočavati se s problemima, iskušenjima, jer sve je to dio našeg postojanja. Doživljavamo ponovno rođenje, postajemo arhetip čovjeka koji se usudio, aktivan smo sudionik života. Da, bajke nisu samo za djecu, one su i za odrasle.

Predavanje pod nazivom Prihvaćanje osjećaja, u Gradskoj knjižnici i čitaonici „Mladen Kerstner“, održala je Tatjana Novosel, voditeljica tečajeva meditacije u okviru Centra Brahma Kumaris. Izražavamo se svojim doživljajem nečega. I to često postane samorazumljivim, poput loše navike i efekta spirale poražavanja. Kada se s time susretnu potrebe za mirom i radošću - započinje iscjeljenje slobodom.

Između mnogo većih gradova u našoj zemlji, našao se i naš mali Ludbreg koji po drugi puta obilježava Dan povijesti u Hrvatskoj i održavanje „Kliofesta“ (5. po redu u Republici). Tema predavanja je bila „Wild West – stopama američkih Indijanaca“, a predavač, prof. povijesti, Milivoj Dretar. Na svoj osebujan i simpatičan način predstavio nam je neke od znamenitosti SAD-a prateći stope domorodačkih Indijanaca. Krenuli smo od Minesote da bi završili u Washingtonu. Prošli smo šetnicama, posjetili Sculpture Garden. Otišli smo do Mt. Rushmore, dobro poznate planine gdje su uklesani likovi četiriju očeva američke nacije. Upoznali smo Wild Billy Hickoka, kauboja, kockara, glumca i što sve ne još, ubijen s leđa, za vrijeme pokera. Stigli smo do jednog jako interesantnog mjesta koje se zove 1880. Na ulazu je samo ploča s informacijama umjesto broja stanovnika piše koliko je duhova u njemu, koliko pasa ima, divljih svinja, zečeva... Zaista djeluje sablasno. Na našem daljnjem putovanju posjetili smo Crazy Horse Memorial, Devils Tower, nacionalnog parka Badlands. Biti u Americi, a ne otići do Bijele kuće, bilo bi šteta. „Skoknuli“ smo malo i do Kanade, točnije u Toronto. Bili smo i na Nijagarinim vodopadima koji svojom ljepotom zaista oduzimaju dah. Napustili smo Kanadu ponijevši sa sobom ugodne uspomene. Sve smo popratili fotografijama koje će zauvijek svjedočiti o ovom divnom putovanju.

Suprug i ja posjetili smo Kinu kako bi upoznali ljepote te daleke i zanimljive zemlje. Obišli smo povijesne znamenitosti poput Kineskog zida u Pekingu i nalazišta ratnika od terakote u Xi'anu, te suvremeni Shanghai s visokim neboderima na području Pudonga. Uživali smo u gastronomskoj ponudi Kine, kao i u raznim atraktivnostima poput najbržeg lifta, brzog vlaka, vožnji Zapadnim jezerom u Hanghzou i rijekom Huang Pu u Shanghaiju. Sa sobom nosimo prekrasne uspomene, te preporučamo Kinu svim ljubiteljima dalekih putovanja.

Noć knjige 2018., manifestacija koja sedmu godinu zaredom tematizira knjigu i popularizira čitanje, održana je 23. travnja i u našoj Knjižnici, u povodu Međunarodnog dana knjige i autorskih prava i Dana hrvatske knjige. Korisnici Knjižnice su toga dana imali priliku vratiti zaboravljenu knjigu bez naplate zakasnine. U sklopu manifestacije, održano je i prigodno predavanje Nove Akropole iz Varaždina O hrabrosti. Predavanje je održao Marin Božić. Hrabrost je jedna od četiri osnovne vrline. Daje snagu za prevladavanje teškoća i straha. Fizička hrabrost daje nam sposobnost suočiti se sa strahom, boli, smrti. Moralna hrabrost daje nam sposobnost ići protiv mišljenja drugih riskirajući ismijavanje, sramotu i osudu, ali suočavanje sa svakodnevnim životnim izazovima je ona prava hrabrost. Konfucije je rekao: „Mudar čovjek nikad nije zbunjen, plemenit čovjek nikad nije zabrinut, hrabar čovjek nikad nije uplašen.“

