Slušam, pričam, stvaram - 12.12.2018.

          

               

Baka zima nam je stigla. Hladnim dahom nam obraščiće zarumeni. Kad jastučnicu svoju prozračiti želi, od trešnje i lupkanja pahuljice van popadaju i nama radost daruju. Veseli i sretni u dvorište potrčimo da snjegovića napravimo. Kako, ispričali smo na današnjoj radionici. Posvetili smo mu i pjesmicu "Bijeli Snješko" koju smo i otpjevali. A onda muk i tišina jer teta Jasnica nam je čitala priču "Dar za Snjegovića". Ta, darove od Djeda Božićnjaka ne dobivaju samo djeca! Da, da! Ovaj Snjegović je dobio kapu. Kako je samo sretan bio! I uživao na balkonu gdje je Gašpar dolazio svaki dan da mu poželi dobro jutro. Pogledajte na slikama kako smo mi obojali naše snjegoviće, a da se osjećaju još bolje obasuli smo ih pahuljama.

        Mama Medvjedica i Mali Medo - David Bedford

Mali Medo želi biti velik i brz kao njegova majka. Na hladnom arktičkom snijegu Mama Medvjedica pokazuje mu kako izgleda biti velik i odrastao. No, potkraj dana Mali Medo zaključi da još nije spreman odrasti. Na kraju krajeva, i biti malen ima svojih prednosti.


               Slušam, pričam, stvaram - 5.12.2018.

               

              

 
Naša kreativnost je danas došla do izražaja. Panou smo dali zimski ugođaj. Sada ga krase snjegović i snježne pahuljice. Sv. Nikola je još bio s nama, ali s drugom pričom u slikicama. Mi smo ti koji smo trebali dati naslov. Bilo je više prijedloga, a mi smo odabrali: "Janko i Sv. Nikola".
Najhrabriji između nas bio je Luka koji je ispričao svoju verziju, a kasnije smo se pridružili i mi ostali.
Janko je iz ormara izvadio svoje smeđe čizmice da ih počisti jer navečer dolazi Sv. Nikola s darovima. Kako su se sjajile! Stavio ih na prozor i otišao spavati. Kad se ujutro probudio, imao je što vidjeti! Čizmice su bile pune slatkiša! Janko je bio tako sretan!!!

To nije bio kraj radionice. Bojali smo lik Sv.Nikole, a pored njega nacrtali smo i naše vlastite čizmice. Za sada prazne. Tko zna, možda će ih kroz noć napuniti s nečim, ili darovima ili šibom. Jedva čekamo jutro da pogledamo!

          Vuk koji je ispao iz knjige - Gregoire Mabire

Priča je ovo o jednom vuku koji je zbog nereda na policama ispao iz svoje knjige kad je ta knjiga pala na pod. Našao se u Sofijinoj sobi i to pred njezinom mačkom koja, čim ga je spazila, počela se oblizivati. Vuk se pokušao vratiti u svoju knjigu, ali nije mogao pogoditi pravu stranicu, pa u koju god knjigu se htio ubaciti, jednostavno su ga izbacivali jer nije pripadao tamo. Naposljetku, nađe se u šumi gdje naiđe na djevojčicu Crvenkapicu koja se uputila svojoj baki u posjet. Vuk kojeg je čekala nije se pojavio. Da li je ovo prava prilika za našeg vuka da se vrati u svoju knjigu, saznat ćete ako ju pročitate.

             Slušam, pričam, stvaram - 28.11.2018.
    
 
Danas nas je posjetio Sveti Nikola. Za dobrodošlicu otpjevali smo mu pjesmicu "Sv. Niko". Bio je jako zadovoljan. Objasnio je da je on zaštitnik djece i mornara i podsjetio nas da ne zaboravimo 5.12. staviti čizmice na prozor, jer će dobroj djeci ostaviti darove. No, u svojoj torbi ima i šibe za one koji nisu bili baš dobri. Ispričao je priču "Balončica i Sv. Nikola". Radi se o dobroj djevojčici kojoj je u čizmicu, između ostalog, ostavio i slikovnicu. To joj je bio najljepši poklon jer je jako voljela knjige. Ostavio je čizmice od kartona koje smo trebali pobojati. Zamislite, na poleđini svake čizmice ostavio je dar za sve nas! Ta, bili smo dobri.

 
Tko je dobar, a tko ne, Crvenkapice? - Steve Smallman
Ovo je jedna drugačija priča o Crvenkapici. To je bajka naopačke. Kad je majka pošalje baki, upozori je da bude oprezna i ne razgovara s nepoznatim osobama. A, kako znati tko je dobar, a tko zao? U priči se pojavljuje zec, koji je također neznanac, ali vrlo drag. Djevojčicu zavara njegov izgled jer u biti on je zločesti. Ova nam bajka govori o tome koliko je važno paziti i ne pričati s neznancima.


          Slušam, pričam, stvaram - 21.11.2018.
              
                
Radionicu smo započeli veselo, s pjesmom. A, nakon toga smo pričali priču. Svojim riječima. Dobili smo je u sličicama, a mi izmislili tekst. Priči smo dali naslov "Joža i snjegović".
Evo kako je to išlo:
pao je prvi snijeg. Joža je odmah izašao van i napravio snjegovića. Na glavi mu je stavio crveni lonac s bijelim točkicama. Mrkva mu je bila nos, a gumbići od ugljena krasili mu kaput. Joža je bio tako sretan da koliko je glasno mogao, zaviknuo, juuhuu! I dođe njemu društvo, prijatelj Štef, na drvenom konjiću. Kad je snjegović vidio konjića, zajahao je metlu i odjurio sa Štefom. Joža  je bio tužan jer se i on htio igrati s njima, pa je odjurio u kuću po sanjke. Napravio je snježne grude i svi su se zajedno igrali.
Iz čarobne vreće teta Jasnica je izvadila crteže na kojima je nacrtana zimska odjeća. Takva nam i treba sada, kad je hladno. Naš je zadatak bio da ih pobojamo. I jesmo.

                 A, kotlić, Barbara? - Renata Holcer
Barbara je mlada čarobnica koja pohađa prvi razred škole za čarobiranje. Najteže joj je bilo izribati kotlić koji je koristila. Na satu vježbi, kotlić su uzele njezine prijateljice i u njemu stavile sastojke za napitak od kojeg se dobiva prekrasna bujna plava kosa. Napitak je djelovao i na školskoj svečanosti sve su cure imale predivne frizure. No, samo do trenutka kad su se njihove kose pretvorile u zelene kaktuse. Koje razočaranje! Barbara se osjećala krivom jer nije počistila kotlić, pa je pokušala ispraviti učinjenu grešku.
Dok je priča bila gotova, teta Martina je djeci podijelila slikice za bojanje i labirint da pomognu čarobnici Barbari pronaći put do knjige čarolija, da se u ovim hladnim zimskim večerima zabave u toplini doma.


            Slušam, pričam, stvaram - 14.11.2018.
     
Ide medo u dućan da kupi hranu za zimu. Ne, ne, naša priča ne ide tako! Legao naš medo pored stabla i gleda kako vjeverica skuplja lješnjake, orahe, žireve... i sprema ih u svoju kućicu. To je njezina zimnica kojom će se hraniti preko zime. A medo se najeo jabuka, krušaka, kupina i meda, pa misli da nije potrebno napuniti smočnicu. Nije imao niti stana. No, tu je njegova prijateljica vjeverica da mu pomogne. Koje životinje spavaju zimski san? Kako se pripremaju da provedu zimu, bila je tema današnje radionice.

