Svoje utiske možete slati na e-mail:
ravnatelj@knjiznica-ludbreg.hr
 

Maja Cvek

 

Devetog dana listopadskog „babljeg ljeta” krenuh vu „meglene dalšine” zemle Podravine. Probudio se „Kunta Kinte” u mojoj duši, pa poželjeh potražiti zagubljene kamenčiće svojega djetinjstva, dignuti zavjesu zaborava nad Ludbreškim trgom, ulicama, prekrasnim baroknim dvorcem Batthyany, zapaliti svijeće na grobovima svojih predaka, susresti se s dragim ljudima. Prošle su duge 32 godine od moje zadnje posjete gradu. Iako je bilo je očekivano, ipak sam bila zbunjena, jer sve se promijenilo. Nije to više Ludbreg mojeg djetinjstva gdje sam naučila voziti bicikl, gdje sam u štaglju pripremala predstave sa svojim pajdašima. Pamtim, ovdje sam se u vrijeme ljetnih školskih praznika osjećala slobodna poput ptice, kupala se u (ne odveć čistoj Bednji), ali sve je bilo lijepo kao i uvijek u mladosti, kad od života tražimo slobodu i gledamo ga kroz neke druge naočale. Sada gledam gradić koji je doslovno procvao. Narasle su nove zgrade, trgovine. Zašarenili su se krugovi „Centra svijeta” na lijepo uređenom Trgu Svetog Trojstva, zasvjetlucao modernistički spomen na pobjednički bačeno koplje Sare Kolak, ludbreške sportske junakinje. Jesen je pozlatila park pred Svetištem Predragocjene Krvi Kristove, paučinastom izmaglicom ovila je šetnicu uz rijeku Bednju. Posvuda oko mene mir i tišina, što je meni, djetetu velegrada potpuno nespojivo s predvečerjem jednog običnog radnog utorka. No, knjižnica „Mladen Kerstner” prijateljski me je dočekala, otvorila mi je svoja vrata. Moram priznati da sam bila ugodno iznenađena brojem posjetitelja, s obzirom na to da prostor nije velik. Ženski vokalni ansambl „Pajdašice” posebno su lijepo upotpunile ovu večer svojim prekrasnim glasovima i lijepim pjesmama.   Puno su mi pomogli i čitači mojih pjesama: gospođe Snježana i Đurđa, kao i Aleksandar, kolega „po peru i papiru”. Njega sam upoznala još prošle godine na Susretu hrvatskih zavičajnih književnika u Zagrebu i to me poznanstvo ponovno vratilo u Ludbreg.  Zaista, bilo mi je sasvim novo iskustvo slušati kako moje pjesme čitaju ljudi, kojima je kajkavski svakodnevni govor. Voditeljica knjižnice, gospođa Edita Kutnjak Zlatar ,također se znatno potrudila u organizaciji ove lijepe večeri. Također mi je pomogao i Radio Ludbreg u najavi moje promocije. Najava preko radija pomogla mi je i u susretu sa članicom obitelji, s kojom sam zbog životnih okolnosti izgubila kontakt. Suze, smijeh i osmijesi na kraju, dali su mi do znanja da je večer bila uspješna, a moja velika želja da se sa svojim kajkavskim pjesmama predstavim u Ludbregu, konačno se ispunila. Svima se najsrdačnije zahvaljujem.

                                                                                                        Maja Cvek  

                                                                                                    

 

 

Saša Zavrtnik

 