Janja Kovač, kustosica Muzeja Mađimurja Čakovec nas je u svom predavanju pod nazivom -Uskrsni običaji u tradicijskoj kulturi- provela kroz bogati splet Uskrsnih običaja našeg šireg zavičaja…

Pokušaj objašnjavanja zena tre-ba rasteretiti od pretenzija i očekivanja, jer je svako pisanje o zenu uvjetovano ograničenjima racio­nalnog diskursa. Da bismo bilo što istinski naučili o zenu i tako imali neposrednu životnu korist od toga, moramo, kao u poznatoj zen priči, isprazniti svoju šalicu da bi se u nju mogao uliti novi sadržaj. Naime, učenje kao životno važan proces povezan sa stjecanjem iskustva, promjenom karaktera i slike svijeta, moguće je samo ako postoji svijest o neznanju. Nemojmo nikada zaboraviti Sokrata!…

Maye su jedna od najvažnijih starih kultura Srednje Amerike čije je postojanje u trajanju od više tisuća godina ostavilo neizbrisiv trag na tom području. Svojim graditeljskim umijećima i sustavom hijeroglifa mogu se usporediti sa starim Egiptom. Njihov kalendar i praćenje astronomskih pojava ubraja se među najpreciznije u poznatoj povijesti, a praktični duh njihove civilizacije podsjeća na Rimsko Carstvo… Bili su duboko religiozni, vrsni umjetnici, ratnici i izuzetni matematičari… I premda su u mnogo čemu bili drugačiji i još uvijek vješto izmiču sigurnim objašnjenjima, današnjem su čovjeku na neobjašnjiv način bliski i zagonetno privlačni…

Alhambra na jugu Španjolske bila je posljednje muslimansko kraljevstvo na Pirinejskom poluotoku. Ovaj kompleks palača, utvrda, vrtova i dvorišta veličanstven je primjer ljepote i sklada maurske umjetnosti, dokaz umješnosti i znanja njenih graditelja, toliko jedin­stven i drugačiji od svega što je u to vrijeme postojalo u Europi.

22. prosinca 2017. godine Vesna Ploh je pred ludbreškom publikom ispričala svoje doživljaje s Puta u Santiago de Compostelu. Prepuna knjižnica ljudi željnih putovanja ostala je tiha i mirna na kraju predavanja, a u ponekim očima blistale su i suze. Što reći ljudima koji te gledaju s još nekim očekivanjima? Kao da očima postavljaju svoje pitanje. Da li i ja mogu na svoj Put? Svatko tko mora prohodati Camino naći će se na tom putu. Moja ljubav prema putovanjima me navukla na razmišljanje o Caminu, a zbog putovanja samog sam se i našla na Caminu. I trebala je to biti samo jedna nova i drugačija putnička avantura. Ali s vremenom sam shvatila da sam na Putu iz nekih drugih razloga. Došlo je vrijeme da onaj kamen koji sam nosila u ruksaku ostavim tamo na kraju svijeta i da se oprostim. To je bio moj dodatni teret, a ta bol je ponekad bila teža i od fizičke boli koja me pratila. Svakim korakom ne samo da se mijenjao krajolik na Putu već sam se i sama mijenjala. Na početku Camina hodala sam zbog sebe, a tek kasnije shvatila da hodam i zbog njega. Da sam svakim korakom bliže kraju svijeta, da mu opet na tren priđem bliže i da se oprostim. Ali shvatila sam ono najbitnije i najjednostavnije. Ne moram se oprostiti od ljubavi i sreće, predivnih uspomena. To je dio mene i zahvaljujući tome sam osoba kakva jesam. I tamo daleko na kraju svijeta nisam rekla zbogom, već sam šapnula vidimo se kasnije ljubavi jer vrijeme je za neki novi početak. I tako sam napustila Muxiu s vjerom i nadom, koja mi je bila suputnica u obliku školjke, da sam dovoljno hrabra za nove početke. I vjerujem da će me Put i dalje voditi prema tome korak po korak. Camino te prvo mami i škaklja po stopalima da čim prije kreneš. Kad napokon kreneš pruža ti uzbuđenje zbog brojnih koraka u nepoznato i onda te slomi. Pruža ti fizičku bol i patnju, razveseli te dobrim ljudima i upoznaje te sa svom snagom koja je u tebi. Uči te strpljivosti i prihvaćanju vlastitog nesavršenstva. Na kraju te nagradi suzama radosnicama i vjerom kako je u ovom životu sve moguće. I tiho ti šapuće vrati se, a ti mu sa smiješkom odgovaraš vratit ću se.

