VILE I VILENJACI
Izložba fotografije Ive Lulić



Iva Lulić
Rođena je 1979. godine u Zagrebu. Nakon gimnazije upisuje Filozofski fakultet u Zagrebu gdje je 2006. diplomirala povijest umjetnosti i etnologiju. Fotografsku naobrazbu stekla je na Arhitektonskom fakultetu - Studij dizajna, gdje je slušala i polagala trogodišnji izborni kolegij Fotografija i film.
Godine 2012. dobitnica je ULUPUH-ove nagrade za najbolju mladu umjetnicu.
Profesionalno se bavi fotografijom od 2006. godine djelujući kao nezavisna fotografkinja. Članica je ULUPUH-a i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika - HZSU-a.

Pored značajnog broja samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu dosad je realizirala nekoliko autorskih umjetničkih projekata; Vile i vilenjaci - Artusi (2010.), Svijet Artusa - Gorski kotar (2011.), Krk - otok vila (2013.), Snoviđenja prošlosti (2013.), Podravina između mitova i legendi (2012.-2014.) te Nekoć u Vrbovcu (2014.).
U svojim projektima realizira poseban svijet iz mašte bez korištenja modernih mogućnosti računalnih efekata. Svijet u kojem se susreću realno i bajkovito postignut je znalačkom razradom koncepta, promišljenim likovnim korištenjem svjetla i boje u fotografiji te pronicljivom igrom očišta - odozgo, odozdo. Autorski projekti uspješno spajaju kvalitetan fotografski, ali i scenografski rad s elementima socijalnog, humanitarnog i edukativnog djelovanja.
Ciklus Podravina između mitova i legendi, koji je ostvaren zajedno s lokalnim stanovništvom Podravine, nastavlja se kroz 2015. godinu te u suradnji s Etnografskim muzejom u Zagrebu prerasta u projekt Čarobna družba - Vjerovanja u nadnaravna bića u Podravini.


Vile i vilenjaci Artusi
Iva Lulić je izložbom umjetničke fotografije „Vile i vilenjaci Artusi'“ u osnovi potaknuta pitanjem dječjeg svijeta i svijeta mašte, kreativnog djetinjstva i odrastanja, u kojem „Artus“ označava bolje sutra. Projekt umjetničkih fotografskih radionica ostvaren je radom (i igrom) sa štićenicima Doma za djecu „Vladimir Nazor“ iz Karlovca koji su se, uključivanjem u projekt, družili i ulazili u bajkovite svjetove na granici stvarnog i imaginarnog. Mali glumci u svojoj su igri ostali iskrena djeca čistog srca, postali su vile i vilenjaci nedirnutih livada i dubrava, bajkovitih stvarnih prostora lijepe naše. Ciklus od sedamdeset fotografija snimljen je na više od tridesetak jednodnevnih izleta tijekom 2010. godine u Karlovcu i okolici: orintološki rezervat Crna Mlaka, Stari grad Dubovec, Ozalj, Rastoki, uz Kupu, Koranu i Dobru, gdje su djeca na trenutak napustila stvarnost svakodnevice i nastanila prirodna staništa vila i vilenjaka. Postoji vjerovanje kako je u vrijeme kada su vile i vilenjaci hodali Zemljom, svijet bio ljepši, a ljudi sretniji i bolji.. U svojoj biti vile su uvijek pomagale ljudima i vraćale dobro dobrim, one su čista pozitivna snaga načinjena od svjetlosti, osjećaja i energije - baš poput djeca koju je upravo autorica projekta svojim umjetničkim konceptom navela na igru koja ih je na trenutak transponirala u paralelni svijet mašte: „Jer i oni kao i mali vilenjaci žive bez roditelja i možda ih je baš takav način života potaknuo da neke stvari na ovom svijetu shvate ranije od nas ostalih. Nadrasli su materijalizam svojstven ljudima. Ovi klincu znaju da je ljubav pokretač svemira, znaju da je čisto srce ključ sreće, a iskrenost najveći dar koji možeš dati bližnjemu. Ta ih činjenica pretvara u vile i vilenjake.“(Iva Lulić, 2010.) Fotografije Ive Lulić su bajkovite, no djeca koja su protagonisti istih su stvarna, prostori i krajolici su postojeći i pripadaju stvarnom svijetu, nebeski svod, zalasci sunca, sjene i efekti su prirodni, bez primjene računalnih tehnologija. Scenarij i režiju Iva Lulić podredila je ljepoti konkretnog krajolika i jednostavnoj i prostodušnoj dječjoj igri. Dramatika je stvarna, naglašena svjetlom i ispričanom pričom čije je mjesto radnje smješteno u njeno prirodno okruženje, u čistu idilu nedirnute prirode u kojoj se mali glumci uživljavaju u vlastite uloge koje naglašavaju njihova unutarnja psihička stanja, ozbiljnost i tankoćutnost igrane uloge, u kojoj uživljavajući se u ulogu do kraja ostaju djeca. Autorica svoj izraz traži u digitalnoj fotografiji koju koristi kao slikarski medij, slikarsku kompoziciju izvodi u duhu tradicije zapadne umjetnosti romantizma i simbolizma 19. stoljeća. Pritom su ideja i realizacija zasnovane na sintezi magijskog, simboličkog i duhovnog.
(Draženka Jalšić Ernečić, viša kustosica)