        Kad odrastem, bit ću... - Dilana Bernobić
Brojna su zanimanja i sva su na neki način vrijedna, posebna i privlačna. Stoga je dosta teško odabrati pravo koje bi nam odgovaralo, koje bi smo s ljubavlju radili. Jedna teta u vrtiću sanjala je o drugim zanimanjima, da bi na kraju, uz dječju pomoć, ipak shvatila da je zapravo odabrala pravi posao.

              Slušam, pričam, stvaram - 7.11.2018.
             
Kad netko govori o strašilu, u glavi nam se pojavi slika ogromne spodobe, ružne da ružnije ne može biti, zločeste, koja zna nauditi ljudima, a može i oteti djecu i odnijeti ih negdje daleko. Naše strašilo o kojem smo govorili na današnjoj radionici nije takvo. Nije čak ni živo. Napravljeno od slame i stare odjeće, ono stoji na njivi ili u vrtu samo da otjera ptice koje se žele pogostiti posijanim zrnevljem. A vidite i sami na našim slikama kako je simpatično i uopće nije strašno. Zato ga se ne treba bojati.

                         Princ Nene - Noa Geras
Da bi od zla i nadmena princa nastao dobar, častan i čovjekoljubiv kralj, potrebna je jedna "cvjetna vila" i "tamna šuma" puna zavijanja vukova, huka sova i drugih skrivenih opasnosti. Uostalom, tamo odrastaju ne samo kraljevska nego i sva druga djeca. Strašna su iskušenja u prepoznavanju negativnosti u sebi, a tko ih još i pobijedi, postaje "kralj".

              Slušam, pričam, stvaram - 31.10.2018.

  
Postoji li zaista vještičin ormar? Što se u njemu krije? To je saznao pas Ernest koji živi s vješticom i mačkom Sofijom, kad  je dobio zadatke koje je trebalo posvršavati. Kako obično biva, ne prolazi sve glatko. E, pa sad se snađi i odradi poslove kako treba! Priča je to "Vještičin ormar", koju je teta Martina čitala na radionici. Svi smo bili tiho, slušali i očekivali što će se dogoditi. A, onda, zasukali smo rukave, bojali crtež vještice na metli i izrađivali čarobne štapiće. Tko zna, možda će nam jednom zatrebati i pomoći nam kod izvršavanja naših zadataka.

               Nije me strah - Dubravka Pađen-Farkaš
U našim glavama ponekad se stvaraju potpuno neopravdani strahovi, a da bi oni nestali, potrebno je suočiti se s njima. Upravo to je napravio dječak Tin koji se bojao svega, dok jednog dana nije odlučio da će postati hrabar. Na tom svom putu susretao se sa strašnim stvarima za koje je shvatio da su zapravo samo u njegovoj glavi.

               Slušam, pričam, stvaram - 24.10.2018.


Na prošloj radionici upoznali smo divlje životinje. Znamo da postoje i druge, male, koje žive čak i u našim domovima. Danas smo se upoznali s jednom takvom. S paukom. U stvari s paučicom. Ne uživo, naravno, nego preko priče "Paučica Paula" koju nam je pročitala teta Martina. Pročitajte je i vi pa ćete saznati zašto su i najmanje životinje u prirodi korisne.

                   Jakov lektor - Kašmir Huseinović
U jednome gradu ljudi su tako jako obožavali čitati knjige da su se gradske vlasti našle na muci: kako priskrbiti dovoljno knjiga i zadovoljiti potrebu stanovnika. Domislili su se da svakom nakladniku isplaćuju novce iz gradske blagajne. Ajme, nastao je problem! Nakladnici su se počeli natjecati tko će izdati više knjiga kako bi što više zaradili, no nisu obraćali pozornost na to da su knjige izlazili sa sve više grešaka. Takve knjige stanovnicima nisu bile zanimljive i prestali su ih čitati. Opet problem!. Ovaj put grad je bio pretrpan knjigama koje nitko nije htio čitati. Što učiniti? Na sreću, došao je Jakov lektor koji je shvatio da je to mjesto kao stvoreno za njega.

              Slušam, pričam, stvaram - 17.10.2018.

      
Ima dva predmeta koja koristimo u jesen ili zimu i ljeti. Kako bi nam oblačić dao do znanja kad je tužan, jednostavno nam šalje svoje suzice koje zovemo kišne kapi. Da ne bi pokisnuli, koristimo kišobran, a kad sunce od radosti prostre svoje zrake kako bi nas zagrlilo, koristimo suncobran da se zaštitimo od prevelike vrućine. E, o tome smo danas pričali na radionici. A i bojali smo. Svatko od nas je pobojao kišobran i suncobran onako kako ih doživljava.

              Kišobran i suncobran - Mladen Kušec
Kišobran i suncobran dva su brata blizanca. Obadva su potrebna ljudima i podjednako su važna. Već i samo nazivlje govori o njihovim zadacima. Kišo-bran nas štiti od kiše i snijega, a sunco-bran od sunčevih zraka i vrućine. U ovoj slikovnici svojim kratkim, duhovitim stihovima, Mladen Kušec upoznaje najmlađe s dva vrijedna uporabna predmeta.

              Slušam, pričam, stvaram - 10.10.2018.
 
        
Veselo je bilo danas na radionici. Pričali smo o divljim životinjama. Gdje žive, koje su, imitirali smo ih kako se glasaju. Neizostavno je bilo i bojanje. "Oživjeli" smo ih šarenim bojama i baš su lijepo ispali.

            
Lavić i glasna rika - slikovnica Pričaonica za pet
Bio mali lavić koji je odlučio vježbati rikanje. A gdje drugdje nego u savani. Misleći da je sam, glasno je zarikao, ali, eto ti problema. U blizini su bile žirafe, preplašile su se i pobjegle. Tako je naš lavić išao na razna mjesta, međutim svugdje je nailazio na druge životinje koje je svojom rikom plašio. Pa, ne živi on sam u divljini. Kada je čuo svu tu buku koju su stvarale uplašene životinje, odlučio je vratiti se mami  i tati, jer vježbanje u takvoj buci i gnjavaži uopće nije bilo moguće.


             Slušam, pričam, stvaram - 3.10.2018.

      
Kada se na nebu pojave sivi, tmurni oblaci koji izgledaju tužno, pa počnu sipati svoje suze na zemlju, kažemo da je doba jeseni. Naprave oni barice u kojma djeca veselo skakuću i špricaju sve okolo. Odrasli nose kišobrane kako ih koja kaplja ne bi dotakla i učinila i njih tužnima. U skladu s tim, na radionici je bila pročitana priča "Oblačak" iz slikovnice "Oblačkove priče", autorice Lade Martinac Kralj. Vrijedne ručice su bojale oblačke i kapljice kiše koji će krasiti prozore Knjižnice.

                     
 Dolina mlinova - Noelia Blanco
U Dolini mlinova živjeli su muškarci, žene i djeca nalik na sve ostale. A onda su jednog dana stigli Savršeni strojevi. Stanovnicima Doline bilo je tada dovoljno samo pritisnuti gumb da bi živjeli usavršenom svijetu. I samo su prestali sanjati.
Koliko tehnologija utječe na kreativnost i imaju li ljudi i dalje potrebu maštati i sanjariti? Jesu li svi prestali sanjati?

             Slušam, pričam, stvaram - 26.9.2018.