POVODOM 500. GODIŠNJICE REFORMACIJE Ludbreg se pridružio obilježavanju velikog jubileja U Europi se ove godine obilježava 500. godišnjica povijesnog događaja – Lutherov istup protiv rimskog pape i pribijanje znamenitih 95 teza na vrata crkve u njemačkom Wittenbergu čime je započela reformacija i jedan od najvećih teološko-socijalnih pokreta u europskoj kolektivnoj povijesti. Iako se u Hrvatskoj protestantima izjašnjava tek oko 14,5 tisuća vjernika (0,34%), njihov je doprinos hrvatskoj kulturi i povijesti mnogo veći. I u Ludbreg smo obilježili godišnjica ovog događaja - u Gradskoj knjižnici i čitaonici „Mladen Kerstner“ održano je javno predavanje pod nazivom Obitelj Zrinski i reformacija. U uvodnom je dijelu prof. Milivoj Dretar podsjetio na stanje u Europi početkom 16. stoljeća kada je došlo do snažnih zahtjeva za reformama Crkve najprije unutar njenih redova, a potom se nakon Lutherove objave reformacija rasplamsala cijelom Europom. Nakon niza vjerskih sukoba i dugogodišnjih ratova izmjenila se vjerska karta Europe, s većinski protestantskim državama na sjeveru i zapadu te katoličkim državama u srednjoj i južnoj Europi. U Ludbregu glavna gradska ulica nosi naziv po grofu Petru Zrinskom za kojeg je prof. dr. Gene Whiting, autor knjige „Zrinski, Međimurje i reformacija“ ustvrdio da je bio odgojen kao protestant te cijeli život podržavao reformaciju. Nastavio je s izlaganjem o protestantizmu iznijevši pritom nepoznate teze da su banovi Nikola Šubić Zrinski, junak Bitke kod Sigeta (1566.), i Toma Erdödy bili protestanti koji su štitili i pomagali reformacijske zajednice u Međimurju i ostatku Hrvatske. U Varaždinu je bila snažna protestantska zajednica dio koje su bili mnogi velikaši. Pa čak su i Batthyanyevi, kasniji vlasnici ludbreškog veleposjeda, svojedobno pružali utočište reformatorskim pastorima i Lutherovim pristašama. Hrvati su dali poznate protestantske teologe i prevoditelje poput Matije Vlačića Ilirika i Stjepana Konzula. Većina njihovih knjiga kasnije je spaljena od strane inkvizitora. Neposredni ostatak reformacijskog pokreta iz 16. stoljeća predstavlja danas mala evangelička zajednica u obližnjem Legradu.

Dana 5.12. 2017. održano je predavanje Nove Akropole na temu tajanstvenih ciklusa ljudskog života. Predavanje je održao g. Zoran Koritnik.

