 |
|
|
|
|
|
|
Dražen Markotić Vega
I tako, sinoć ponovo gostovao, po 2. put u Ludbregu, u gradskoj knjižnici... Šta reći, osjećaj dobrodošlice i topline koji sam tamo, ponovo, doživio je neopisiv. Ta šarena, ugodna prostorija toliko te opusti, ljudi su toliko prijazni da se automatski osjetiš kao "kod svojih". Draga gospođa Edita Kutnjak-Zlatar je opet učinila da mi gostovanje u Ludbregu ostane u ugodnom sjećanju i da se poželim vratiti ponovo. Prošli put sam komentirao kako sam ostao fasciniran načinom čitanja knjige, grupno, uvježbano, da sam to slušao sasvim nepristrano i "žedno" kao zadovoljna publika. Zanimalo me dal' će nadmašiti sami sebe i biti još bolji... I...bili su... Toliko su precizno "čupali" odlomke iz knjige, oprezno da ne otkriju previše da sam im se bez zadrške divio. I, što reći kad ti, od troje čitača tvoje knjige, dvoje plače dok čita... Osjećaj ponosa i zahvalnosti je ogroman. Ludbreg, hvala još jednom na ukazanom povjerenju i divnom druženju! "Tajna djedove stare trešnje" ide dalje... Dražen Markotić Vega
Marija Hlebec
Vu čarobnemu salonu dvorca Batthyany vu Ludbregu, 09. 11. 2019. adzvanjal je zagorski KAJ. Grofica i grof Batthyany, z ludbreške grofovije pete su lete za redam, želeli posuhnuti kajkafsku poeziju i popevku pa su pozvali, nas zagorske zalublenike vu KAJ da jim predstavimo tu našu zagorsku rieč i popevku, da ju čujeju onak kak ju je pri nas čuti. Tak sme vsaki od nas tam odnesli one svoje kaj znamo i kaj mamo: Jurica Vugrek i Quentete svoje note i najlepše zagorske popevke, a ja svoju luč – da i vu centru svieta male gari. Moje stihe su jim pa kajkafski čitale Božica Vorih, Ivana Vešligaj i Nevenka Puh Malogorski. Pred Hrvatskozagorskim društvem teri je izdavač moje knige, rieč je imela doprecednica Mirjana Mikulec, a svoje je, i to čez stihe, paviedela nam kniževnica Božica Jelušić. Vsem jim fala na emocijah i lučih kere su danesli z suobuj. Vu dvorcu su nas za praf liepe prijeli i bile nam je fiest liepe. Zafaljujem se i grofu i grofici, organizatorem i vsem ljudem kaj su došli pakazati da maju radi KAJ i ne daju da ga se zatere. Abečala sem grofu da bu kajkavska luč furt garela i da bum mu novu knigu k letu vu ruke dela.
Pozdrav, Marija Hlebec
Jelena Uranić Zavrtnik
Pozdrav, hvala što ste mi omogućili promociju. Mada me trema hvatala do kraja, stvorili ste ugodan ambijent sa stvarno dobrim i ljubaznim ljudima... Izvlačenje riječi iz mene se zamalo i nije skužilo koliko je gospođa Tatjana pričala i objašnjavala da je „moje stanje" normalno. Dirnulo me koliko je osoba dirnula ta večer. Hvala Vam na svemu. I radujem se ponovnom druženju. Svaka čast na ljudima poput Vas, koji se toliko zalažu za umjetnost stvaranja, pisanja i čitanja. Srdačan pozdrav Jelena
Tomislav Birtić
Blagoslov Camina je i putovanje po Hrvatskoj nakon objavljivanja knjige. Druženje u Ludbregu jedan je od lijepih blagoslova. Rijetko su u publici većina umirovljenice, kao što je bilo u Vašoj knjižnici. Na licima životno najiskusnijih često vidim njihova srca, zapravo vidim koliko je Put lijep, a uvidi s Camina vrijedni. Hvala Vam ❤ Svako dobro, Tomislav
Draženka Bakšaj
U malom, ali s toliko topline ugođaja u Vašem ambijentu knjižnice.bila sam dio ovog događaja, sada s uloge promatrača mogu reći profesionalnost i organizacija vođenja cjelokupnog programa od strane gđe Edita Kutnjak- Zlatar, te moderatorice mag.edu Tatjane Novoesl, toplina izričaja izgovorenih stihova od strane čitača gđe Đurđe Kokanović, gosp. Aleksandra Horvata,pomno izbranim riječima izvučenih iz recenzije moje Zbirke od strane gđe Davorke Crnčec..te duetu "Bemian"koji su svojim pjesmama dočarali cjelokupnom ugođaju i atmosferi da se osjećam upravo onako kako prati slogan vaše Knjižnice - epicentar emocija - u centru svijeta lijepom Ludbregu, kojem ću se uvijek rado vraćati.