               
                
Već smo vam rekli da pripremamo igrokaz "Veliki i mali jež". Završili smo priču našim riječima, a danas je uvježbavali s tetom Martinom. Još vam nećemo  otkriti o čemu se radi. Nastavili smo s bojanjem ježića. Ispali su nam tako slatki! Nismo propustili priču za laku noć! Iako nam je bajka "Pepeljuga" poznata, pažljivo smo slušali tetu Martinu, Đuku i Margaretu. One tako dobro znaju čitati priče. Ehehe, koja se gužva stvorila kad je teta Martina dijelila slikice za bojanje! Bit ćemo vrijedni i do sljedećeg čitanja ih vratiti obojene. Obećavamo!

                    Pepeljuga - Braća Grimm
Generacije i generacije je osvojila priča o Pepeljugi. Lik oličenja skromnosti i marljivosti koja nije izgubila dobrotu uza sve okrutnosti kojima su je zasipali maćeha i polusestre. Njezina staklena cipelica nam govori o jedinstvenoj ljubavi koju možemo dobiti samo od jedne, posebne osobe. Bajka nas uči kako je veliko opraštanje bitno. Iako je doživjela poniženje, zlostavljanje od svojih polusestara, ona im na kraju oprašta i pokazala je svoju pravu veličinu i bezgraničnu velikodušnost.

          Slušam, pričam, stvaram - 19.9.2018.
 
                
Stiže jesen, a s njom i slatki plodovi voća. Volimo mi i kruške i jabuke i šljive... Ali i netko drugi ih jako voli i skuplja. Znate li tko? Pa, da, ježić bodljić. A, znate li kako on to radi? Svojim bodljama. Na njima se nađe pokoje voće, ali i lišće s kojim uređuje svoj dom. Današnju radionicu započeli smo pjesmicama "Kruška, jabuka, šljiva" i "Boc, boc iglicama".
Teta Jasnica je pripremila kratki igrokaz "Veliki i mali jež" kojemu smo mi morali izmisliti kraj. Bit će veoma zanimljiv kad ga završimo i uvježbamo za izvođenje. Jedva čekamo!
Na kraju, kako i biva, bojali smo ježiće. Svakome smo trebali dati ime pa su tako nastali: ježica Elza, Celestria, Ljepotica, Ariela, Trnoružica, Pudlica, Ema i Lana.

   
Matovilko, operi svoju zlaćanu kosu - Steve Smallman
Kao i svaka druga bajka i ova počinje poznatim: "Jednom davno..." Živjela djevojka po imenu Matovilka. Bila je posebna jer je imala jaaako, jaaako dugu kosu. A bila je posebna i po nečem drugom - njena je kosa bila prljava. Očekivala je Matovilka da će doći njen princ i spasiti je iz kule gdje ju je zatvorila zla maćeha. I došao je, no kad je vidio kako joj je kosa prljava, pobjegao je glavom bez obzira. Pojavio se i drugi princ, koji je imao rukavice, no njega su napale uši pa je i on pobjegao. Naposljetku, pojavio se princ - frizer Marko. Čvrsto je odlučio da će spasiti Matovilkinu kosu. Prao ju je cijeli dan, češljao i uređivao i napokon je njezina kosa postala čista, sjajna i zlaćana. Princeza Matovilka se nadala da će je princ zaprositi, vjenčati se i da će živjeti sretno do kraja svojih života. No, tu ju je čekalo iznenađenje. Na vama ostavljamo da otkrijete kakvo.

            Slušam, pričam, stvaram - 12.9.2018.

                   
Današnju radionicu je vodila teta Martina. Najprije smo se svi međusobno upoznali. Manje-više bila je to stara ekipa s nekoliko novih prijatelja. Razgovarali smo o slikovnici "Pužica Mudrica", autorice Katije Romac. Nakon pročitanih nekoliko stranica, trebali smo izmisliti nastavak i kraj priče. Evo kako smo mi to prikazali:
Mama pužica uči svoju djecu kako se čuvati rode. Želi li ih ona pojesti ili se igrati s njima? Roda Izabela je htjela biti prijateljica s mamom pužicom i ona je pristala. Zamolila je rodu da je otprati do Pužograda. Brzo su stigle tamo. Roda je raširila krila i nosila je pužicu i ona nije mogla pasti. Putem su srele bubamaru, leptira i ptičicu i sprijateljile se s njima. Roda Izabela je pozvala sve svoje prijateljice rode iz Rodograda i dizale su puževe da ih ponesu u Pužograd. Svi su skakali od veselja.
Ali, priča ne završava tako. Roda Izabela  spustila se do pužice kako bi je pojela. No, pužica je bila mudra pa joj je podmetnula kamen koji je rodi zapeo u grlo. I tako, niti jedan puž nije bio pojeden.

                        
Lijenograd - Kestutis Kaspavičius
Ima jedna zemlja u kojoj je sve napravljeno od slatkiša, odjeća se može uzimati s drveta, a što je najvažnije, ne mora se ništa raditi. Kako doći do nje? Najneobičnijim sedstvima kao što su hodajući naslonjač, motorna kada ili lebdeća vilica. Ipak, najjednostavniji način je zatvoriti oči i krenuti u avanturu. To su napravili junaci ove priče, tri mačića, Mjaukalo, Predilica i Drijemalo. Ne znate kako se zove ta zemlja? Što su sve doživjeli na putu do nje? Znači, niste bili u Knjižnici dok su tete čitale priču. Zato dođite i posudite knjigu, pa saznajte. Uživajte u čitanju!

                 Slušam, pričam, stvaram - 5.9.2018.

                     


                  Slušam, pričam, stvaram - 6.6.2018.



Danas nas je bilo malo, ali zato hrabrih i ozbiljnih "glumaca". Uvježbavali smo tekst i crtali likove iz igrokaza. A,tek priča za laku noć! Bilo nam je super!

                 Punoglavac Pavlek - Antoon Krings
U jednom čarobnom vrtu, među tulipanima, ružama, makovima, žive mala stvorenja: kukci, životinjice, čak i jedan patuljak. Kao i sva djeca, oni su veseli, obzirni, ali ponekad se razljute i uhvati ih grubost. I posvađaju se. No, sve se uvijek dobro završi. Kad već pomislimo da zbog toliko različitih naravi nije moguće živjeti u skladu, oni dokazuju suprotno.


               Slušam, pričam, stvaram - 30.5.2018. 

                      
Vježba, vježba, vježba! Danas intenzivnije vježbamo igrokaz. Dobili smo još jedan kratki. I to trebamo naučiti glumiti! Koliiikooo posla! Za opuštanje smo se igrali slikare. Da li su životinjice koje smo bojali  iz našeg igrokaza, saznat ćete na samoj predstavi. Kako smo se tek opustili dok su nam tete iz Knjižnice čitali priču za laku noć! Malo je falilo da utonemo u san.

                    
Kornjačica Rita - Goran Čučković
Rita je radoznala i živahna kornjača koja želi prijeći cestu bez pomoći roditelja. No, u tome nije iskusna jer nema potrebna znanja. I, u takvim situacijama dogodi se ono neizbježno. Pregazio ju je kamion. Na svu sreću nastradao joj je samo oklop koji je nakon nekog vremena zacijelio. Pouka: pazite kako prelazite cestu jer u prometu vrebaju razne opasnosti. Čuvajte se!
    

                Slušam, pričam, stvaram - 23.5.2018.

