Varaždinska slikarica Silvija Benković izložila je svoje slike na izložbi pod nazivom Cvjetna rapsodija u slici povodom ludbreškog sajma cvijeća FLORA CENTRUM MUNDI 2017.

O Silviji Benković

Rođena 19. rujna 1950. godine u Varaždinu. Slikarstvom se ozbiljnije počinje baviti 1983 godine, a kontinuirano izlaže već od 1984. godine. Do danas je priredila 20 samostalnih izložbi i sudjelovala na oko 150 kolektivnih u Hrvatskoj i inozemstvu.

Sudjelovala je u radu brojnih likovnih kolonija u zemlji (Zagreb, Rijeka, Daruvar, Čakovec, Jastrebarsko, Varaždin …) i inozemstvu ( Austrija, Mađarska, Slovenija), a jedna je od organizatora Likovne kolonije „Julijana ErdÖdy Draskowich“ Trakošćan – Varaždin.

Sudjelovala je na mnogim humanitarnim aukcijama.

Već niz godina objavljuje ilustracije u časopisu „Veterinarska stanica“.

Za najbolje likovno djelo primila je Priznanje na Republičkim susretima likovnih stvaraoca 1987.g. a 2009.g. nagradu LUV-a. Članica LUV-a je od 1983 godine.


           

U povodu Dana Grada Ludbrega u Knjižnici je bila otvorena izložba Branka Budimira pod nazivom "Ludbreške vedute". Branko Budimir rođeni je Splićan koji od osnovne škole živi u Zagrebu. Član je Likovnog udruženja Ludbreg i danas živi kao profesionalni slikar u Zagrebu i Ludbregu. Slikarstvo je učio u slikarskoj školi na Rakovom perivoju. Hospitirao je na Akademiji likovne umjetnosti u atelijerima profesora Friščića, Tišljara i Marića. Surađuje s mnogim galerijama u Hrvatskoj, poglavito onima koje su prezentirane na internetskim portalima, npr. Akademija - art.
- Vjerujem da se mnogi pitaju zašto izložba baš u knjižnici. Svima je dobro poznato da knjižnice u svojim programima imaju sve ono što je vezano uz knjigu, pripovijedanje, pričanje, da se tu odvijaju razne promocije autora, pjesnika, pripovjedača, ali nekako posljednjih godina u knjižnicama u svijetu pa tako i u Hrvatskoj, a tim stopama ide i naša knjižnica promoviraju se drugi vidovi umjetnosti, a sve je to zapravo vezano uz knjigu i književnost. Dokaz je i naš program Dani Bože Hlasteca koji se održava svake godine u siječnju kada smo poslali poziv likovnim umjetnicima da nam se jave kako bismo kroz izložbu slika prikazali pjesme, odnosno da te osjećaje izraze putem kista i boje. Odazvalo nam se nekoliko umjetnika, a kako svaka ideja rodi novom idejom tako je nakon izložbe Branko Budimir došao u našu Knjižnicu sa željom da pokloni nekoliko svojih umjetničkih djela što smo s velikom radošću prihvatili. - rekla je na otvorenju izložbe Edita Kutnjak Zlatar, v.d. ravnateljice Gradske Knjižnice.
- Ludbreška knjižnica je odlično osmislila koncept izložbe postavivši veći dio u izlog jer prozori su najbolja galerija. U bilo koje doba, radno ili neradno, izložba se na ovaj način može razgledati. Ludbreg me oduševio kada sam stigao. Kao da je netko ovdje prosuo božansku prašinu i ima tu još ogromno puno potencijala kojeg valja iskoristiti. - rekao je Branko Budimir.


           
      Branko Budimir         Elvira Štabi               Zrinka Mutić               Ingeborg Crnogaj

             
      Mladen Rajn              Koraljka Rajn              Dejana Ročkar

Slike izložene u sklopu izložbe POEZIJA UMJETNOSTI inspirirane pjesmama Bože Hlasteca.

Iz predgovora izložbe:

Stihovi Bože Hlasteca nadahnuli su mnoge umjetnike,  da na svoj način, bojom i kistom pretoče riječi u sliku. Tako se mogu pjesme Bože Hlasteca iščitati i u djelima Branka Budimir, Ingeborg Crnogaj, Zrinke Mutić Koraljke Rajn, Mladena Rajn, Dejane Ročkar i Elvire Štabi.

Posvećena pjesma Ludbregu inspirirala je Branka Budimira koji je Ludbreg prikazao na nekoliko različitih načina. Svaki od tih prikaza ima svoju priču koju je autor doživio  preko Hlastecovih stihova, a i kao promatrač onog što ga se najviše dojmilo. Vizure grada stapaju se sa okolinom u laganim pastelnim tonovima, sa blagim naglaskom na pojedinostima koje je želio naglasiti.