Božica Jelušić
Promocija u Ludbregu i izložba Ivana Andrašića, spadaju među ljepše profesionalne događaje u mojoj karijeri. Ambijent dvorca daje osebujan okvir, koji obavezuje na primjerenu razinu estetike, što je u ovoj prigodi i postignuto. Slike su lijepo "urasle " među stare zidove, prikladno preuređene po galerijskim standardima. Što se tiče promocije, uz svesrdnu organizatorsku pomoć Knjižnice, ona je za autora prava "pjesma". Recitatori uvježbani, emotivno titrajući na autorovoj razini, odradili su najveći dio posla. Lijep i stručan uvod Lidije Novosel, glazba i vokalne izvedbe, zaokružile su dojam. Držim da smo ovom promocijom dali hommage i naklon našemu zavičaju, te srdačno zahvaljujem na pruženoj prigodi. I ovoga puta, sjajne organizatorske sposobnosti gđe Edite Kutnjak-zlatar iskazale su se u punom opsegu. Hvala do slijedeće lijepe prilike! B. Jelušić
Ljubica Uvodić Vranić
U Knjižnici koja nosi slavno ime Mladena Kestnera imala sam veliku čast predstaviti svoju knjigu Devet vježbi opuštanja na kauču. I to na poseban dan za sve nas knjigoljupce i knjigopisce – 23. travnja 2019. – Noć knjige. Knjižnica je sve organizirala: plakat, pozive putem e-pošte, intervju koji je na Radio Ludbregu vodila novinarka Željka i prijevoz za mene ne vozačicu, Zagreb – Ludbreg – Zagreb. Krenuli smo na vrijeme, u 16 sati, izašli iz Zagreba i iz gužve pa putovali, mirno i veselo razgovarajući i diveći se krajoliku. Dočekala nas je ravnateljica Edita i njezine suradnice, prekrasan šareni naslonjač... Bilo je još ljudi koji su uranili, sjeli, družili se do početka – u 19 sati. Atmosfera je bila opuštena i prvi sat je protekao u objašnjavanju važnosti prve vježbe opuštanja i konkretnog vježbanja. Bila sam oduševljena. Publika je pozorno pratila i vježbala sa mnom prvu vježbu. Bilo je trenutaka potpune koncentracije u kojima je cijela dvorana knjižnice bila potpuno posvećena zajedničkom zadatku. Nitko nije gledao na sat ni tražio nešto u torbi, a kamoli da su pričali međusobno. Nakon predavanja, tj. bolje rečeno radionice u kojoj su svi sudionici učili prvu vježbu, objašnjeno je ponešto iz prakse primjene ovih vježbi, a onda su ukratko opisane i druge vježbe iz knjige. Pozornost, suradnja i prihvaćanje je ono što je bitno odredilo ovaj inspirativni susret. Hvala ravnateljici i suradnicama, hvala publici iz Ludbrega (jedna je osoba došla iz Varaždina) na nezaboravnoj prilici da se svi zajedno podsjetimo na mogućnost vedrog druženja i opuštanja koje će za mnoge postati ugodni antistresni program. Pitanje Kad ćete nam opet doći?, aplauz i rukovanje sa svima, najbolje predočuju obostrano zadovoljstvo. Nadam se da ću ovakvo nešto slično imati prilike ponoviti u Centru svijetu, toplom mjestu – Ludbregu!
Ljubica Uvodić Vranić
Aleksandar Horvat
AMATERSKE STVARNOSTI Mislio sam da unatoč svjesnosti o potrebi cjeloživotnog učenja ne mogu i ne moram više učiti neke osnovne stvari stečene dugogodišnjim usavršavanjem poput hodanja ili govorenja. No jedna stara poslovica prilično smrdljivo govori o kontrapunktu mišljenja, znanja i branja cvijeća. Već nekoliko godina javno čitam i govorim poeziju, literarne predloške ili dokumentarce, čak me publika hvali da sam dobar u tome. Uz određeni otpor djelomično počinjem vjerovati da je tako. Stvarnost je da sam amater. Dobro, možda napredni amater... I dođe prilika sresti čovjeka koji je školovan i specijaliziran za govorenje i čitanje, od kojeg bih trebao naučiti popraviti, unaprijediti i ispolirati svoju vještinu. U svoj ruksak cjeloživotnog učenja ubacujem ukoričeni “Grad v sredini sveta” i predrasudu kako ću na radionici vježbati bolje izgovarati već naučene riječi i stihove, na neki novi, čudotvorno drugačiji, zanimljiviji način. Spreman sam za nove lekcije i tajne govorničkog čarobnjaka. No čekalo me iznenađenje. Stvarnost je da je čarobnjak dramski umjetnik Zvonko Novosel, a ja sam amater. Dobro, možda ne toliko napredan koliko sam mislio. Kao i u svakoj radionici ovdje se radi s alatima. Svatko svoj alat donosi sa sobom - tijelo sa svim pripadajućih dijelovima. Od početka smo naučili da su nam našem alatu drške slomljene, zubi tupi, boja oguljena, ništa nije u pripadajućoj kutiji i na svemu se vide tragovi uporabe za svrhu za koje nije namijenjen. Stoga smo više od polovice vremena posvetili alatima. Opuštanje mišića, traženje izvora vlastitog glasa, prepoznavanje njegove boje, mumljanje sam sebi u kutu