          
Kako napredujemo s igrokazom možete vidjeti na gornjim slikama. Polako se uhodavamo u uloge, glumimo i usput se šalimo. U pauzi od "glume", izmislili smo vlastiti igrokaz kojemu smo dali naslov "Baka, djed i ostali se lijepo druže". Dijaloge izmišljamo "u hodu". Eh, kad bi vi znali kako se lijepo zabavljamo!

Gdje su danas bili i što su radili, rekli su nam neki polaznici radionice.
Toni: najel sam se, malo sam išel pogledat bake, malo sam cepal drva, onda sam išel k Melani i igrali smo se. Onda me mama dopelala na radionicu.
Graciella: poslije vrtića sam bila doma, pa sam se malo igrala. Prije nego sam došla tu, sam pojela sladoled, poigrala sam se i otišla u Knjižnicu.

                    Mirislav - Pika Vončina
Miroslav je lav s gustom grivom. Neobičan je ona bila jer je samo rasla i rasla i nikako da se zaustavi. Pobudila je interes kod drugih životinja, pa su dolazili gledati to čudo. U početku Mirislavu nije smetalo, čak dok mu je mama predložila da se ošiša, nije htio niti čuti. No, kad je shvatio da mu niti jedna frizura ne olakšava život, odlučio je otići frizeru. Alo, kojem? Tu se pojavljuje mačak i predlaže mu g. Cendrovskog. I tako je Mirislav, nakon plesa ruku frizera po njegovoj grivi, bio jaaako zadovoljan. Otišao je kući da svima pokaže svoju novu frizuru.


              Slušam, pričam, stvaram - 16.5.2018.
          
Tjedan dana je prošlo ko' od šale i evo nas opet na radionici. Ovaj puta pridružio nam se Toni iz dječjeg vrtića"Krijesnica" iz Malog Bukovca. Čuo je kako je na radionici jako lijepo i što sve djeca rade, pa je odlučio i sam se uvjeriti. Nakon upoznavanja, pitali smo ga kako je proveo dan. Evo što nam je odgovorio:
"Bio sam u vrtiću. Tamo sam se igrao u pješčaniku. Poslije sam s mamom otišao u Ludbreg i mama me dovela na igraonicu".
Branka nam je isto htjela ispričati kako je ona provela dan: kad sam došla iz škole, gledala sam crtiće. Jednog sam pogledala do kraja. Poslije sam na sestrin stol pisala domaću zadaću. Mama mi je još nije provjerila. Bila sam kod dede i bake, tata nam je složio koša. Onda sam mamom došla sim.
Pridružila se i Graciella: dok sam došla iz vrtića onda sam išla malo gledati crtić, onda mi je mama rekla da mi budu došli prijatelji na igru. I onda su mi došli Leona i Ivano i igrali smo se.
Druženje smo nastavili čitanjem teksta igrokaza i počeli po malo glumiti. Ostalo nam je vremena za bojanje rekvizita, pa smo pobojali bubamaru, leptira, sunce i suncokreta. Eto, ipak smo vam dali jednu natuknicu o sadržaju igrokaza.

               Kućicu treba dijeliti - Julia Donaldson
Ostao je račić bez kućice i dao se u potragu za drugom. Gdje je pronaći? Svi koji je već imaju ne žele narušiti svoj komfor i ne dozvoljavaju  mu da se useli kod njih. Ipak mu se sreća osmjehne i pronalazi praznu kuću školjke. Taman kad se smjestio, pomoć za stanom potraži moruzgva. Isprva račić je ne želi primiti, ali na kraju ipak pristane. I žive oni tako u skladu, kad treća životinjica zatraži da je prime u svoj dom. I tu nastaju problemi. Njih troje u jednoj maloj kući. Svađe su neizbježne. Kako će razriješiti klupko problema i hoće li će to moći napraviti sami, svatko za sebe? Na vama ostavljamo da odgovore pronađete sami, čitajući ovu krasnu priču.


               Slušam, pričam, stvaram - 9.5.2018.
       
 

 

 

Danas smo se uhvatili ozbiljnog posla. Radimo na scenariju jednog igrokaza. Još nećemo otkriti naslov. Za to ćete pričekati kad bude gotov. Uglavnom, teta Jasnica je najprije pročitala  cijeli tekst. Nakon toga, svaki je prisutni polaznik radionice odabrao svoju ulogu i pročitao ju. Eh, da je samo čitanje u pitanju, nego trebalo je dodati još koji lik. Pametne glavice su to odlično riješile izmislivši još dva. Sada preostaje da svatko svoj tekst nauči napamet.

Za razbibrigu smo se igrali pokvarenog telefona, a poslije smo bojali lutkice koje ćemo koristiti u igrokazu.

Za danas od nas toliko.

        Žirafe plesati ne znaju - Giles Andreae

U šumi se priređuje veliki svečani bal. Sve životinje dolaze i pokazuju svoje umijeće osim žirafe Žiro. Naime, on misli da ne zna plesati, da ga tanke noge sputavaju. Ostale mu se životinje rugaju i naravno, on postane tužan. No, pomoć stiže u obliku cvrčka koji mu kaže: „Znaš, nekad onima koji su drugačiji, treba drukčija pjesma da ih pokrene“.

Na to Žiro sklopi oči, čuje glazbu što priroda je stvara i počne plesati. Ostale su životinje iznenađene, otkud Žiru takvo umijeće, a on im odgovara: „Svatko od nas plesati znade, kad pronađe glazbu koja ga pokreće“.


              Slušam, pričam, stvaram - 2.5.2018.

                  
Danas je 2.5.2018. Kako vam je započeo dan? Što ste radili?
Nila: rano sam se zbudila jer mama je došla s Viktorom i hitila ga na mene. Onda sam nekaj crtala, jela sam ručak i išla u gorice. Igrala sam se s curicom koja ima pesa. Igrali smo se s njim, radile kolače od blata. Otišla sam kod bake i s njom prebirala grah. Dok sam došla doma, spakirala sam stvari za školu i išla spat.
Lina: bila sam na igralištu s Vitijem i Rebekom. Rebeka je bila mama, a ja mačka. Vito je bio pas, a Luka deda. Igrali smo se i onda išli doma.

Da vidimo sad kako se snalazite sa zagonetkama!
Teta Jasnica je pročitala:
U crvenom sam odijelu,
crvena po cijelom tijelu.
Okrugla sam, sočna, fina,
puna zdravlja, vitamina.
Što je to? Pustit ćemo vas da sami odgonetnete.

Sada je red da djeca postave koju zagonetku.
Branka: voziš se s autom po noći i stvore se troja vrata. Iza prvih vrata ima puno hrane, iza drugih-puno vode, a iza trećih-puno novca. Koja vrata ćeš otvoriti?

Odgovor: niit jedna, jer se voziš u autu.
Nila: bil je lijep i sunčan dan. Bili su Ivica mali i Ivica veliki. Mali je imal mali kišobran s malim rupama, a veliki Ivica je imal veliki kišobran s velikim rupama. Tko se jače namočio?
Odgovor: nitko, jer
je bio lijep i sunčan dan

Sličice su neizostavan rekvizit na radionici. Ovaj put smo na osnovi dobivene sličice igrali pogodi tko sam.
Branka:
sviram se ustima, jako sam glasna i žute sam boje.
Nila: truba
Graciella:
plivam u vodi i imam jedra na sebi i imam tri prozora ispod.
Lina: brod
Nila:
mogu biti mali ili veliki, mogu biti debljine velike ili male ili srednje. Mogu biti školski i za još neke druge stvari.
Lina: kist

                       
 Ružna petorka - Julia Donaldson
U ovoj priči upoznajemo pet afričkih životinja koje zovu još i "afrička petorka". Nju čine bradavičasta svinja, hijena, gnu, veliki afrički sup i marabu. Za njih kažu da su i najružnije životinje. Dali je to zbilja tako? Iza njihove ružne vanjštine krije se mnogo više i u životinjskom su svijetu jedinstvene i voljene.
                  