Bednjanska vila

Bednju sam pregazil
Od Sigeca
Do Hrastovskoga
I nigdar nisam videl
Niti čul koga reči
Da bi igda bila
Kakva Bednjanska vila.

Misel mi po Bednji teče,
Poslušam ju,
Nek mi reče:
Ak bi bila Bednjanska vila,
Kak bi zgledala,
Kam bi se skrila?

Iskal sem ju
Pod kamenom
Starih splavi,
Vu mlinskom kanalu,
Pod slapom na brani,
Pod železničkim mostom
Gde Bednja kupča granje,
Jel bi tu od vile
Bilo skrito zdanje?
Il bi se splela
Bednji v brzake,
I otud pazila na nas
Bose bedake?

Jel bi mela lasi
Od žalosne vrbe,
I srebrnu kožu kak
Mesec vu Bednji?
Jel bi joj oči
Bile kak zvezde,
Vusnice črlene,
Kak zrele črešnje?

Jel bi obleka
Zlatnu trstinu
Nakinčanu z čipkom
Šumečega bistraka,
I od slaka
Z belim trubenticama
Spletenoga škrlaka?

Misel mi je z Bednjom
odtekla,
I nisam čul
Kaj  mi je rekla.
Jel igda bila
A da to ne znam
Kakva Bednjanska vila,

(Aleksandar Horvat, 2017.)


IZLOŽBA SKULPTURA GRUNTOVČANI 2017.

(Izložbeni prostor dvorca Batthyany 6. - 24. srpnja 2017.)