Novo, 43. izdanje Podravskog zbornika donosi i nove zanimljive teme iz ludbreškog kraja: o vjerskim i nacionalnim manjinama, o nastanku i radu DVD-a Mali Bukovec, dravskim bajerima, nalazu pasjeg zuba uz Dravu, kronika općine Martijanec, paucima iz Malog Poganca, fotografijama iz Ludbrega i okolice...

Uz članove obitelji Brzeska, prijatelje i ostale drage goste obilježili smo stoti rođendan glumca Rikarda Brzeske. Kroz ovo prisječanje nas je proveo prof. Milivoj Dretar koji nas je upoznao te prisjetio na stvaralački rad i život ovog našeg glumca koji je rođen u nedalekom Novom Selu, udaljenom petnaestak minuta vožnje od Ludbrega. Gospodina Rikarda najviše pamtimo po ulogama Gabera u poznatim "Mejašima" i "Gruntovčanima" našeg ludbrežana Mladena Kerstnera.

U povodu Svjetskog dana filozofije Nova Akropola je održala predavanje na temu Leonarda Vincija i njegovih 7 životnih principa. Predavanje je održala gđa. Branka Valentić.

U Mjesecu hrvatske knjige u Gradskoj knjižnici "Mladen Kerstner" gostovao je poznati putopisac Tomislav Perko. Knjižnica je i ovaj puta bila premala za toliki broj njegovih sljedbenika koji su ga došli slušati i u Ludbreg. Tomislav Perko autor knjiga 1000 dana proljeća i 1000 dana ljeta u posljednjih desetak godina postao je dobri duh hrvatske putopisne scene. Možemo reći da se nametnuo kao vođa novog vala putnika, kao mladi pobornik Couchsurfinga. Zahvaljujući svojem nevjerojatnom pustolovnom duhu, koji ga je odnio u kutke svijeta nezamislive ogromnoj većini ljudi, ali i izuzetno kvalitetnim ljudskim osobinama, stekao je mnoštvo poštovatelja. Perko je svijetu ponudio svoju verziju putovanja, s podignutim palcem, ali kako kaže, svatko od nas mora napraviti prvi korak sam. Sami moramo krenuti na svoj put, sami moramo početi pisati pjesmu, sami moramo uraditi ono što već dugo želimo.Tomislav Perko u svom životu radio je sve na način da je uložio veliki trud u svaki svoj posao koji je poslije uvijek donio nešto još veće i bolje za njega.

20. listopada 2017. godine održano je predavanje Nove Akropole koje je pripremio g. Zoran Koritnik na temu Tibetanski Budizam. U ovom zanimljivom predavanju proveo nas je kroz osnove ove drevne religije.

Po drugi put smo ugostili g. Mateja Perkova koji nas je kroz zanimljivo predavanje proveo Gruzijom i Kavkazom. Ujedno nam je predstavio i svoju novu putopisnu knjigu "Želim dotaknuti nebo".

Predavanje je održala Tatjana Novosel iz Centra Brahma Kumaris, Zagreb dana 29. 9. 2017. u trajanju od 18.30 do 20.00 sati. Ovo druženje je bilo duhovnog karaktera s akcentom na istraživanje samoga sebe.

     

26. rujna 2017. ugostili smo kustosicu etnografskih zbirki Muzeja Čakovec gđu. Janju Kovač koja je održala predavanje
pod nazivom "Mitska voda Drava" u kojem nas je pobiže upozna s vjerovanjem o mitskim bičima koja su bila vezana uz rijeku Dravu. Nakon predavanja posjetitelji su mogli razgledati izložbu fotografije gđe. Ive Lulić koja nas je svojim radovima provela kroz mistični svijet vila i vilenjaka.

     

19. rujna 2017. godine održano je predavanje Nove Akropole koje je pripremio g. Marin Božić na temu kulture sjevernoameričkih indijanaca, njihove glazbe, vjerovanja i kulture opčenito.

Putopisno predavanje Vesne Ploh i Karin Milak kojim su nas provele kroz magičnu zemlju Berbera - Maroko.