Nakon punih sedam mjeseci opet sam imao prilike gostovati u Gradskoj knjižnici u centru svijeta. Dapače, ponovo je došao i dobar dio moje obitelji. Za razliku od prijašnjeg predstavljanja knjige u siječnju, ovog sam puta došao čak petnaestak minuta ranije. Bilo mi je drago vidjeti da ima zainteresiranih, pošto je predstavljanje djela "Zdravi međuodnos ljudi i životinja - mudrost starih Hebreja" bilo dio programa dana Svete Nedjelje pa nisam znao hoće li zbog toga više ljudi biti izvan ili unutar knjižnice. Hvala Bogu da su sva sjedala bila zauzeta! Ravnateljica gđa. Edita čitala je recenzije djela, dok sam ja imao priliku, u nešto kraćem opsegu nego što je to bilo zadnji puta, održati izlaganje  o sadržaju, cilju i svrsi djela. Istaknuo sam neke lijepe primjere već u naslovu spomenutog međuodnosa ljudi i životinja, kao i svega živoga, na primjeru kulture i društva starih Hebreja, sve temeljeno na starozavjetnom biblijskom zapisu. Nakon izlaganja bilo je osvrta, komentara i pitanja što me veseli jer to na neki način pokazuje da je ono bilo doživljeno. Danas, u vrijeme kada je tiskana riječ sve manje popularna, a sve se više priklanja lakše dostupnim (možda i manje zahtjevnim, jeftinijim...) sadržajima i informacijama na internetu, ohrabruje kada se ipak okupe oni koji drže do knjige u klasičnom obliku. Tim više veliko hvala onima koji su podržali i pohvalili dosadašnji rad i pisanje! Radi njih se isplati nastaviti s radom, istraživanjima, pisanjem i prenošenjem spoznatog. Ponajviše zbog naše djece i nadolazečih generacija kojima želimo prenijeti ono dobro spoznato od onih prije kao i nas samih. Tako gajimo nadu u bolje sutra. Uistinu me raduje ovaj i ovakav nastavak suradnje s Gradskom knjižnicom Mladen Kerstner pa se još jednom srdačno zahvaljujem ravnateljici knjižnice i njenim djelatnicima kao i TZ grada Ludbrega te Radiju Ludbreg na susretljivosti i uvrštavanju ove promocije u službeni program. Hvala i svima koji su došli. U nadi što skorije buduće suradnje, toplo pozdravljam!

                                                                                                        Saša Zavrtnik

 

 

 Vera Antolić

 

Moja izložba Anđela i večer poezije stigla je iz Zagreba i održala se 22.5.2018. u knjižnici Mladen Kerstner. Uz glazbenu pratnju Matije Antolića svestranog umjetnika i gosta Čede Antolića. Ono što ja mogu reći vrlo lijepo veče, puno emocija, samim dolaskom je bilo vrlo zanimljivo što smo krenuli u pripremu večeri, postavljanje slika i unijeli dekoraciju u prostor, mi smo svi znali što tko treba napraviti i tako je svatko preuzeo svoj dio te je vrlo brzo bila priprema gotova. Prostor je vrlo ugodan intiman i topao, isto tako i ljudi koji brinu o svemu i unose ljepotu sadržaja. Kada je otvoreno srce, ove večeri se to i dogodilo, tako smo svi dobili ponešto kroz riječ glazbu i boje. Veliko hvala ekipi knjižnice na pozivu i organizaciji, posebno hvala Editi-Kutnjak Zlatar na cijelom trudu.  

Lijep pozdrav!        

                                                                                                            Vera Antolić  

                                                                                                              

 

 

Ivan Modrušan

 

Već u vlaku sam osjetio Podravinu. Mladi bračni par s djetetom je putovao do Križevaca i kupe ispunio toplim, mekim, zaobljenim govorom. Uživao sam u specifičnim naglascima Podravskih Sesveta koje davno nisam čuo. Došavši u Ludbreg, dočekali su me organizatori. I tu sam osjetio mekoću. Kroz razgovor sam uvidio da su to ljudi kao i svagdje drugdje u svojim razmišljanjima, problemima i drugo, međutim ovdje je to bilo obavijeno mekoćom zraka. U simpatičnoj knjižnici je bila radionica. Naišao sam na meni poznati par iz Ludbrega i načas se preselio u vrijeme kad smo se upoznali. Gospođa Edita je napravila kratak uvod i počeo sam radionicu. Volim držati radionice jer svima, koji su za to zainteresirani, volim podijeliti svoje spoznaje u vezi uklanjanja trauma i neugodnih osjećaja. Ovdje su svi bili snažno koncentrirani da su jednostavno vukli to moje znanje. To mi se svidjelo i proširio sam radionicu na još jednu tehniku. Koncentracija zainteresiranosti se mogla rezati nožem. Kad sam završio, polako su odlazili i usput neki htjeli razgovarati. U svemu tome sam uočio blagost, mekoću, predanost što me je oduševilo. Otišao sam s dubokim uvjerenjem da je Ludbreg stvarno centar svijeta zahvaljujući snazi blage energije i blagih ljudi. Jedan čaroban susret s dragim ljudima.                                                                                                                Ivan Modrušan