Mladen Kerstner autor Gruntovčana u istoimenoj TV seriji udahnuo je duh ovog kraja, mentalitet ljudi, njihove navike, prikazan je težački rad kao i svakodnevnica običnog čovjeka na jedan humoristički način. Filmska umjetnost okom kamere pomno je zabilježila i približila gledatelju sveobuhvatnost događanja.
Likovni umjetnici Vanda Bilinski, Zvonimir Dangubić, Marija Kovačić, Radoslav Rajko Novosel, Juraj Vučetić Zorko i Josip Žagar pristupaju ovoj temi na drugačiji način. Neopterećeni TV serijom i glumcima koji su utjelovili likove serije pristupaju stvaranju vlastitih djela vezanim na tu temu. Viđenje Dudeka, Regice, Babice ili bilo kojeg drugog lika za umjetnika je izazov kako doživljaj pretočiti u skulpturu.
Vanda Bilinski poslužila se kamenom u raznim bojama i već samim tim materijalom unijela je dašak posebnosti koji se pod vještinom njene ruke uobličio u lik Babice, Dudeka ili Cinobera.
Zvonimir Dangubić svoje skulpture kao što je Dudek pri plotu izradio je u drvu. Materijal kao što je drvo vrlo je podatan i mek za obradu. Drvo svojom toplinom kao da ublažuje ozbiljno lice pomalo zabrinuto pod teretom težačkog rada.
Marija Kovačić, Juraj Vučetić Zorko i Radoslav Rajko Novosel poslužili su se glinom kao najpogodnijim materijalom za modeliranje, Marija je ovjekovječila Mladena Kerstnera, Juraj je odabrao lik Dudeka koji se sprema na putovanje.
Radoslav Rajko Novosel iskoračio je od uobičajenih likovnih rješenja pojedinačnih figura. Njegov naglasak je na kompoziciji, kao što su na primjer kartaši za stolom, Babica na paši s kravom, u kojoj se može osjetiti atmosfera u danom trenutku.
Josip Žagar uspostavio je sasvim drugačiji odnos s materijalom. Odabrao je drvo na kojemu je priroda već započela svoj stvaralački rad. Te skulpture asocijativnog i nadrealističkog žanra uz prethodnu intervenciju autora preobličuju se u različita likovna ostvarenja.
Ovo je druga po redu izložba na temu Gruntovčana s nadom da će iz godine u godinu biti sve više autora koji će svojim radovima doprinijeti ostvarenju zavičajnog muzeja u kojem će najbolji radovi tvoriti zbirku koja će objediniti sve ono što je Mladen Kerstner radio i stvarao.

Štefanija Baranašić

                                                        

                                                             
                                     NAGRAĐENI RAD VENDE BILINSKI (BABICA)

NAGRAÐENI RAD: VANDA BILINSKI PORTRET BABICE
Najzreliji rad. Arhetipski ženski portret Babice, podravske žene, blagog i snenog reljefnog izraza lica, oblikovan zavisnim likovnim umijećem, postupkom i bojom. Portret je to podravske žene istovremeno bogate snažnom i izražajnom duhovnosti, ali i trpljenjem životnih nedaća u podravskom pučkom podneblju. Tim više jer odaje dvojstvo potpune suprotnosti s jedne strane finu mekoču i nježnost a s druge postignut je u krutom, tvrdom i vječnom kamenu.
Recimo i da je autorica Vanda Bilinski, naša današnja laureatkinja Gruntovčana, dvojnog mjesta egzistencije Hrvatska - Švicarska, s međunarodnim referencama i izložbama.


                                         
Josip Žagar                Zvonimir Dangubić         Zvonimir Dangubić        Zvonimir Dangubić  
Dudekovi strahi          Pletem plota                    Babica nosi vodu             Lovac

                                          
Zvonimir Dangubić        Josip Žagar                    Josip Žagar                     Vanda Bilinski
Lovac                            Drevo                              Maskota                           Čvarkeš
Babica nosi vodu



                                          
Vanda Bilinski               Radoslav Novosel          Radoslav Novosel          Radoslav Novosel
Dudek v krčmi               Na paši                           Na paši                           Na paši

                                           
Radoslav Novosel         Radoslav Novosel          Radoslav Novosel         Radoslav Novosel
Kartaši 1                       Kartaši 1                         Kartaši 1                       Kartaši 1

                                          
Radoslav Novosel          Juraj Zvonko Vučetić      Juraj Zvonko Vučetić     Marija Kovačić
Kartaši 2                        Dudek ide na put           Dudek ide na put        Otac Gruntovčana
                                     (U vlasništvu LUL-a)

VANDA BILINSKI rođena je 1944. god. u Zagrebu. Radila je kao znanstvenica na Univerzitetu u Zürichu. Sada je u mirovini. Posvetila se umjetničkom radu u različitim medijima: keramika, gips, a posebno kamen (steatit i alabaster). Izlagala je u Hrvatskoj, Italiji gdje je i nagrađena , Švicarskoj i drugdje. Član je Udruženja umjetnika „Artischock“ u Švicarskoj, Hrvatsko društvo naivnih umjetnika Zagreb i Kerameikon Varaždin.

