U Ludbregu gradu ima jedna ulica. Trg sv. Trojstva joj je ime. Na broju 19 obična zgrada. Knižnica se zove. Za ulaz joj drvena vrata. Da uđem ili samo prođem? Razmišljam. Hmmm, što se krije iza njih? A da ipak pogledam. Otvaram vrata, a kad tamo ravno – još jedna. Ooo, pa ovo postaje zanimljivo. Znači u tome je kvaka. Ta druga kriju tajnu. Da vidimo koju. Pritisnem joj ruku, pusti me unutra, a onda....

Koja li divota. Nađem se usred čarobne šume. Vile i vilenjaci me korakom prate, iz njihovih frula opojna me glazba kupa. Stolić i stolice male za patuljke vaše drage. Ozbiljno i revno čitaju se knjige, listaju slikovnice, pričaju priče. I igračke su tu: za graditelje snažne, za slagare vrijedne, šofere hrabre. Kućica je šarena puna otvorenih prozora. Smješe vam se knjižice, pružaju svoje ručice i zovu vas, zovu - uzmi mene, uzmi mene. A tu su ozbiljne knjige za prvaše do osmaše. Kad pomoć djeci treba, eto njih, na police kao vojnici poredani čekaju svoj red u nove pobjede da krenu.
Tu su i slike prave što crtaju ih majstori mali. A tek glumci? Prerušeni iz likova iz bajki ili priča, ozbiljno se latili posla. Predstave se nižu jedna za drugom, ne samo u Ludbregu, već u daljnu okolinu i bližu.
Eto, tu se događa svašta, sve što dopušta dječja mašta.