 

 

 

Vlasta Golub

 

S književnog susreta u Ludbregu nosim sa sobom uspomenu koju ću pamtiti po srdačnom i toplom prijemu, ugodnom druženju u pravoj atmosferi istinskih zaljubljenika u knjigu. Ne samo da bijah toplo ugošćena, bila sam i iznimno počašćena jer su istinski zaljubljenici u književnu riječ čitali i interpretirali iz moje knjige vještinom pravih glumaca. Slušati rečenice koje su izgovarali s toliko naklonosti i istinske posvećenosti bilo je nezaboravno iskustvo. S ovog susreta odlazim radosna i puna zahvalnosti. Tako se za mene živi književnost.  

 

                                                                                                                Vlasta Golub

 

 

 

Saša Zavrtnik

 

Nemalo me iznenadio poziv za promociju knjige, odnosno predstavljanje djela "U početku bijaše Život" koji je došao nakon što sam Gradskoj knjižnici Mladen Kerstner u Ludbregu poklonio nekoliko primjeraka te knjige kao i knjige "Stvoriteljeva ostavština". Bilo mi je drago imati prilike u bakinom i maminom rodnom gradu predstaviti svoje prvo objavljeno djelo. Vidio sam da je i njima bilo posebno drago, što me dodatno veseli. Tako da je zapravo osam članova iz četiri generacije naše obitelji prisustvovalo događaju. Rekli bi - slučajnost, ili? Priprema za promociju je tekla dobro, no zanimljivo je bilo koliko se toga "naguralo" u sam dan promocije (posao, vrtić, liječnik, promet...) tako da smo na minutu u 18:00 uletjeli u knjižnicu gdje su zainteresirani strpljivo i uredno, svaki na svome stolcu, pogleda usmjerenog naprijed, čekali - mene. Još jednom - isprike za dolazak "na knap". Nakon što smo se tehnički posložili, počelo je predstavljanje djela s uvodom ravnateljice knjižnice kojoj se i ovim putem najsrdačnije zahvaljujem na interesu, pozivu i dobroj volji oko organizacije. Uslijedila je recenzija djela recenzenta prof.dr.sc. Damira Žubčića koju je pročitala doc.dr.sc. Jelena Loborec. Došlo je i vrijeme mog izlaganja, koje je očito bilo skoro duplo duže od predviđenoga, na čemu samo mogu biti zahvalan dobronamjernoj publici koja me nije ničim gađali niti me istjerala povicima. Uistinu, hvala svima koji ste sa strpljenjem slušali izlaganje i zatim ga svojim komentarima oplemenili! U kompletu, bilo mi je jako lijepo i ugodno, kako kod prijema tako i u razgovorima nakon službenog dijela. Na svemu sam - zahvalan i potaknut na daljnji rad. Do neke nove prilike za suradnju... Svako dobro!  

 

                                                                                                 Srdačno, Saša Zavrtnik

 

 

Marija Hlebec

 

"Prije svega želim čestitati organizatoru na ovom krasnom projektu, na još jednom recitalu kajkavske poezije. Sretna sam što je otvorena još jedna "škatulica" u kojoj ćemo sakupljati i brižno čuvati naše kajkavske riječi, njegovati naš govor i ne dati mu da izumre. Kada k tome važnome zadatku očuvanja kajkavske kulture, pridodamo još i bogatstvo emocija, razmišljanja i doživljaja satkanih u stihove, vrijednost je neprocjenjiva. Stoga želim izraziti svoje zadovoljstvo što sam bila sudionica 1. recitala kajkavske poezije u Ludbregu i svojom interpretacijom pjesme imala priliku dočarati govor svog rodnog kraja. Posebnu radost pričinila mi je dodijeljena prva nagrada ZLATNI KAJ za moju pjesmu STISNI SI SEJU NA VAJNKUŠ AD LISTJA. Uz zahvalu na nagradi, želim organizatorima uputiti svoje želje za dugotrajan i radostan hod našim kajkavskim stazama."   