ZVONIMIR DANGUBIĆ rođen je 1956. u Koprivnici.Već od rane mladosti počeo je izrađivati skulpture, a 1990. godine sasvim se posvetio umjetničkom radu. Iza njega su mnoge skupne izložbe u zemlji i inozemstvu, te 4 samostalne izložbe. Član je Udruge hlebinskih slikara i kipara naive, Društva naivnih umjetnika Hrvatske i Likovne sekcije „Podravka 72“. Živi i radi u Hlebinama.

MARIJA KOVAČIĆ rođena je 1957. u Varaždinu, živi i radi u Ludbregu. Slikanjem se bavi od najranije mladosti, a okušala se i u kiparstvu. Iza sebe ima mnoge skupne i nekoliko samostalnih izložbi. Članica je Likovnog udruženja Ludbreg.

RADOSLAV RAJKO NOVOSEL rođen je 1954. god. u Varaždinu gdje živi i radi. Izlagao je u Varaždinu, Ivancu, Zagrebu, Krapini, Novom Marofu i drugdje. Intenzivno se bavi kiparstvom, a stalni postav njegovog umjetničkog opusa može se vidjeti u Salonu LUV-a u Varaždinu.

JURAJ VUČETIĆ ZORKO rođen je 1928. god. u Hvaru. Živio je i radio u Koprivnici. Bio je jedan od osnivača Likovnog udruženja „Mirko Virius“. Organizator je likovne sekcije „Podravka 72“. Izlagao je na nebrojnim skupnim izložbama, a također je ostvario i mnoge samostalne izložbe. Svoju ljubav prema skulpturi i umjetničkom radu njegovao je sve do svoje smrti. Njegovo djelo predstavlja Likovno Udruženje Ludbreg čiji je bio član.

JOSIP ŽAGAR rođen je 1937. u Gornjoj Šumi kod Molvi. Nakon umirovljenja 1992. godine posvetio se izradi skulptura u drvetu. Izlagao je u Virju, Koprivnici, Zagrebu i Molvama. Član je Molvarskog likovnog kruga i Likovno-kreativnog centra u Koprivnici.



SILVIJA BENKOVIĆ - CVJETNA RAPSODIJA U SLICI

                                               

Varaždinska slikarica Silvija Benković izložila je svoje slike na izložbi pod nazivom Cvjetna rapsodija u slici povodom ludbreškog sajma cvijeća FLORA CENTRUM MUNDI 2017.

O Silviji Benković

Rođena 19. rujna 1950. godine u Varaždinu. Slikarstvom se ozbiljnije počinje baviti 1983 godine, a kontinuirano izlaže već od 1984. godine. Do danas je priredila 20 samostalnih izložbi i sudjelovala na oko 150 kolektivnih u Hrvatskoj i inozemstvu.

Sudjelovala je u radu brojnih likovnih kolonija u zemlji (Zagreb, Rijeka, Daruvar, Čakovec, Jastrebarsko, Varaždin …) i inozemstvu ( Austrija, Mađarska, Slovenija), a jedna je od organizatora Likovne kolonije „Julijana ErdÖdy Draskowich“ Trakošćan – Varaždin.

Sudjelovala je na mnogim humanitarnim aukcijama.

Već niz godina objavljuje ilustracije u časopisu „Veterinarska stanica“.

Za najbolje likovno djelo primila je Priznanje na Republičkim susretima likovnih stvaraoca 1987.g. a 2009.g. nagradu LUV-a. Članica LUV-a je od 1983 godine.