Pjesmom –Tebi.  Božo Hlastec  izrazio je zahvalnost i ljubavi  obraćajući se ženi, a   Branko Budimir ostvario likom žene u slici, s blagim pogledom, nježnim osmjehom, sa cvijećem u kosi. U svemu tome ima one ljepote duše kojoj smo zahvalni što postojimo.

Na stihove –Šuma vu snegu- nastalo je likovno djelo u kojem se ogledava svaka napisana riječ, ali ovaj puta izrečena  rukopisom  slikarice Koraljke Rajn, Dočarala nam je  zimsku idilu u svoj svojoj punini.

Šuma se rodi, prava je rapsodija boja i oblika što riječi su nastale u dahu, a doživljaj pretočen u sliku Ingeborg Crnogaj.

Na stihove pjesme Jesen v goricaj bogatom paletom boja Elvira Štabi i Mladen Rajn  izrazili su svu raskoš jeseni. Pitomi brežuljci okupani suncem, stare kleti mirno počivaju a loza bogato rodi. Slavljenje obilja jeseni  iščitava se  iz njihovih likovnih ostvarenja.

Zrinka Mutić  isječkom iz pjesme Kre Benje  dočarala je rijeku Bednju u kojoj se zrcali nebo i suncem obasjane krošnje drveća koje je okružilo obale.

Na stihove Stari Pot što budi  sjećanja  na stara vremena Dejana Ročkar  u svom likovnom izrazu bilježi  i nudi sliku puta kojim se i danas ide.

Autori su se izrazili u različitim likovnim tehnikama kao što je akrilik i akvarel.

Ova priča o pjesniku i likovnim umjetnicima ispričana je uz tonove boja i poteze kista, na način da je jedno nadopunjavalo drugo ili pak gledano očima promatrača slika i riječ stopilo se u jedno.

 

                                                                                                         Štefanija Baranašić



                                              
                                    Gospođe Štefanija Baranašić i Vanda Bilinski

IZLOŽBA "GRUNTOVČANI",  7. 7. 2016.

VANDA BILINSKI izabrala je kamen kao materijal za svoje likove. Pod time se misli da likovi iz književnog djela Vanda vidi na svoj način i da se nije oslanjala na likove glumaca koji su igrali određene uloge. Ovo je isključivo njena interpretacija Dudeka, Regice i drugih likova.
Vanda s puno pažnje i odgovornosti pristupa oblikovanju likova. Nastoji otkriti onaj skriveni dio u kamenu otklonivši suvišno, uz minimalnu intervenciju naglašava karakter i osobinu pojedinca.
Pastelizirana obrada kamena, odabranost mlijećnih tonova ili neko vješto igranje izmjenom sjena na tamnozelenim politurama lica odvaljenog od gorske stijene stvara dojam jednog finog odraza intime u tom zadržanom i tek umjereno naznačenom šarenilu svijeta i svijesti. Pretpostavka iznenađenja odnosi se na pokazivanje kako se iza naizgled jednostavne hladne monotonije kamena sada pred nama prostiru skulpture koje nas dotiću nježnošču i toplinom.

ŠTEFANIJA BARANAŠIĆ se poigrala glinom u ostvarenju likova Gruntovčana. Njezin pristup temelji se na utjelovljenim likovima glumaca koji su svojim ulogama ovjekovječili Kerstnerove gruntovčane. Nije se upuštala u prevelike zahvate, naprotiv svojim minimalizmom u maniri crteža samo je naznačila pojedini lik. Pri čemu je naglasila pojedinosti kao što je kapa, šešir, ruka i slićno. Određenim nagibom tijela ili naznačenom gestom okarakterizira određeni lik i njegovu osobnost.
Skulptura koja predstavlja lik babice izrađena je u terakoti. Njena izrada doima se grubo bez uljepšavanja, no taj lik odiše upravo onom umiljatošću kakva je ta osoba kroz glumačku interpretaciju ostala u sjećanju.

Dva, na prvi pogled nespojiva pristupa, autorice su svojim skulpturama, kako za likovni svijet tako i za publiku, ostavile dovoljno prostora, da se ne oslanjajući na znane likove glumaca, posvete razmatranju i promišljanju ovakvoj prezentaciji posve lišenom podilaženju bilo kome.


         

         



         

         

 
 

Pozivamo Vas na sudjelovanje u izložbi skulptura na temu Gruntovčana

 

Kliknite na poveznice:

Poziv na sudjelovanje

Prijavnica za sudjelovanje

 







 

Audio zapis sa otvorenja izložbe       

 Video prilog s otvorenja izložbe