 

                                                                                             S ljubavlju, Marija Hlebec

 

 

Gene S. Whiting

 

GENE S. WHITING, AUTOR KNJIGE: ZRINSKI, MEĐIMURJE I REFORMACIJA       

Kada sam se usudio da iskoristim e-mail adresu na web-stranici vaše knjižnice, jer sam u jednom trenutku htio nešto saznati, susreo sam s onim što predstavlja karakter vas djelatnikâ, tako i knjižnice: s pristupačnošću i susretljivošću. Broj jedan, budući da nisam nikoga od vas ranije poznavao, nisam niti očekivao poseban odgovor od vas, ali ste se e-mailom toliko susretljivo odgovorili, što sam doživljivao cijelo vrijeme od toga trenutka dalje s vama. Ne možete razumjeti moju stranu, moje iskustvo s vama, ali tako sam vas doživio. Drugo, izvana sam, kada smo stigli na parkirano mjesto, iz prosvijetljene prostorije u mraku noći, uočio redove i police knjiga kao vrlo jasnu reklamu o pojavi knjižnice, premda bih rekao da očito trebate više prostora. Unutra sam primijetio da je prostor uzan između redova, što iskazuje vaše iskorištavanje priloženog a skučenog prostora. Nadam se da ćete u 2018. doživjeti neko iznenađenje daleko većeg prostora. Kolegice su se svestrano trudile da što bolje smjestimo, raspoložimo moje brojne knjige i plakate. Prilikom svoga posjeta bio sam iznenađen o prijemu iskazivanom na licima nazočnih. Rijetko sam na svojim izlaganjima primio pitanja, ali su neki od vaših građana bili voljni postaviti mi pitanja. Od pitanja učim, pa sam sam poznat po postavljanju pitanja na skupovima. Doživotno ću govoriti kao stranac, što mi -- ako mogu govoriti barem razgovjetno -- predstavlja čak adut, jer ljudi ne očekuju stručno izlaganje od stranca, a kamoli da stranac izlaže o hrvatskoj temi o kojoj domaći već ne znaju sami toliko o njoj. Uvijek bih mogao bolje izraziti se te bolje predstaviti točke. Uvijek ću imati neke nespretnosti u svome izlaganju. No, zadovoljan sam, a što ste mi vi u nekoj mjeri uradili u meni.                                                                                                                

 

                                                                                      Srdačan pozdrav, Gene Whiting

 

 

 

Tomislav Perko

 

Predavanje koje sam održao u Ludbregu je zapravo jedno od dražih koje sam imao priliku održati u svojoj predavačkoj karijeri, i to zbog više razloga. Prvi je bio taj što je interes toliko bio velik da je ovo bilo jedino predavanje ikad da sam bio sveden na dva kvadratna metra prostora za predavače, što je bilo zapravo odlično - bio sam dio publike, i to se osjećalo. Drugi, i važniji razlog je bio taj što je ekipa aktivno sudjelovala u svim mojim pričama - što znatiželjno/zadovoljnim pogledima, što smijehom, što kimanjima glavom na neke životne lekcije s kojima su se mogli poistovjetiti. Naposljetku su uslijedila zanimljiva pitanja publike, a tad smo i došli do zanimljivog zaključka: da dvoje ljudi u publici - uopće nisu pričali hrvatski, ali su izdržali čitavo predavanje.   

Definitivno druženje kojeg ću se još dugo vremena sjećati.