prostorije, vikanje, istezanje, ganjanje među stolicama... A sve u svrhu pronalaženja samog sebe u tom tijelu ili možda bolje - svojeg “ja”, kao potencijalnog govornika. Iznenađujuće, no svježe i otkrivajuće iskustvo. A zatim, napokon, govorenje poezije uz pokušaj poštivanja naučenih vježbi. Alat koji uvijek želi biti glavni, mozak, ovdje pokušava biti rješenje za sve, on se bavi svim i svačim, vodi brigu o našem integritetu, o mišljenu drugih, o slavi, o riječima, o zarezima, o tremi, o izgledu, “pomaže mi” da ostanem ono što sam bio do sad, u tom pomaganju mi okreće očima, vrti rukama, isprepliće prste, prebacuje težinu, stvara napetost i paniku. To sam shvatio, jer zaključak je bio da treba preuzeti kontrolu, biti “ja”, jer ja imam pravo biti tu.I onda shvatim da negdje tu u tom malom privatnom prostoru kojeg mogu bez problema obgrliti rukama, već postoji odličan govornik, ugodnog glasa. Problem je što je skriven i prekriven dugogodišnjim naslagama pretpostavljenih očekivanja, dodvoravanja emocijama, afektiranja, glumatanja, hinjenja stručnosti i zavedenosti popularnošću i rekao bih neznanjem. Stvarnost je da sam i dalje amater. Dobro, sasvim obični amater. Zaključno, znam da sam uočio neke principe, vjerujem da mogu prepoznati stegnutost u ramenima, nečiji tuđi glas u mom grlu, znam da moram vježbati, ukrotiti gestikulacije, tikove, nekontrolirana okretanja očima, pronaći sebe u tijelu, stihove u sebi, prigrliti energiju publike... Dok mi ovo čudo u glavi brani da u govorenju poezije ja budem ja, tjera me da poštujem zareze i točke, da redam riječi, da tražim melodije i izbjegavam suočavanja, ja preispitujem vještinu koju sam kroz život naučio poput pogrešno naučenog plesnog koraka. Pisanje poezije je umjetnost, poput slikanja riječima, ali govorenje poezije je sasvim različita vještina od pisanja, jedna druga umjetnost. To je kreativni rad u kojem glasom stvaramo emotivne slike i prenosimo ih slušateljima, pozivamo ih u svoj svijet, odbacujemo nepotrebne i suvišne stvari ogoljujemo se do čistog pripadajućeg glasa. Radionica je bila super, a tek vježba čini majstora. Stvarnost je da sam još uvijek amater. Dobro, možda s novim potencijalom...
A. Horvat, 2019
Dražen Markotić Vega
Nikako napisati osvrt na promociju knjiga, sinoć u Ludbregu... Moj suborac Eduard Kobeščak i ja krenusmo i... na auto cesti nas, rotacijom, zaustavi policija u civilu... bili smo valjda toliko sumnjivi da su nas zaskočili u sred ničega.. eto, čisti ko suze... Dođosmo u Ludbreg, šetali, uživali u finom gradiću... došli do samostana. Povirili unutra, pravo ugodno dvorište (ima se) ali, avaj, "časna" krene prema nama i lagano nam zalupi vrata... Šetamo dalje, i nesvjesno dođemo do drugog ulaza u objekat, kad ova ista se pojavi i zalupi nam i ta vrata ahaahahhaa. Ali, onda dođe vrijeme za promociju, u preslatkoj knjižnici... Ono što mogu reći je da sam ostao ugodno šokiran organizacijom... 4 čitatelja i 1 moderator. Priče su čitali tako da je sve izgledalo poput teatra, isprepletali su svoja čitanja, nastavljali jedno drugome u pola rečenice, dali im uloge... oživjeli su knjige na neki sasvim novi način. Zaboravih osjećaj svojine i prepustih se, uz vrlo čestu ježurku po koži. Imao sam osjećaj da prisustvujem nečem što nikad prije ne čuh, a kamoli napisah... Dobrano popunjena knjižnica je bila poprište vrlo dobre vibracije i energije gdje Edi i meni nije bio problem opustiti se i dati sve od sebe kroz pjesme koje smo tamo zasvirali.. Da ne dužim, veliko hvala Edita Kutnjak-Zlatar na ugodnoj večeri, pozdravi ekipu i vidimo se ponovo u knjižnici koja se nalazi u gradiću, u centru svijeta.
Dražen Markotić Vega
Tomislav Beronić
Vrlo ugodno okruženje, gotovo kućno i u svakom slučaju domaćinsko, osjećalo se cijelu večer toga petka, 1. ožujka 2019. Imao sam čast prvi puta predstaviti svoje knjige Peta dimenzija i Tajanstveni tekton publici u Centru svijeta. U Knjižnici Mladen Kerstner u Ludbregu osjećao kao da sam doma, kao da sam odrastao među tim policama knjiga. Ravnateljica Edita je definitivno osoba koja ulijeva povjerenje i poštovanje. Svojom spremnošću na suradnju učinila je našu književnu večer izuzetno ugodnom, opuštenom i ispunjenom ljubavlju prema pisanoj riječi. Svojim kolegicama i kolegama po peru od srca najiskrenije preporučujem da Ludbreg uvrste u svoj književni itinerer. Siguran sam da će, isto kao i ja, sa sobom ponijeti najljepša iskustva i steći drage prijatelje.