BRANKO BUDIMIR - LUDBREŠKE VEDUTE

           

U povodu Dana Grada Ludbrega 19. 3. 2017., u Knjižnici je bila otvorena izložba Branka Budimira pod nazivom "Ludbreške vedute". Branko Budimir rođeni je Splićan koji od osnovne škole živi u Zagrebu. Član je Likovnog udruženja Ludbreg i danas živi kao profesionalni slikar u Zagrebu i Ludbregu. Slikarstvo je učio u slikarskoj školi na Rakovom perivoju. Hospitirao je na Akademiji likovne umjetnosti u atelijerima profesora Friščića, Tišljara i Marića. Surađuje s mnogim galerijama u Hrvatskoj, poglavito onima koje su prezentirane na internetskim portalima, npr. Akademija - art.
- Vjerujem da se mnogi pitaju zašto izložba baš u knjižnici. Svima je dobro poznato da knjižnice u svojim programima imaju sve ono što je vezano uz knjigu, pripovijedanje, pričanje, da se tu odvijaju razne promocije autora, pjesnika, pripovjedača, ali nekako posljednjih godina u knjižnicama u svijetu pa tako i u Hrvatskoj, a tim stopama ide i naša knjižnica promoviraju se drugi vidovi umjetnosti, a sve je to zapravo vezano uz knjigu i književnost. Dokaz je i naš program Dani Bože Hlasteca koji se održava svake godine u siječnju kada smo poslali poziv likovnim umjetnicima da nam se jave kako bismo kroz izložbu slika prikazali pjesme, odnosno da te osjećaje izraze putem kista i boje. Odazvalo nam se nekoliko umjetnika, a kako svaka ideja rodi novom idejom tako je nakon izložbe Branko Budimir došao u našu Knjižnicu sa željom da pokloni nekoliko svojih umjetničkih djela što smo s velikom radošću prihvatili. - rekla je na otvorenju izložbe Edita Kutnjak Zlatar, v.d. ravnateljice Gradske Knjižnice.
- Ludbreška knjižnica je odlično osmislila koncept izložbe postavivši veći dio u izlog jer prozori su najbolja galerija. U bilo koje doba, radno ili neradno, izložba se na ovaj način može razgledati. Ludbreg me oduševio kada sam stigao. Kao da je netko ovdje prosuo božansku prašinu i ima tu još ogromno puno potencijala kojeg valja iskoristiti. - rekao je Branko Budimir.

POEZIJA UMJETNOSTI

           
      Branko Budimir         Elvira Štabi               Zrinka Mutić               Ingeborg Crnogaj

             
      Mladen Rajn              Koraljka Rajn              Dejana Ročkar

Slike izložene 20. siječnja 2017. u sklopu izložbe POEZIJA UMJETNOSTI inspirirane pjesmama Bože Hlasteca.

Iz predgovora izložbe:

Stihovi Bože Hlasteca nadahnuli su mnoge umjetnike,  da na svoj način, bojom i kistom pretoče riječi u sliku. Tako se mogu pjesme Bože Hlasteca iščitati i u djelima Branka Budimir, Ingeborg Crnogaj, Zrinke Mutić Koraljke Rajn, Mladena Rajn, Dejane Ročkar i Elvire Štabi.

Posvećena pjesma Ludbregu inspirirala je Branka Budimira koji je Ludbreg prikazao na nekoliko različitih načina. Svaki od tih prikaza ima svoju priču koju je autor doživio  preko Hlastecovih stihova, a i kao promatrač onog što ga se najviše dojmilo. Vizure grada stapaju se sa okolinom u laganim pastelnim tonovima, sa blagim naglaskom na pojedinostima koje je želio naglasiti.

Pjesmom –Tebi.  Božo Hlastec  izrazio je zahvalnost i ljubavi  obraćajući se ženi, a   Branko Budimir ostvario likom žene u slici, s blagim pogledom, nježnim osmjehom, sa cvijećem u kosi. U svemu tome ima one ljepote duše kojoj smo zahvalni što postojimo.

Na stihove –Šuma vu snegu- nastalo je likovno djelo u kojem se ogledava svaka napisana riječ, ali ovaj puta izrečena  rukopisom  slikarice Koraljke Rajn, Dočarala nam je  zimsku idilu u svoj svojoj punini.