                      Slušam, pričam, stvaram - 25.4.2018.


Za današnji početak radionice odabrali smo "zagrijavanje" pod temom "Što se zanimljivo dogodilo danas"? Evo što je za naše male polaznike bilo tako zanimljivo.
Luka: da mi tata donese playstation

Lina: vidjela sam srebrne štikle. Budem si ih kupila dok budem prvi razred.
Nila: moje dvije prijateljice i ja smo se dogovorile da se nađemo pred Konzumom. Čekali smo drugu prijateljicu, nije došla, pa smo išle ja i Sara na novo igralište i na vježbalištu. Poslije smo išle na trg na sladoled i na twisteru na trgu i onda doma. Malo me bolel trbuh od sladoleda, došla sam doma i nakon dvije minute sam ovdje.
Kako se 23.4.2018. obilježavao Dan knjige, svako je dijete  ispričalo svoju priču pretočenu u slikovnicu. Kao primjer, teta Jasenka im je pročitala nekoliko kratkih priča koje su stvorila djeca vrtića "Krijesnica" iz Malog Bukovca. A, kako je našim mališanima to išlo, pročitajte u nastavku.
Nila: Gric i Grec
Gric i Grec stanovali su u zubima. Došao je dan zubara kad je jedna djevojčica otišla zubaru. Kad je došla na red kod njega, on je počeo brusiti zube. Oni su se jako uplašili i nije im bilo ugodno zbog brušenja. Kad je djevojčica išla jesti, jela je piletinu, oni to nisu htjeli i bili su jako gladni. Kad joj je bio rođendan pojela je jako, jako puno slastica. Gric i Grec su se prejeli i puknuli.
Branka: Maca i prijatelji
Jedna maca se jako voljela igrati, ali nije imala prijatelja. Odlučila je otići na farmu i potražiti. Kad je pronašla jednu kravicu mukalicu se je s njom sprijateljila i igrala se skrivača. Kravica mukalica se sakrila u traktor i jedan čovjek je došao i otpelao kravu mukalicu, a ona je samo skočila iz traktora i otišla k maci pa su se igrale lovice.
Lina: Mačka
Mačka bu se kupala, igrala, jela sladoled. Zvala se Melani. Najviše se je voljela igrati drapanja. Imala je prijatelja psa Amora. Oni su otišli v kući i kupaju se v kadi.
Luka: Cvjetić je htio ići na mjesec
Cvjetić je tražio  raketu. Sjeo je u nju i odletio na Mjesec. Drugi dan se vratio doma. Tako je vidio zvijezde i Sunce. Kad se vratio s Mjeseca išao je na sladoled i sreo drugog cvjetića.
Graciella: Leptirić na livadi
Došao leptirić na livadu i sreo je drugog leptira. Igrali su se skrivača. Jedan se sakrio u drvo kod vjeverice, a jedan se je skril u livadu iza cvijeta. Kad su se našli išli su na rođendan kod drugog leptira.

                   Mjesečeva splav - Sanja Lovrenčić
Današnja priča za laku noć govori o dva prijatelja praščića koji su jako znatiželjni za sve što se oko njih događa, pa tako i da li na Mjesecu živi čovječuljak. Da bi saznali, napravili su splav, ali nikako da polete. Zato su se tu našle ptice selice uz čiju pomoć su svi otišli na Mjesec. Što su tamo vidjeli, saznat ćete ako pročitate priču.


                   Slušam, pričam, stvaram - 18.4.2018.



                 
Da od malih nogu djecu treba usmjeravati i razvijati im svijest o očuvanju svojeg okoliša, a time i cijeli planet Zemlju, pokazali su polaznici  radionice Slušam, pričam, stvaram, održanoj 18.4.2018. Na pitanja što je planet Zemlja, kako izgleda, što trebamo učiniti kako bi ga sačuvali, dobili smo odgovore koji su nas uvjerili da mlade generacije znaju i brinu o svojem planetu.
Luka: ona je okrugla, zelena, bijela i plava. Da u more ne bacamo smeće i da puno ne pušimo jer ide dim, a može se nešto i zapaliti. Bolesna drva u šumi se mogu rezati. Ne ubijati životinje. Hodati više pješke, a ne uvijek s automobilom jer ispušta dim i zagađuje zrak.
Branka: Zemlja je od trave zelena, od mora i vode je plava. Da ne bacamo smeće po njoj, ne brati vjesnike proljeća jer ih ima sve manje i manje. U šumama ljudi pile drva koja se ne smiju. Morska zvijezda poručuje: ostavi me u mom domu. Ako je nađemo na plaži, vratiti je u more.
Iva: da je Zemlja zdrava i čista. Moj tata u šumi pazi koje drvo se treba posjeći.
Lina: ne zaboraviti ekološke vrećice. Plastične su štetne, ne razgrađuju se i životinje se mogu ugušiti. Jesti više povrća.
Graciela: ljudima treba svjetlo, ugasiti ga na izlasku iz sobe. Tako štedimo struju.
Zajednički zaključak djece: štediti vodu. Tuširati se, a ne kupati. Dok peremo zube ne ostavljati vodu da teče. Da sami uzgajamo cvijeće, obrađivati zemlju, zdravija je domaća hrana. Izbjegavati vožnju automobilom, koristiti role ili šetati. Ne bacati stvari koje se kasnije mogu iskoristiti za nešto drugo. Reciklirati. Raditi kompost koji se kasnije može iskoristiti za sadnju cvijeća ili za gorice. Igračke koje ne trebamo pokloniti vrtićima.

Na kraju bojali su crteže vezane na temu očuvanja planeta Zemlje.

                  
 Pismo iz Zelengrada - Nevenka Videk
Zelengrad je u stvari šuma puna sunca i cvijeća. U njoj žive životinje u slozi, sreći i zadovoljstvu. Ali jednog dana čovjek je sve to uništio bacanjem smeća u potok, srce Zelengrada. Zajedništvom, životinje su svo to smeće vratili natrag ljudima s porukom da bez čiste prirode niti oni neće moći živjeti.

                  Slušam, pričam, stvaram - 11.4.2018.