 

                                                                                                Pozdrav, Tomislav Perko

 

 

Darko Foder

 

U sklopu manifestacije "Čitajmo grofovski", sinoć sam bio gost večeri u dvorcu Batthyany u Ludbregu u programu "Dober večer, gospon grof!". Da odmah razjasnim, nisam ja bio u ulozi grofa, već sam bio stihoklepec z naroda. Svojim pjesmama na zavičajnom govoru predstavio sam ivanečki govor posjetiteljima. Da bi sve bilo kak mora biti, premanduril sam se u ivanečku narodnu nošnju za koju moram zahvaliti KUD-u Salinovec na posudbi. Za odličnu organizaciju ogromna zahvala ludbreškoj knjižnici na čelu sa Edita Kutnjak-Zlatar. Odlično osmišljem program u prigodnom ambijentu. Veliki trud u predstavljanju mene kao gosta večeri i grad Ivanec uložio je Aleksandar Horvat. I nije to bilo bilo kakvo predstavljanje. Sve je bilo u stihovima. FENOMENALNO!! Oduševljen sam! Uz Acu, program je vodila i gđa. Đuka. Hvala! Osim mene gost večeri je bio i cijenjeni cimbulaš Andrija Maronić koji je spretno, majstorski, odradio glazbenu pratnju tijekom mog čitanja poezije, bez ikakve prethodne pripreme. Svaka čast. Također zahvala "grofu" i "grofici", te njihovoj sviti. Susreo sam mnoge divne ljude u publici i šteta što nije bilo više vremena da se bolje upoznamo. Organizatorima želim još mnogo takvih uspješnih zbivanja i dugogodišnju tradiciju grofovskih špelancija.

 

                                                                                                         Darko Foder 

 

 

Tuga Tarle

 

Bilo je divno! Bila je to prekrasna večer u društvu toplih i srdačnih ljudi u Knjižnici Mladen Kerstner, u Ludbregu gdje sam predstavila svoju knjigu Moja australska priča. Događaj je vodila moja draga prijateljica pjesnikinja iz Varaždina Ljubica Ribić, a domaćica i sama sudionica priredbe bila je gđa Edita Kutnjak Zlatar, ravnateljica Knjižnice. Tekst je interpretirala jedna lijepa i draga djevojčica Korana Lukač uz gđu Katerinu Zagorc koja je čitala ulomke na engleskom jeziku.
Zanimljiv ambijent, srdačna atmosfera i zainteresirana publika oduševili su me i probudili u meni mnoge uspomene i emocije iz vremena kad sam bila daleko od Hrvatske.
To je bila večer posvećena svima onima koji su daleko, u tuđini, raštrkani diljem svijeta, a srcem tako blizu nama u Domovini. Naše su misli i osjećaji s njima, a da bismo to doživjeli i podijelili s ludbreškim vjernim čitateljima hrvatskih autora pobrinula se ravnateljica Edita u suradnji s kolegom Domagojem na čemu im od srca veliko hvala. Hvala im na vrijednom programu nagrađivanja onih članova Knjižnice koji čitaju domaće autore čime izgrađuju publiku hrvatskih pisaca.
Hvala i svim onim dragim prijateljima koji su nam se pridružili potegnuvši iz Varaždina kao i maloj Korani koja je mojoj djevojčici Maši posudila dušu i tijelo ove nesvakidašnje večeri. Hvala i našim umjetnicima fotografima Milanu i Vlatku koji su ovaj događaj zabilježili svojim fotografijama.

                                                                                                 Pozdrav, Tuga Tarle

 

 


Matej Perkov

 

Sinoć mi je bilo uobičajeno odlično kod vas!
Svako putovanje i svaki odlazak u planinu za mene je odlazak u svijet čuda, svijet u kojem vladaju drugačija pravila i koji mi pruža ono što inače u svojoj okolini nemam. Gotovo jednako tako osjećam se u ludbreškoj knjižnici, posebnom prostoru na kojem me, osim publike, vile i vilenjaci gledaju sa zidova i pažljivo slušaju moju priču. Još od djetinjstva knjige su za mene bile poseban svijet u kojeg sam bježao svakom prilikom, a sada mi se ispunila želja da budem pisac i svoj svijet u obliku knjige nudim drugima. Lijep je posao kada si po zanimanju pisac i promoviraš knjigu u ovako ugodnom prostoru pred raspoloženom publikom, vrlo rado bih to opet ponovio!