Šuma se rodi, prava je rapsodija boja i oblika što riječi su nastale u dahu, a doživljaj pretočen u sliku Ingeborg Crnogaj.

Na stihove pjesme Jesen v goricaj bogatom paletom boja Elvira Štabi i Mladen Rajn  izrazili su svu raskoš jeseni. Pitomi brežuljci okupani suncem, stare kleti mirno počivaju a loza bogato rodi. Slavljenje obilja jeseni  iščitava se  iz njihovih likovnih ostvarenja.

Zrinka Mutić  isječkom iz pjesme Kre Benje  dočarala je rijeku Bednju u kojoj se zrcali nebo i suncem obasjane krošnje drveća koje je okružilo obale.

Na stihove Stari Pot što budi  sjećanja  na stara vremena Dejana Ročkar  u svom likovnom izrazu bilježi  i nudi sliku puta kojim se i danas ide.

Autori su se izrazili u različitim likovnim tehnikama kao što je akrilik i akvarel.

Ova priča o pjesniku i likovnim umjetnicima ispričana je uz tonove boja i poteze kista, na način da je jedno nadopunjavalo drugo ili pak gledano očima promatrača slika i riječ stopilo se u jedno.

 

                                                                                                         Štefanija Baranašić

IZLOŽBA SKULPTURA GRUNTOVČANI 2016.

                                              
                                    Gospođe Štefanija Baranašić i Vanda Bilinski

VANDA BILINSKI izabrala je kamen kao materijal za svoje likove. Pod time se misli da likovi iz književnog djela Vanda vidi na svoj način i da se nije oslanjala na likove glumaca koji su igrali određene uloge. Ovo je isključivo njena interpretacija Dudeka, Regice i drugih likova.
Vanda s puno pažnje i odgovornosti pristupa oblikovanju likova. Nastoji otkriti onaj skriveni dio u kamenu otklonivši suvišno, uz minimalnu intervenciju naglašava karakter i osobinu pojedinca.
Pastelizirana obrada kamena, odabranost mlijećnih tonova ili neko vješto igranje izmjenom sjena na tamnozelenim politurama lica odvaljenog od gorske stijene stvara dojam jednog finog odraza intime u tom zadržanom i tek umjereno naznačenom šarenilu svijeta i svijesti. Pretpostavka iznenađenja odnosi se na pokazivanje kako se iza naizgled jednostavne hladne monotonije kamena sada pred nama prostiru skulpture koje nas dotiću nježnošču i toplinom.

ŠTEFANIJA BARANAŠIĆ se poigrala glinom u ostvarenju likova Gruntovčana. Njezin pristup temelji se na utjelovljenim likovima glumaca koji su svojim ulogama ovjekovječili Kerstnerove gruntovčane. Nije se upuštala u prevelike zahvate, naprotiv svojim minimalizmom u maniri crteža samo je naznačila pojedini lik. Pri čemu je naglasila pojedinosti kao što je kapa, šešir, ruka i slićno. Određenim nagibom tijela ili naznačenom gestom okarakterizira određeni lik i njegovu osobnost.
Skulptura koja predstavlja lik babice izrađena je u terakoti. Njena izrada doima se grubo bez uljepšavanja, no taj lik odiše upravo onom umiljatošću kakva je ta osoba kroz glumačku interpretaciju ostala u sjećanju.

Dva, na prvi pogled nespojiva pristupa, autorice su svojim skulpturama, kako za likovni svijet tako i za publiku, ostavile dovoljno prostora, da se ne oslanjajući na znane likove glumaca, posvete razmatranju i promišljanju ovakvoj prezentaciji posve lišenom podilaženju bilo kome.


         
Prepričavanje                                       Usrdna molitva

         
Regica se bori za pravicu                     Znatiželja

Radovi Vande Bilinski


         
Presvetli                                              Lugar Pišta I

         
Lugar Pišta II                                          Regica

Radovi Štefanije Baranašić

 
 




 







 

Audio zapis sa otvorenja izložbe       

 Video prilog s otvorenja izložbe