Tomislav Beronić
Ivan Goričanec
KAOS U LUDBREŠKOM DVORCU BATTHYANY U programske sadržaje kulturnih svečanosti grada Ludbrega pod motom "ČITAMO GROFOVSKI" uvrštena je i predstava "Kaos prije premijere". Skorom tridesetak glumica i glumaca, članova MAKAMUSA iz Murskog Središća, dočekali su gospon grof i gospođa grofica s dvorskim damama i komornikom. Doček i prijem nisu bili grofovski već doslovno - kraljevski! Predstava je izvedena u impozantnom interijeru dvorca Batthyany, a tog četvrtka 8. 11. 2018., publiku su činile djevojčice i dječaci šestih razreda ludbreške osnovne škole. Takva publika makamusovcima još nije pljeskala niti s njima živjela svaku sekundu izvedbe!!! Neizmjerno VELIKO HVALA učiteljicama svih razreda, a najveće HVALA gospođi Editi Kutnjak-Zlatar, srcu i duši svih programskih sadržaja "ČITAMO GROFOVSKI" bez čije zauzetosti i "prepoznavanja" našeg gostovanja u Ludbregu nikada ne bi niti bilo. Ne bi bio potpun i dojmljiv niti bez velike pomoći majstorice šminke naše tete i gospođe Marine Hoblaj, kao niti bez pomoći gospođa mama Sandre Hrženjak, Aleksandre Topolko Grubić i Ružice Pahor koje su bdjele nad svakom sekundom priprema, izvedbe i putovanja.
Pozdrav, Ivan Goričanec
Maja Cvek
Devetog dana listopadskog „babljeg ljeta” krenuh vu „meglene dalšine” zemle Podravine. Probudio se „Kunta Kinte” u mojoj duši, pa poželjeh potražiti zagubljene kamenčiće svojega djetinjstva, dignuti zavjesu zaborava nad Ludbreškim trgom, ulicama, prekrasnim baroknim dvorcem Batthyany, zapaliti svijeće na grobovima svojih predaka, susresti se s dragim ljudima. Prošle su duge 32 godine od moje zadnje posjete gradu. Iako je bilo je očekivano, ipak sam bila zbunjena, jer sve se promijenilo. Nije to više Ludbreg mojeg djetinjstva gdje sam naučila voziti bicikl, gdje sam u štaglju pripremala predstave sa svojim pajdašima. Pamtim, ovdje sam se u vrijeme ljetnih školskih praznika osjećala slobodna poput ptice, kupala se u (ne odveć čistoj Bednji), ali sve je bilo lijepo kao i uvijek u mladosti, kad od života tražimo slobodu i gledamo ga kroz neke druge naočale. Sada gledam gradić koji je doslovno procvao. Narasle su nove zgrade, trgovine. Zašarenili su se krugovi „Centra svijeta” na lijepo uređenom Trgu Svetog Trojstva, zasvjetlucao modernistički spomen na pobjednički bačeno koplje Sare Kolak, ludbreške sportske junakinje. Jesen je pozlatila park pred Svetištem Predragocjene Krvi Kristove, paučinastom izmaglicom ovila je šetnicu uz rijeku Bednju. Posvuda oko mene mir i tišina, što je meni, djetetu velegrada potpuno nespojivo s predvečerjem jednog običnog radnog utorka. No, knjižnica „Mladen Kerstner” prijateljski me je dočekala, otvorila mi je svoja vrata. Moram priznati da sam bila ugodno iznenađena brojem posjetitelja, s obzirom na to da prostor nije velik. Ženski vokalni ansambl „Pajdašice” posebno su lijepo upotpunile ovu večer svojim prekrasnim glasovima i lijepim pjesmama. Puno su mi pomogli i čitači mojih pjesama: gospođe Snježana i Đurđa, kao i Aleksandar, kolega „po peru i papiru”. Njega sam upoznala još prošle godine na Susretu hrvatskih zavičajnih književnika u Zagrebu i to me poznanstvo ponovno vratilo u Ludbreg. Zaista, bilo mi je sasvim novo iskustvo slušati kako moje pjesme čitaju ljudi, kojima je kajkavski svakodnevni govor. Voditeljica knjižnice, gospođa Edita Kutnjak Zlatar ,također se znatno potrudila u organizaciji ove lijepe večeri. Također mi je pomogao i Radio Ludbreg u najavi moje promocije. Najava preko radija pomogla mi je i u susretu sa članicom obitelji, s kojom sam zbog životnih okolnosti izgubila kontakt. Suze, smijeh i osmijesi na kraju, dali su mi do znanja da je večer bila uspješna, a moja velika želja da se sa svojim kajkavskim pjesmama predstavim u Ludbregu, konačno se ispunila. Svima se najsrdačnije zahvaljujem. Maja Cvek
Saša Zavrtnik