Igrica "Pogodi tko si" je prošli put djeci bila toliko zanimljiva, da smo je igrali i na današnjoj radionici, održanoj, 11.4.2018. Kasnije je teta Jasnica pročitala priču "Leptiri šeširi". Zadaća "sivih ćelijica" u glavicama malih sudionika je bila da tu priču prepričaju uz promjenu događaja ili dodavanjem svojeg viđenja situacije. Najhrabrija je bila Nila koja je prva započela priču. Koliko je ozbiljno shvatila svoju zadaću, možete pogledati na gornjoj slici. Evo njezine verzije priče kojoj je dala naziv "Leptiri koji su zapravo šeširi":
Nila: dva leptira bili su jako gladni. Sletjeli su na tratinčicu. Tamo su imali večeru sa svojom obitelji i bilo im je jako lijepo. Tratinčica se jako plakala i oni su je pitali zašto? Jer je sva jako tužna, svi po njoj škakljucaju i skakuću po njoj. Sljedeći dan leptiri otišli su na šafran. Šafran je bio jako drag pa im je dopustio da si popiju njegov nektar. Malo kasnije već im je dosadilo na cvijeću, pa su otišli na gljivu. To je bio patuljak. Jako se naljutio, što oni tu rade? Leptiri su rekli  zato što oni misle da je on bio gljiva, a zapravo je bio patuljak. Ljubičasti leptir odvrati: baš si smiješan, uopće ne sličiš patuljku. Došla je leptirica i ispričala mu se što je to rekla, što su se tako ponijeli prema njemu. Leptirica mu je ponudila dali hoće da budu leptiri njemu šešir. Patuljku se ideja vrlo svidjela, pa je pristao. Bio je jako sretan. Pitao je vjesnike proljeća kako izgleda. Njegov šešir sa leptirima bio je jako šaren i lijep. Na kraju je izjavio: sad sam jako lijep.
Branka: jednog dana leptiri su odlučili ići se najesti i sletjeli su na jedan jaglac, pa se  jaglac jako rastužio što svi samo slijeću na njega, a uopće ga ne pozdrave. A leptiri su mu se ispričali i pitali dali želi da mu pomognu da ga drugi primijete. Pristao je. Sljedeći dan su sletjeli na jetrenku, a ona se  jako smijala jer ju je jako škakljalo.
Graciela: leptiri su bili crveni i zeleni, zvali su se Bruno i Kruno. Oni su bili leptiri šeširi patuljku. Patuljak je izgledao kao gljiva. Leptiri su odlučili da mu budu šeširi. Jednog dana leptiri su se išli nahraniti na cvijet i onda su posle toga išli odletjeti doma. Dok su odletjeli doma imali su puno cvijeća za večeru.

U skladu s pričom, cure su bojale papirnate leptire. Njihov se završni rad vidi na trećoj slici gore, s lijeva.

                            Bambi - Felix Salten
Bambi je srndać čiji život od rođenja do odrastanja pratimo kroz priču Felixa Saltena. On je zaigran, znatiželjan, nježan, nestašan. Stiče mnogo prijatelja među šumskim svijetom. Nauči što je ljubav. Na žalost, upoznaje i drugu stranu života gdje se susreće sa strahom, opasnošću, boli i brzo uči kako ih savladati. Bambi odrasta u zrelog, hrabrog jelena s "krunom" od rogova na glavi koja ga čini ponosnim i odvažnim.
       
                     Slušam, pričam, stvaram - 4.4.2018.

         
Uskrs je prošao, ali bili smo znatiželjni i željeli smo čuti što su djeca radila na ovaj praznik.
Graciela: lijepila sam naljepnica na jaja. Dok jaja denemo u vruću vodu, onda se zalijepe.
Iva: ja sam puno put bojala jaja. Nekakva šarena. S temperama. I ako tam gde se umočiju jaja, spuhali smo jaja.

A, sada igrica: "Pogodi tko sam". Na čela smo si zalijepili naljepnice s imenom neke životinje. Graciela je bila SLON, Iva-MAČKA, Edita-ŽIRAFA, a Jasnica-RIBA. Kako nam je bilo zabavno i smiješno kad smo trebali pogađati tko je tko!

Kakva bi to bila radionica da nismo pričali priču bez završetka! Danas je to bila "Žuta priča".
Bila jednom žuta priča. Žuta kao jaglac. Susrela ta žuta priča limun, koji je požutio od sreće
. Krenuli oni u žuto selo. Na putu su sreli žutog
leptira.Obavijestio ih je da je žuta jabuka jako bolesna. Kad su stigli do žute jabuke, zamolila ih je da joj nabave žuti lijek. Ubrzo je doletio roj žutih pčela. Liječili su je cijeli dan i noć. Žuta jabuka je ubrzo ozdravila i krenula...
Ajde, sada vi izmislite kraj!
Iva: krenula je gore gledati žutog oblaka
Graciela: na nebu je letjela žuta ptičica
Iva: i srela jednu žutu patku
Graciela: patka je rekla ptičici idi plivaj sa mnom, a ptičica je rekla ja ne znam plivati
Iva: jabuka je srela žutog zeca. Okolo je krenuo žuti zeko skakati, koji je krenuo gledati na nebu pticu i patku
Graciela: kao da je ptica srela dolje na žutoj grani žutog cvjetića
Iva: bok, žuti cvjetiću!  Kako si? Dobro sam, a kako si ti? Dobro sam i ja. Graciela si briše žuti nosić.
Graciela: ja idem u šumu, kaže ptica. Cvjetić je bio premalen da ide s njom. Oprosti, ali  moram ići sam.
Iva: jabuka se dokotrljala žutom cestom do njih. I onda ju je zgazio žuti autić. Došao je žuti Crveni križ sa žutim nosilima i odvezao žutu jabuku u žutu bolnicu.
Jasenka: žutu jabuku su došli posjetiti žuti prijatelji: žuta ptica, žuta patka. žuti cvijetić, žuti zečić. Donijeli su žutu košaru punu žutih jagoda koje jabuka voli jesti. I to je to! Kraj ove priče cure su ispričale na radionici 4.4.2018.

                    Palčica - H. C. Andersen

Zamislite djevojčicu veliku kao palac. Malo, slatko biće izraslo iz sjemena. Veoma znatiželjna, upućuje se u istraživanje svijeta koji je za nju čaroban. Putem upada u nevolje zbog zločestih bića koje susreće. Svojim poštenjem i dobrim srcem sve savlada. Srela je dječaka u kojeg se zaljubila. Taj je dječak bio kralj cvijeća. Vjenčali su se i sretno živjeli do kraja života.
Pouka ove bajke: svi problemi u životu se mogu prevladati, ako smo pošteni i dobri, ako primamo, ali i pružamo pomoć.

               Slušam, pričam, stvaram - 28.3.2018.
             
    
          
Danas, 28.3.2018. u grupi je vladalo preduskrsno raspoloženje. Nije nas bilo puno, ali dovoljno da se zabavimo i ispričamo priču kako samo mi to znamo. Ovaj put imale smo dvije čitačice priča-tetu Jasenku koja je pročitala priču "Uskrsno jutro" i Loru koja je čitala priču "Pisanica".
Pitanje je postavljeno: kako se spremate za Uskrs i kako ga doživljavate?
Lora: ja ću napraviti pisanice od kinder čokolade i boje za pisanice. Više budem napravila i stavila u košaricu i teti dala. Sebi budem napravila veeeliku pisanicu. Bojati ću pisanice i naljepnice lijepiti na svake torte i kolače. Danas ću s bakom raditi od pudinga i kokosa. Kupili bumo američke palačinke i krafne. Šunku i jaja ćemo jesti. Mislim da seka će mi se vratiti iz Zgareba. Sakrili bumo čokoladne pisanice.
Branka: Tuckali se bumo s jacima. Tražili pisanice. Mama je košaricu sakrila da ih susjedove mačke ne nađu. Dok je seka otišla, mama mi je rekla gdje su. Ljubičasto bum bojala. Svake godine ih tako farbam.
Graciela: U vrtiću bojali smo jaja s lakom. Svi skupa. Doma bum bojala jaja crveno. Ne znam još kakve kolače ćemo peći.