                                                                                                Srdačan pozdrav,

                                                                                                Matej Perkov

 

 

Duška Mušić

 

Po drugi put u ovom životu bila sam u Ludbregu. Ne mogu napisati da sam tamo gostovala, jer ljudi koji u Ludbreg dođu otvorenog srca ne mogu biti gosti, oni mogu uživati i biti svoj na svome jer ludbrežani prepoznaju takve ljude i prihvate ih kao domaće.
U životu uvijek kalkuliramo, uvijek zbrajamo i pribrajamo, uvijek krenemo s nekom računicom. Svaka brojka se izgubi kada sjedim u predivnoj ludbreškoj zelenoj Knjižnici okružena srcima koja tuku u istom ritmu kao moje, jedino mjesto na svijetu gdje se ljudi broje kao srca i jedino mjesto gdje moja autorska večer završi sa jednim velikim, ogromnim srcem koje tikataka da se sve ori. I plačem. U Ludbregu uvijek na kraju plačem od sreće, od ganuća i ne trebam više ponavljati jer znaju i oni i ja da ću se opet vratiti po novu dozu energije, po novu dozu ljubavi.
Da li znate zašto je Ludbreg epicentar svijeta? Upravo sam vam to objasnila !!!!

Tamo je rođena ljubav.

                                                                                                    Pozdrav, Duška Mušić

 

 

 

Damir Maras

 

Na samom dolasku u Ludbreg fascinirala me susretljivost i gostoljubivost njegovih mještana koji su nam u sred noći organizirali smještaj kao da je u sred bijela dana. Drugi dan smo imali gostovanje na radiju Ludbreg u organizaciji Ljubice Ribić koja nas je ugostila kao prave zvijezde. Nakon toga Članovi KUD-a „Anka Ošpuh“ predvođeni gospodinom Aleksandrom Horvatom, predsjednikom KUD-a i gospođom Editom Kutnjak-Zlatar, te Ljubicom Ribić, osim prekrasne dobrodošlice priredili su nam promociju na izuzetan način koji još nikad nisam doživio od kad javno nastupam kao književnik. Izvanredno organizirana ekipa prezentirala je naše pjesme a mi smo imali priliku opušteno uživati slušajući prekrasne izvedbe naših pjesama kao i glazbene brojeve mladih ludbreških talentiranih glazbenica i glazbenika. Na kraju smo i sami dobili priliku reći nešto o sebi i prezentirati svoje stihove u vlastitoj izvedbi.
Sve u svemu, oduševljen sam entuzijazmom i gostoljubivošću, a posebno kreativnošću u nastupu svih sudionika promocije. Vas ću uvijek predstaviti kao svijetli primjer koji bismo svi trebali slijediti.
Želim Vam svima i dalje puno kreativnosti i uspjeha u vašem radu kao i privatnom životu. Nadam se i unaprijed se veselim našoj daljnjoj budučoj suradnji, kao i budućim susretima u duhu ljubavi i prijateljstva, koje ću, nadam se, na isti način uskoro imati prilike uzvratiti.
Još jednom od srca puno hvala na svemu. Veselim se idučem susretu.
Iskreno, od srca, prijateljski,


                                                                                                      Pozdrav, Damir Maras

 

 

Gordana Vlajić

 

LUDBREG, LJUDI I KNJIGE

Ušla sam u tu prostoriju u kojoj su se već bili smestili ljudi i knjige.
I sela.
Nisam u tom času imala vremena da se začudim što se osećam među svojima, mada smo se po prvi put sreli.
I progovorila sam poeziju. Među rimama, nije provirivala strepnja. Ume ona da se javi u prilikama kada nepoznatom mnoštvu prepričavate sopstvenu dušu. Jer, šta je poezija nego intimni vapaj ili radostan cik? Ne teži pesnik da bude primećen, ali žudi za razumevanjem. Zna pesnik da će se svaki vapaj rasplinuti, a tuga splasnuti, samo ako ih u svoja krila nežno prihvate ljudi i knjige. Zna pesnik, da se cik veselosti ustrostručuje u zenicama i grudima ljudi i knjiga, ako umeju da prepoznaju neophodnost uzajamnosti.