Nakon punih sedam mjeseci opet sam imao prilike gostovati u Gradskoj knjižnici u centru svijeta. Dapače, ponovo je došao i dobar dio moje obitelji. Za razliku od prijašnjeg predstavljanja knjige u siječnju, ovog sam puta došao čak petnaestak minuta ranije. Bilo mi je drago vidjeti da ima zainteresiranih, pošto je predstavljanje djela "Zdravi međuodnos ljudi i životinja - mudrost starih Hebreja" bilo dio programa dana Svete Nedjelje pa nisam znao hoće li zbog toga više ljudi biti izvan ili unutar knjižnice. Hvala Bogu da su sva sjedala bila zauzeta! Ravnateljica gđa. Edita čitala je recenzije djela, dok sam ja imao priliku, u nešto kraćem opsegu nego što je to bilo zadnji puta, održati izlaganje o sadržaju, cilju i svrsi djela. Istaknuo sam neke lijepe primjere već u naslovu spomenutog međuodnosa ljudi i životinja, kao i svega živoga, na primjeru kulture i društva starih Hebreja, sve temeljeno na starozavjetnom biblijskom zapisu. Nakon izlaganja bilo je osvrta, komentara i pitanja što me veseli jer to na neki način pokazuje da je ono bilo doživljeno. Danas, u vrijeme kada je tiskana riječ sve manje popularna, a sve se više priklanja lakše dostupnim (možda i manje zahtjevnim, jeftinijim...) sadržajima i informacijama na internetu, ohrabruje kada se ipak okupe oni koji drže do knjige u klasičnom obliku. Tim više veliko hvala onima koji su podržali i pohvalili dosadašnji rad i pisanje! Radi njih se isplati nastaviti s radom, istraživanjima, pisanjem i prenošenjem spoznatog. Ponajviše zbog naše djece i nadolazečih generacija kojima želimo prenijeti ono dobro spoznato od onih prije kao i nas samih. Tako gajimo nadu u bolje sutra. Uistinu me raduje ovaj i ovakav nastavak suradnje s Gradskom knjižnicom Mladen Kerstner pa se još jednom srdačno zahvaljujem ravnateljici knjižnice i njenim djelatnicima kao i TZ grada Ludbrega te Radiju Ludbreg na susretljivosti i uvrštavanju ove promocije u službeni program. Hvala i svima koji su došli. U nadi što skorije buduće suradnje, toplo pozdravljam! Saša Zavrtnik
Vera Antolić
Moja izložba Anđela i večer poezije stigla je iz Zagreba i održala se 22.5.2018. u knjižnici Mladen Kerstner. Uz glazbenu pratnju Matije Antolića svestranog umjetnika i gosta Čede Antolića. Ono što ja mogu reći vrlo lijepo veče, puno emocija, samim dolaskom je bilo vrlo zanimljivo što smo krenuli u pripremu večeri, postavljanje slika i unijeli dekoraciju u prostor, mi smo svi znali što tko treba napraviti i tako je svatko preuzeo svoj dio te je vrlo brzo bila priprema gotova. Prostor je vrlo ugodan intiman i topao, isto tako i ljudi koji brinu o svemu i unose ljepotu sadržaja. Kada je otvoreno srce, ove večeri se to i dogodilo, tako smo svi dobili ponešto kroz riječ glazbu i boje. Veliko hvala ekipi knjižnice na pozivu i organizaciji, posebno hvala Editi-Kutnjak Zlatar na cijelom trudu. Lijep pozdrav! Vera Antolić
Ivan Modrušan
Već u vlaku sam osjetio Podravinu. Mladi bračni par s djetetom je putovao do Križevaca i kupe ispunio toplim, mekim, zaobljenim govorom. Uživao sam u specifičnim naglascima Podravskih Sesveta koje davno nisam čuo. Došavši u Ludbreg, dočekali su me organizatori. I tu sam osjetio mekoću. Kroz razgovor sam uvidio da su to ljudi kao i svagdje drugdje u svojim razmišljanjima, problemima i drugo, međutim ovdje je to bilo obavijeno mekoćom zraka. U simpatičnoj knjižnici je bila radionica. Naišao sam na meni poznati par iz Ludbrega i načas se preselio u vrijeme kad smo se upoznali. Gospođa Edita je napravila kratak uvod i počeo sam radionicu. Volim držati radionice jer svima, koji su za to zainteresirani, volim podijeliti svoje spoznaje u vezi uklanjanja trauma i neugodnih osjećaja. Ovdje su svi bili snažno koncentrirani da su jednostavno vukli to moje znanje. To mi se svidjelo i proširio sam radionicu na još jednu tehniku. Koncentracija zainteresiranosti se mogla rezati nožem. Kad sam završio, polako su odlazili i usput neki htjeli razgovarati. U svemu tome sam uočio blagost, mekoću, predanost što me je oduševilo. Otišao sam s dubokim uvjerenjem da je Ludbreg stvarno centar svijeta zahvaljujući snazi blage energije i blagih ljudi. Jedan čaroban susret s dragim ljudima. Ivan Modrušan
Vlasta Golub
S književnog susreta u Ludbregu nosim sa sobom uspomenu koju ću pamtiti po srdačnom i toplom prijemu, ugodnom druženju u pravoj atmosferi istinskih zaljubljenika u knjigu. Ne samo da bijah toplo ugošćena, bila sam i iznimno počašćena jer su istinski zaljubljenici u književnu riječ čitali i interpretirali iz moje knjige vještinom pravih glumaca. Slušati rečenice koje su izgovarali s toliko naklonosti i istinske posvećenosti bilo je nezaboravno iskustvo. S ovog susreta odlazim radosna i puna zahvalnosti. Tako se za mene živi književnost.