Tatjana Novosel (udruga Brahma Kumaris) je održala dana 23. lipnja 2017. godine još jedno u nizu predavanje namjenjeno duhovnom razvoju.

16. lipnja 2017. godine održano je predavanje Nove Akropole koje je pripremio g. Marin Božić na temu ovog drevnog australskog naroda, njegove duhovne kulture, vjerovanja i muzičke baštine.

     

2. lipnja 2017. gospođa Ljerka Lesjak je po četvrti put gostovala u našoj Knjižnici, ovoga puta s predavanjem na temu Izraela. Na svom zanimljivom putovanju prešla je put od Galilejskog jezera do Mrtvoga mora i na tom putu vidjela puno zanimljivih mjesta s kojima nas je pobliže upoznala na ovome predavanju.

     

19. svibnja 2017. održano je predavanje Nove Akropole na temu - Ljudski odnosi -
O ljudskim odnosima nam je govorila predavačica Branka Valentić.

     

Predavanje Tatjane Novosel (Centar za duhovni razvoj Brahma Kumaris)
15. svibnja 2017.

U svom zanimljivom predavanju gđa. Novosel nam je kroz svoja vlastita životna iskustva i općenite prikaze događaja i životnih situacija prikazala kako je razumijevanje, strpljivost i naravno - ljubav -  sve što nam je potrebno za plovidbu pučinom života.
A najvažnija ljubav je ljubav prema sebi, mnogo puta bi si trebali postaviti sljedeće pitanje: Što bih ja napravio/la u ovom trenutku da budem sretan/na?

     

predavanje prof. Milivoja Dretara

U sklopu četvrte manifestacije Festival povijesti pod nazivom Kliofest 2017. diljem Hrvatske održana su predavanja s povijesnom tematikom. U sklopu te manifestciji ugostili smo 12. svibnja 2017. prof. Milivoja Dretara koji je održao predavanje pod nazivo Cheguevara - junak ili terorist te nas je pobliže upoznao s ovom povijesnom osobom.

 

24. travnja 2017. ugostili smo Damira Vujnovca koji nam je na zanimljiv način približio Saharu i njene stanovnike kao i maraton u kojem sudjeluje već dvije godine. Posjetitelji predavanja imali su priliku vidjeti zbirku literarnih radova koje su napravili djeca iz Sahare pod nazivom "Volim Saharu".

     

21. travnja 2017. održano je putopisno predavanje i predstavljanje knjige Saadata Hasana Manta "Preko granica". Knjigu je predstavio urednik Krešimir Krnic.

     

6. travnja 2017. obilježili smo Svjetski dan zdravlja i tom prilikom se kroz predavanje o ludbreškom zdravstvu prisjetili zdravstvenih djelatnika koji su svojim mukotrpnim radom i zalaganjem unaprijedili zdravstvo na našem području u druge polovic dvadesetog stoljeća.

     

31. ožujka 2017. Predstavljena je brošura "Priče i legende iz Lodbringova grada" autora Milivoja Dretara u sklopu edicije Ludbreška razglednica.

     

24. ožujka 2017. Održano je predavanje Nove Akropole na temu Azteci

     

9. 3. 2017. Održano je već tradicionalno predavanje Silvije Kolar-Fodor na temu proizvodnje zdrave hrane i svega vezanog uz to.

     

7. 3. 2017. Ugostili smo predavača, prof. Milivoja Dretara s predavanjem na temu ludbreške kroničarke Marije Winter, povodom njenog 105. rođendana.

     

28. 2. 2017. održano je predavanje Nove Akropole sna temu kralja Arthura

     

17. 2. 2017. Putopisno predavanje djevojaka iz Ludbrega koje su posjetile Iran

     

27. 1. 2017. održano je predavanje Nove Akropole pod nazivom ATLANTIDA

     

16. 12. 2016. održano je predavanje Nove Akropole pod nazivom KELTI

     

22. 11. 2016. održano je predavanje Nove Akropole pod nazivom FROM - kako biti čovjek