Nisam u tom času imala vremena da se začudim što se osećam među svojima, mada smo se po prvi put sreli.
Ali, u povratku, slažući osećanja jedno uz drugo, setih se da se već dugo poznajemo: ljudi iz Ludbrega, knjige iz tamošnje biblioteke i ja. Još iz pređašnjih i budućih života tokom kojih posvećeno zastajemo na istim izvorima da utažimo žeđ lepotom, a glad plemenitošću. Ludbregška divna publika, knjige njihove biblioteke i ja.

                                                                                          Gordana Vlajić, književnica

U ime književnice Milosave Mike Pavlović i u svoje lično ime, upućujem najtopliju zahvalnost direktorki knjižnice u Ludbregu, divnoj publici i Ljubici Ribić, pesnikinji iz Varaždina koja je inicirala ovaj književni događaj. Postoje susreti koji onome što stvaramo daju smisao i trajanje, a nama koji stvaramo energiju i neizmeran osećaj radosti. Svi koji smo te većeri bili prisutni, tu radost smo i podelili i ustrostručili. Hvala vam.

 

 

Milosava Pavlović

 

Književni nastup u Knjižnici "Mladen Kerstner" u Ludbregu je za mene izuzetan. Tamo sam od prvog trenutka osetila "ono nešto" jedinstveno za istinski hram reči i duha. To grade i neguju ljudi. Nesumnjivo je da su profesionalizam i inventivnost direktorke Edite Kutnjak Zlatar i zaposlenih, uspešno odnegovali publiku za ovakva kulturna dešavanja. Naša interakcija sa posetiocima te večeri je bila inspirativna i neposredna, a to se ostvaruje samo kada za sagovornike imate osobe sa kojima se razumete i koje su tu jer to iskreno žele. Poseban utisak na mene su ostavile i članice vokalne grupe "Pajdašice" svojim prelepim glasovima... Znam da ću to veče u Knjižnici trajno pamtiti i nositi u srcu, sa nadom da smo Gordana Vlajić i ja bile dostojne pažnje i vremena koje su nam poklonili posetioci te večeri.

                                                                                         Pozdrav, Milosava Pavlović

 

 

Ines Hrain Ludošan

 

Moja promocija u Ludbregu

Devetog lipnja, sparni ljetni dan. Dan kad je većina pučanstva odlepršala na more ili na kakvo obližnje jezerce, grabu ispunjenu vodom ili bazen. Očekivala sam da će se na mojoj promociji u knjižnici pojaviti tek ravnateljica i neka od njezinih djelatnica. Možda s kakvom prijateljicom koja će je pričekati pa da se zajedno odu rashladiti pivcem. Međutim, u ludbreškoj knjižnici dočekalo me ugodno iznenađenje. Sve su stolice bile popunjene, na njima su sjedili pravi i iskreni ljubitelji knjiga, mnogi od njih već i upoznati s mojim romanima. Ambijent knjižnice isto tako me se dojmio, zidove su krasile prekrasne slike, a ozračje je bilo ugodno. Na stolu me dočekao i tekst, s podvučenim rečenicama koje bih ja trebala čitati na promociji. Ostale uloge bile su namijenjene skupini čitača, s kojima sam se prvi puta upoznala i odmah oduševila.
Zajedno s njima čitala sam ulomke, dijaloge iz romana i to je bilo neizmjerno zabavno. Publika se smijala i uživala u našoj izvedbi, te sam im na ovaj način puno bolje približila svoj krimić nego da se radilo o nekakvoj suhoparnoj govoranciji.
Na kraju su svi prisutni pokazali interes za moje knjige i odlučili ih posuditi u knjižnici, prvom prilikom.
Moram priznati da je ovo bila jedna od mojih najzabavnijih promocija, rado bih i dalje surađivala s ovom skupinom čitača koji su udahnuli dušu mojim likovima...
Nakon promocije još smo požurili srediti dojmove u obližnjem kafiću, samo koji metar dalje od centra svijeta. Čim izađe moja nova knjiga, s najvećim veseljem preporučam se za sljedeću promociju, naravno, uz pomoć predivnih čitača...
Još jednom zahvaljujem ravnateljici, čitačima i ludbreškoj publici.