Vlasta Golub
Saša Zavrtnik
Nemalo me iznenadio poziv za promociju knjige, odnosno predstavljanje djela "U početku bijaše Život" koji je došao nakon što sam Gradskoj knjižnici Mladen Kerstner u Ludbregu poklonio nekoliko primjeraka te knjige kao i knjige "Stvoriteljeva ostavština". Bilo mi je drago imati prilike u bakinom i maminom rodnom gradu predstaviti svoje prvo objavljeno djelo. Vidio sam da je i njima bilo posebno drago, što me dodatno veseli. Tako da je zapravo osam članova iz četiri generacije naše obitelji prisustvovalo događaju. Rekli bi - slučajnost, ili? Priprema za promociju je tekla dobro, no zanimljivo je bilo koliko se toga "naguralo" u sam dan promocije (posao, vrtić, liječnik, promet...) tako da smo na minutu u 18:00 uletjeli u knjižnicu gdje su zainteresirani strpljivo i uredno, svaki na svome stolcu, pogleda usmjerenog naprijed, čekali - mene. Još jednom - isprike za dolazak "na knap". Nakon što smo se tehnički posložili, počelo je predstavljanje djela s uvodom ravnateljice knjižnice kojoj se i ovim putem najsrdačnije zahvaljujem na interesu, pozivu i dobroj volji oko organizacije. Uslijedila je recenzija djela recenzenta prof.dr.sc. Damira Žubčića koju je pročitala doc.dr.sc. Jelena Loborec. Došlo je i vrijeme mog izlaganja, koje je očito bilo skoro duplo duže od predviđenoga, na čemu samo mogu biti zahvalan dobronamjernoj publici koja me nije ničim gađali niti me istjerala povicima. Uistinu, hvala svima koji ste sa strpljenjem slušali izlaganje i zatim ga svojim komentarima oplemenili! U kompletu, bilo mi je jako lijepo i ugodno, kako kod prijema tako i u razgovorima nakon službenog dijela. Na svemu sam - zahvalan i potaknut na daljnji rad. Do neke nove prilike za suradnju... Svako dobro!
Srdačno, Saša Zavrtnik
Marija Hlebec
"Prije svega želim čestitati organizatoru na ovom krasnom projektu, na još jednom recitalu kajkavske poezije. Sretna sam što je otvorena još jedna "škatulica" u kojoj ćemo sakupljati i brižno čuvati naše kajkavske riječi, njegovati naš govor i ne dati mu da izumre. Kada k tome važnome zadatku očuvanja kajkavske kulture, pridodamo još i bogatstvo emocija, razmišljanja i doživljaja satkanih u stihove, vrijednost je neprocjenjiva. Stoga želim izraziti svoje zadovoljstvo što sam bila sudionica 1. recitala kajkavske poezije u Ludbregu i svojom interpretacijom pjesme imala priliku dočarati govor svog rodnog kraja. Posebnu radost pričinila mi je dodijeljena prva nagrada ZLATNI KAJ za moju pjesmu STISNI SI SEJU NA VAJNKUŠ AD LISTJA. Uz zahvalu na nagradi, želim organizatorima uputiti svoje želje za dugotrajan i radostan hod našim kajkavskim stazama."
S ljubavlju, Marija Hlebec
Gene S. Whiting
GENE S. WHITING, AUTOR KNJIGE: ZRINSKI, MEĐIMURJE I REFORMACIJA Kada sam se usudio da iskoristim e-mail adresu na web-stranici vaše knjižnice, jer sam u jednom trenutku htio nešto saznati, susreo sam s onim što predstavlja karakter vas djelatnikâ, tako i knjižnice: s pristupačnošću i susretljivošću. Broj jedan, budući da nisam nikoga od vas ranije poznavao, nisam niti očekivao poseban odgovor od vas, ali ste se e-mailom toliko susretljivo odgovorili, što sam doživljivao cijelo vrijeme od toga trenutka dalje s vama. Ne možete razumjeti moju stranu, moje iskustvo s vama, ali tako sam vas doživio. Drugo, izvana sam, kada smo stigli na parkirano mjesto, iz prosvijetljene prostorije u mraku noći, uočio redove i police knjiga kao vrlo jasnu reklamu o pojavi knjižnice, premda bih rekao da očito trebate više prostora. Unutra sam primijetio da je prostor uzan između redova, što iskazuje vaše iskorištavanje priloženog a skučenog prostora. Nadam se da ćete u 2018. doživjeti neko iznenađenje daleko većeg prostora. Kolegice su se svestrano trudile da što bolje smjestimo, raspoložimo moje brojne knjige i plakate. Prilikom svoga posjeta bio sam iznenađen o prijemu iskazivanom na licima nazočnih. Rijetko sam na svojim izlaganjima primio pitanja, ali su neki od vaših građana bili voljni postaviti mi pitanja. Od pitanja učim, pa sam sam poznat po postavljanju pitanja na skupovima. Doživotno ću govoriti kao stranac, što mi -- ako mogu govoriti barem razgovjetno -- predstavlja čak adut, jer ljudi ne očekuju stručno izlaganje od stranca, a kamoli da stranac izlaže o hrvatskoj temi o kojoj domaći već ne znaju sami toliko o njoj. Uvijek bih mogao bolje izraziti se te bolje predstaviti točke. Uvijek ću imati neke nespretnosti u svome izlaganju. No, zadovoljan sam, a što ste mi vi u nekoj mjeri uradili u meni.