Sada idemo na našu priču. Kako ćemo je nazvati? Imamo četiri prijedloga: "Najljepša pisanica", "Koka i pisanice", "Začuđena koka" i "Koka s pisanicama". Znate li kako smo odabrali naslov? Tako što smo prijedloge napisali na papiriće koje smo sakrili i tko je prvi pronašao listić, taj naslov smo odabrali. Znači, priča se zove "Koka i pisanice".
Branka: Šetala je koka po farmi i shvatila da treba snesti jaje. Otišla je do gnijezda i snijela jaje.
Graciela: Koka dok je snijela jaje je išla spavati jer je bila umorna. Jaje je stavila u prvo gnijezdo, onda je ona sjela na njih i vidla da su prije bila čista. Onda dok se probudila vidla je da su nekako pisanice i zamislila si je dali su se tako sama napisala. Onda je podijelila svojim prijateljicama i onda su vidli da su se jaja skoro izlegla.
Lora: Jednog dana kokoš šetala po dvorištu. Rekla je: moj trbuh je pun svačeg, moram iznesti dva ili tri jaja. Kad je koka zadremnula, shvatila je da je jako, jako, jako debela.Od čega sam tako debela? I koka je rekla van, van, van, jesu li to prava pravcata obojana jaja i rekla je: ja imam prva šarena jaja. Našla je prijateljicu Racu i rekla: hoćeš pisanicu, imam ih previše. Da, može jedna pisanica, ali može narančasta.

U sklopu "Priče za laku noć", dramsko-recitatorska grupa OŠ Sv. Đurđ, prisutnoj djeci, roditeljima i ostalim prisutnima priredila je igrokaz "Uskrsna priča". Bila je toliko zanimljiva da su djeca gledala i slušala širom otvorenih očiju i ušiju. Ponekima su i usta bila otvorena, pa su gutala svaku izgovorenu riječ. Na kraju "uskrsni zeko" je svima podijelio čokoladna jaja. Eh, koje li veselje!!!

                  
             Slušam, pričam, stvaram - 21.3.2018.
                              

Kao što je lijepo dan započeti smijehom, radošću, tako je i radionica "Pričam, slušam, stvaram" dana 21.3.2018. započela veselom igrom "Pokvareni telefon". U nastavku teta Jasenka je pročitala priču "Kako je lav dobio kečkice", ali ne do kraja. Završiti priču je bio zadatak polaznika radionice. Evo početak priče: "Jeste li čuli dječice, bio jednom lav koji je htio imati kečkice. Po cijeli dan stoji pred ogledalom i gleda se. Griva mu se ne sviđa, pa kaže: grivu bih bijednu dao za kečkicu jednu". U nastavku pročitajte kako je mašta radila i kakav su kraj djeca izmislila.
Lora: Najbolji frizer ikad
Lav se pogledao u ogledalo i rekao zašto mi je griva kao prakuturča (raspršena) i jako se je, jako, jako naljutio i rekao: ja hoću kečkice da mi ne lete po ljetu. Zaviče: frizer, frizer, gdje ste? A frizera nema. Nađe kečke i reče: složit će si sam dok mi ne budu dobre. Moje su kečke najbolje na svijetu i utrči u ruke roditeljima, ja sam najsretniji lav na svijetu.
Korana: Nezadovoljni lav
Lav je otišao frizeru. Kad se vratio, pogledao se u ogledalu. Izgledam kao spodoba, uopće nisam zadovoljan, moram kod frizera da dobijem natrag svoju grivu.
Nila: Ružne kečke
Kad se lav probudio, sav je bio raščupan. Pogleao se u ogledalu. Nije imao četku i jako se naljutio i otišao frizeru. Zaprijetio mu je: daj mi četku. Kad je došao frizer je bio mačak. Opet mu je zaprijetio: daj mi četku. On je bio sav nasmijan i htio je napraviti nešto nekome iz svoje mašte. Lav je ušao, a frizer je rekao: ovdje možete nabaviti četku. Opet se pogledao u ogledalu i vidio velike kečkice. Povikao da ga cijela država čuje: ovo je grozno. Bilo mu je toliko grozno da je raščerupao medu svojeg. Maknuo je mašnice i raščupao kečke. Ovo je puno bolje i više nikad neću ići kod frizera. Dalje je bio sretan i dok je išao na rođendan morao je nabaviti frizera, ali tu je bio samo jedan frizer.
Enea: Lav kod frizera
Lav je otrčao u frizerski salon i zamolio frizera zeca da mu napravi novu frizuru, kečkice. Kad je bio gotov, za poklon je dobio mašnice i četku da si sam napravi frizuru kada hoće.
Sofija: Bez naslova
Lav je otišao frizeru obučen kao miš. Onda je rekao: daj mi četku, daj mi četku, ne, ne. Onda je frizer rekao: dam ti četku, ako rečeš "prosim te".
Iva: Kako je lav išao lijep i sretan na rođendan
Lav se probudio i vidio je svoju raščupanu kosu. Pogledao je na kalendar da je danas njegovoj prijateljici rođendan. Onda se jako razljuti, ali je otišao k mami da mu složi lijepu frizuru da može lijepi ići u igraonicu.
Graciela: Lav koji je išao u restoran
Lav se probudio i vidio je da je danas prvi dan proljeća i onda mislio je da može ići na bazene i onda dok je išao na bazene zmislil se je da ne treba ići na bazene. Išao je mami reći da mora ići u restoran jesti nešto i tata mu je složio kečkice da mu kosa ne ide u jelo.
Branka: Bezimena priča
Lav je išao na rođendan i htio imati lijepu frizuru. Otišao je frizeru da ga raščešlja i složi mu kečkice. I onda je sreo slavljenicu.
Iz čarobne vreće teta Jasenka je izvadila plišane igračke koje treba staviti na ruku. Bili su tu žaba, mačka, zeko, papiga, iguana... Mašta je trebala stvoriti razgovor  između dvije životinje. Evo kako je to zvučalo.
Nila Branki:
 Dobar večer. Ja sam pas Kiki. Volim se  igrati s lopticom. Najdraža jela su mi crvene jabuke, a povrće-ljubičaste brokule. Jako volim mačke i pse.
Branka Nili:
Ja sam mačak Tiki i volim se gladiti po trbuščiću.
Lora Ivi:
Ja sam zečić Antonija. Jako sam krhka i volim skakati. Volim jako mrkvicu i ovo mi je najdraža stvar. Jako, jako volim kad me neko po trbuščiću gladi.
Iva Lori:
Bok. Ja sam mačka Eva. Volim se lijepo igrati, vježbati, skakati u more i volim se igrati puno s lopticom.
Korana Sofiji:
Jučer sam saznao da nisam žaba. Mislio sam da sam žaba, zato su me žabe tako čudno gledale. Možete mi vi reći što sam ja? Svi: iguana. Idem se raspitati.
Sofija Korani:
Ja volim jako plivati u vodu i jako volim skakati u vodi na listovima. Glasam se: kre, kre.
Graciela: Papiga
Ja sam papiga Antonija i volim se igrati dok sam vani i dok su svi vani i pričaju sa sobom i ja ponavljam.
Vrijeme od 45 minuta je prekratko da bi se svi izrazili u potpunosti, ali je zato zanimljivo i prođe u trenu.

                   Gusjenica - Jelena Tušenka Šonje

Priča je ovo o jednoj neobičnoj gusjenici. U čemu se sastojala njezina neobičnost? Nije željela pohlepno proždirati zemlju i udebljati se nego je htjela postati pjesnikinjom. Svoju je želju ispunila uz pomoć prijatelja mrava koji joj je čitao novine. Za vrijeme dok je bila učahurena događale su se čudne stvari. I došao je čas kada se iščahurila...


                 Slušam, pričam, stvaram - 14.3.2018.