 

                                                                                                      Ines Hrain Ludošan 

 

 

Ružica Juras

 

Poštovana gospođo Edita Kutnjak-Zlatar

 

          Kad čovjek doživi nešto posebno lijepo, a da nije planirano i očekivano, ostaje zatečen dobrotom, ljepotom, toplinom. Ja sam upravo to doživjela 7. travnja o.g. uz Vašu prisutnost.

          Kako su na sam moj rođendan 10. 2. Varaždinsko književno društvo, Ogranak Matice Hrvatske Varaždin, Glazbena škola Varaždin i Knjižnica "Metel Ožegović", Varaždin sa svojim ravnateljem gospodinom Mariom Šoštarićem i gospođom Ljubicom Ribić pripremili prekrasan program, te uz prisustvo cijele moje obitelji više od toga nisam mogla očekivati.

          Međutim još taj dan gospođa Ljubica rekla mi je da 7. 4. o.g. idemo u Ludbreg, gdje nas očekuje posebno iznenađenje. Nisam odmah shvatila o čemu se radi, već sam mislila da odlazimo na njezine redovne glazbeno - pjesničke večeri, koje nam Ona priprema već duže vrijeme.

          Ali kada je program započeo u toj prekrasnoj dvorani dvorca Batthyany s divnom pjesmom zbora Kapela Paulina Warasdin uz vođenje dirigenta gospodina Zdenka Kušćera, a poslije i sa malim tamburašima KUD-a Juraj Lončarić, došle su mi suze, jer su me podsjećali na moje praunuke.

          Dalje su izmjenično 25 mojih pjesama iz "Kaplje kiše" veoma lijepo kazivali Đurđa Kokanović, Snježana Hranić i Aleksandar Horvat i uz Vas draga gospođo Edita, koja ste uz moje pjesme na prekrasan poetski način govorili o meni i mojoj ljubavi za pjesništvo. O nekoliko poznatih starih domaćih popjevki i opernih arija od kojih su dvije bile moje, naša draga i veoma poznata operna pjevačica gospođa Barbara Othman sve je pripremila.

          Kako sam se ja to cijelo vrijeme osjećala, mogli ste i sami primjetiti. Bio je to za mene jedan veliki pozitivni šok u kojem se nisam mogla ni snaći.

          Vi uz našu dragu gospođu Ljubicu zaista znadete izvrsno pripremiti i voditi glazbeno-pjesničke i veoma kulturne večeri. To govorim iz vlastitog iskustva, jer sam ja u Varaždinu u Kavani Korzo pripremala i vodila večeri poezije i glazbe kroz pet godina. Od srca Vam čestitam.

          Za sve što ste mi pripremili bila sam jako razdragana, i kada ste me prozvali da sama pročitam dvije pjesme, to sam učinila srdačno i toplo, kako ih i doživljavam.

          Oduševljenje i mene, ali i svih prisutnih, vjerujem da se ne doživaljava ovako često. Svi smo si napunili svoje ponekad i prazne baterije, jer smo doživjeli prisutnost duhovnog osvježenja, koje smo odnijeli kući i duboko pospremili u svoj duhovni zaključani koferčić.

          Još jednom Vam neizmjerna hvala za sve doživljeno večeras sa željom da ovako lijepo nastavite i dalje.

          Uspjeh je fantastičan.

 

                                                                                            Ružica Juras - Varaždinka