Srdačan pozdrav, Gene Whiting
Tomislav Perko
Predavanje koje sam održao u Ludbregu je zapravo jedno od dražih koje sam imao priliku održati u svojoj predavačkoj karijeri, i to zbog više razloga. Prvi je bio taj što je interes toliko bio velik da je ovo bilo jedino predavanje ikad da sam bio sveden na dva kvadratna metra prostora za predavače, što je bilo zapravo odlično - bio sam dio publike, i to se osjećalo. Drugi, i važniji razlog je bio taj što je ekipa aktivno sudjelovala u svim mojim pričama - što znatiželjno/zadovoljnim pogledima, što smijehom, što kimanjima glavom na neke životne lekcije s kojima su se mogli poistovjetiti. Naposljetku su uslijedila zanimljiva pitanja publike, a tad smo i došli do zanimljivog zaključka: da dvoje ljudi u publici - uopće nisu pričali hrvatski, ali su izdržali čitavo predavanje. Definitivno druženje kojeg ću se još dugo vremena sjećati.
Pozdrav, Tomislav Perko
Darko Foder
U sklopu manifestacije "Čitajmo grofovski", sinoć sam bio gost večeri u dvorcu Batthyany u Ludbregu u programu "Dober večer, gospon grof!". Da odmah razjasnim, nisam ja bio u ulozi grofa, već sam bio stihoklepec z naroda. Svojim pjesmama na zavičajnom govoru predstavio sam ivanečki govor posjetiteljima. Da bi sve bilo kak mora biti, premanduril sam se u ivanečku narodnu nošnju za koju moram zahvaliti KUD-u Salinovec na posudbi. Za odličnu organizaciju ogromna zahvala ludbreškoj knjižnici na čelu sa Edita Kutnjak-Zlatar. Odlično osmišljem program u prigodnom ambijentu. Veliki trud u predstavljanju mene kao gosta večeri i grad Ivanec uložio je Aleksandar Horvat. I nije to bilo bilo kakvo predstavljanje. Sve je bilo u stihovima. FENOMENALNO!! Oduševljen sam! Uz Acu, program je vodila i gđa. Đuka. Hvala! Osim mene gost večeri je bio i cijenjeni cimbulaš Andrija Maronić koji je spretno, majstorski, odradio glazbenu pratnju tijekom mog čitanja poezije, bez ikakve prethodne pripreme. Svaka čast. Također zahvala "grofu" i "grofici", te njihovoj sviti. Susreo sam mnoge divne ljude u publici i šteta što nije bilo više vremena da se bolje upoznamo. Organizatorima želim još mnogo takvih uspješnih zbivanja i dugogodišnju tradiciju grofovskih špelancija.
Darko Foder
Tuga Tarle
Bilo je divno! Bila je to prekrasna večer u društvu toplih i srdačnih
ljudi u Knjižnici Mladen Kerstner, u Ludbregu gdje sam predstavila svoju
knjigu Moja australska priča. Događaj je vodila moja draga prijateljica
pjesnikinja iz Varaždina Ljubica Ribić, a domaćica i sama sudionica
priredbe bila je gđa Edita Kutnjak Zlatar, ravnateljica Knjižnice. Tekst
je interpretirala jedna lijepa i draga djevojčica Korana Lukač uz gđu
Katerinu Zagorc koja je čitala ulomke na engleskom jeziku.
Matej Perkov
Sinoć mi je bilo uobičajeno odlično kod vas! Matej Perkov
Duška Mušić
Po drugi put u ovom životu bila sam u Ludbregu. Ne mogu napisati da sam
tamo gostovala, jer ljudi koji u Ludbreg dođu otvorenog srca ne mogu biti
gosti, oni mogu uživati i biti svoj na svome jer ludbrežani prepoznaju
takve ljude i prihvate ih kao domaće.
Tamo je rođena ljubav.
Damir Maras
Na samom dolasku u Ludbreg fascinirala me
susretljivost i gostoljubivost njegovih mještana koji su nam u sred noći
organizirali smještaj kao da je u sred bijela dana. Drugi dan smo imali
gostovanje na radiju Ludbreg u organizaciji Ljubice Ribić koja nas je
ugostila kao prave zvijezde. Nakon toga Članovi KUD-a „Anka Ošpuh“
predvođeni gospodinom Aleksandrom Horvatom, predsjednikom KUD-a i gospođom
Editom Kutnjak-Zlatar, te Ljubicom Ribić, osim prekrasne dobrodošlice
priredili su nam promociju na izuzetan način koji još nikad nisam doživio
od kad javno nastupam kao književnik. Izvanredno organizirana ekipa
prezentirala je naše pjesme a mi smo imali priliku opušteno uživati
slušajući prekrasne izvedbe naših pjesama kao i glazbene brojeve mladih
ludbreških talentiranih glazbenica i glazbenika. Na kraju smo i sami
dobili priliku reći nešto o sebi i prezentirati svoje stihove u vlastitoj
izvedbi.
Gordana Vlajić
LUDBREG, LJUDI I KNJIGE
Milosava Pavlović
Književni nastup u Knjižnici "Mladen Kerstner" u Ludbregu je za mene izuzetan. Tamo sam od prvog trenutka osetila "ono nešto" jedinstveno za istinski hram reči i duha. To grade i neguju ljudi. Nesumnjivo je da su profesionalizam i inventivnost direktorke Edite Kutnjak Zlatar i zaposlenih, uspešno odnegovali publiku za ovakva kulturna dešavanja. Naša interakcija sa posetiocima te večeri je bila inspirativna i neposredna, a to se ostvaruje samo kada za sagovornike imate osobe sa kojima se razumete i koje su tu jer to iskreno žele. Poseban utisak na mene su ostavile i članice vokalne grupe "Pajdašice" svojim prelepim glasovima... Znam da ću to veče u Knjižnici trajno pamtiti i nositi u srcu, sa nadom da smo Gordana Vlajić i ja bile dostojne pažnje i vremena koje su nam poklonili posetioci te večeri. Pozdrav, Milosava Pavlović
Ines Hrain Ludošan
Moja promocija u Ludbregu
Ines Hrain Ludošan
Ružica Juras
Poštovana gospođo Edita Kutnjak-Zlatar
Kad čovjek doživi nešto posebno lijepo, a da nije planirano i očekivano, ostaje zatečen dobrotom, ljepotom, toplinom. Ja sam upravo to doživjela 7. travnja o.g. uz Vašu prisutnost. Kako su na sam moj rođendan 10. 2. Varaždinsko književno društvo, Ogranak Matice Hrvatske Varaždin, Glazbena škola Varaždin i Knjižnica "Metel Ožegović", Varaždin sa svojim ravnateljem gospodinom Mariom Šoštarićem i gospođom Ljubicom Ribić pripremili prekrasan program, te uz prisustvo cijele moje obitelji više od toga nisam mogla očekivati. Međutim još taj dan gospođa Ljubica rekla mi je da 7. 4. o.g. idemo u Ludbreg, gdje nas očekuje posebno iznenađenje. Nisam odmah shvatila o čemu se radi, već sam mislila da odlazimo na njezine redovne glazbeno - pjesničke večeri, koje nam Ona priprema već duže vrijeme. Ali kada je program započeo u toj prekrasnoj dvorani dvorca Batthyany s divnom pjesmom zbora Kapela Paulina Warasdin uz vođenje dirigenta gospodina Zdenka Kušćera, a poslije i sa malim tamburašima KUD-a Juraj Lončarić, došle su mi suze, jer su me podsjećali na moje praunuke. Dalje su izmjenično 25 mojih pjesama iz "Kaplje kiše" veoma lijepo kazivali Đurđa Kokanović, Snježana Hranić i Aleksandar Horvat i uz Vas draga gospođo Edita, koja ste uz moje pjesme na prekrasan poetski način govorili o meni i mojoj ljubavi za pjesništvo. O nekoliko poznatih starih domaćih popjevki i opernih arija od kojih su dvije bile moje, naša draga i veoma poznata operna pjevačica gospođa Barbara Othman sve je pripremila. Kako sam se ja to cijelo vrijeme osjećala, mogli ste i sami primjetiti. Bio je to za mene jedan veliki pozitivni šok u kojem se nisam mogla ni snaći. Vi uz našu dragu gospođu Ljubicu zaista znadete izvrsno pripremiti i voditi glazbeno-pjesničke i veoma kulturne večeri. To govorim iz vlastitog iskustva, jer sam ja u Varaždinu u Kavani Korzo pripremala i vodila večeri poezije i glazbe kroz pet godina. Od srca Vam čestitam. Za sve što ste mi pripremili bila sam jako razdragana, i kada ste me prozvali da sama pročitam dvije pjesme, to sam učinila srdačno i toplo, kako ih i doživljavam. Oduševljenje i mene, ali i svih prisutnih, vjerujem da se ne doživaljava ovako često. Svi smo si napunili svoje ponekad i prazne baterije, jer smo doživjeli prisutnost duhovnog osvježenja, koje smo odnijeli kući i duboko pospremili u svoj duhovni zaključani koferčić. Još jednom Vam neizmjerna hvala za sve doživljeno večeras sa željom da ovako lijepo nastavite i dalje. Uspjeh je fantastičan.
Ružica Juras - Varaždinka
|
|
 |
 |