               
Za zagrijavanje, na radionici 14.3.2018., je dobro došla igrica "Smiješna igra". Kako se igra? Svaki od sudionika je dobio karticu s jednim brojem. Prvi koji počinje, kaže: "Šnap je izgubio šešir, trojka ga nema, ima ga petica". Onda petica izgovori istu rečenicu s time da mijenja broj tko ima šešir. Da bi bilo zanimljivije sve se mora govoriti jako brzo. Pri tome se, naravno i pogriješi i dobije se kazna. A kakva kazna? Onome tko je pogriješio zada se neki zadatak, kao na primjer: na štriku se suši šareni šos. I igra se nastavlja.
Nakon toga, stvaramo priču. Na bazi sličica koje su sudionici sami izradili. U nastavku pročitajte kako je to bilo.
Lora: "Savršene ptičice"
Avion je letio sa pticama u Antarktik, ali gdje su bile male ptice, pale su u ocean, a dobri tuljan Tiki ih je spasio od smrti.
Enea: "Potraga za gljivama"
Patuljak je krenuo po gljive u šumu. Sreo je snjegovića pored kojeg su rasle gljive. Odlučio ih je pobrati i odnijeti kući.
Iva: "Vila stvara svašta"
Vila je stvarala i stvorila je medića, kišu i kišobrana i počelo je sve nestajati.
Korana: "Što bi bilo da ne zna plivati?"
Išla je jedna patka. Vidjela je sovu i rekla: blago tebi, ti možeš letjeti. Sova je uzela patku u balon i letjeli su, a patka je pala u rijeku. Sova je rekla: što bi bilo da ne zna plivati?
Nila: "Pravo čudo"
Jedan patuljak se probudio jako rano. Otišao u šumu tražiti jelo, a onda je vidio psa. Nije znao koji vodi put do gljiva, bilo je sedam puteva. Pas mu je pokazao, a taj put je vodio do ovčice koja je prodavala gljive. Prodala mu je gljivu i patuljak ju je pojeo i pretvorio se u magarca.
Branka: "Razigrane životinje"
Jednog dana žaba pronašla loptu i slučajno pogodila leptira. Ispričala se. Pozvala je ptičice i zajedno su se loptali.
Lora: "Izgubljena vozila"
Jednog predivnog sunčanog jutra bila su četiri vozila: autić, brodić, autobus i avion. Brodići su plovili po svojoj vodi, autobus vozio po svojoj cesti, avion po svojem zraku. Jednog su mališana malog pustili. Zašto su se vozila izgubila među drvećem? Tuljan kaže: zašto su se izgubili u vodi, a avion: zašto ja plutam usred ničega?
Nila: "Luda gljiva"
Dva patuljka jedno jutro otišli su u šumu po gljive. Tamo su sreli psa i janje. Oni su se dodavali gljivom koju su posadili patuljci. Oni nisu se razljutili, ali su ih zamolili da im vrate gljivu. Nisu vidjeli da su posadili ludu gljivu i slučajno su je ubrali. Kad su došli kući napravili su ručak. Bio je jako fin, ali nakon tri sata počeli su ludovati. Onda su odlučili da će paziti kako što rade. Slijedeći dan, nakon svih događaja, išli su opet u šumu i sreli snjegovića. On se jako razveselio jer su patuljci došli. Sprijateljio se s njima i jako su se lijepo igrali. Dao im je čarobnu granu koja spriječava da dok pomirišu gljivu da je ne uberu.
Graciela: "Kamion koji se želi pretvoriti u ribu"
Jednom je bio malen kamion i rekao je kako bi bilo lijepo da je bio brod, a pas mu je rekao da ne može, ali ima jedan napitak. Dao mu je da popije i pretvorio se u ribu.

                             
Pinokio - Carlo Collodi
"Pinokio" je jako dobro poznata priča o drvenom lutku kojemu, dok je lagao, nos postajao sve dulji i dulji. Na početku priče bio je zločest, neposlušan, kako bi na kraju postao dobar i biva nagrađen pretvaranjem u pravog dječaka. U priči se prati razvoj ličnosti i sazrijevanje, put koji se mora proći da bi se izašlo iz zla i usmjerilo ka dobrom.

                   Slušam, pričam, stvaram - 7.3.2018.

           
Kako je bilo zabavno na radionici 7.3.2018. I smiješno. Igrala se igrica "Mačkin rep". Pravila igre su: odabere se jedna osoba koja će odgovarati na pitanja ostalih prisutnih samo sa "mačkin rep". Ključ ove igre je da onaj tko odgovara ne smije se nasmijati, dok je ostalima to dozvoljeno. A, sad ti ostani ozbiljan kad te pitaju: što voliš jesti, kako se zove tvoja mama, što si imao za večeru itd. Nasmijali smo se do suza.
Nakon "zagrijavanja" stvarale su se kratke priče nazvane "Slike pričalice".
Svatko od prisutnih je dobio po tri sličice i trebali su izmisliti smiješnu priču.
Lora: "Šaljive igre"
 Vlak se kreće po stanici, čovjek ga slika, a kišobran ga štiti od velike bljuzge.
Graciela:"Kolica"
 Jednom bio jedan balon koji je letio jako, jako visoko i onda su došla kolica, a netko je tako jako bacio visoko olovku i probušila je balon i ljudi koji su bili u balonu, pali su u kolica.
Nila: "Čudne stvari"
Dok je truba imala sat vježbe, doskakutala je lopta i pala kud izlazi zvuk. Onda je pala u kovčeg i rekla: baš si me jako udario.
Enea: "Zanimljiv članak u novinama"
Poštar je donio novine, u njima je pisalo da je autom zapeo na mjesecu
.
Korana: "Frka-zbrka"
Bila jedna krava, smeđa, a htjela je biti crvena. Pas je donio kist i pobojala se u crveno. Kad su je ljudi vidjeli mislili su da je vanzemaljac i pitali se gdje je moja krava.

Branka: "Povrće na stablu"
Jedan dan mrkva je htjela vidjeti svijet od gore i zamolila drvo da je podigne. Drvo ju je podiglo, ali padala je kiša i izbacila mrkvu s drveta.
Da teta Jasenka ispriča priču pomogla je Lora. Priča se zove: "Kamion vozi sir". Kamion vozi ludo, ali ta tvornica je davala besplatnog sira, a taj sir je bio tako ukusan da je čovjek s ljestvi donio. Možeš li mi dati komadić sira. Dao mu je dva sira i tako je sir bio fin da su ga ipak prodavali za novce. Imali su brdo, brdo novaca, taj čovjek koji vozi kamion, ho, ho, ho, biti ću tako bogat kao prljavi.

               Malac komalac - ZoranPongrašić
Bio jedan mali komarac koji nije mogao izgovarato slovo "R", pa dok su ga pitali kako se zove, rekao je komalac. Još je neobičnije bilo što se njemu gadila krv, i nije je mogao piti. Svi su mu se smijali i rugali, a on je bio tako nesretan. Tu mu je njegov djed uskočio u pomoć. Kako? Dođite u Knjižnicu, posudite slikovnicu, pap pročitajte sami.

                  Slušam, pričam, stvaram - 28.2.2018.

              

S kratkom lutkarskom predstavom, pod nazivom "Izmišljene priče za lutke", započelo je druženje na radionici "Slušam, pričam, stvaram" dana 28.2.2018. Predstavu su upriličile Lora i Branka. Priča je to o dvije prijateljice koje raspravljaju o "važnom" pitanju da li je mango voće ili povrće. Mišljenja su različita, rasprava traje, ali nakon razmišljanja i razmišljanja složile su se da je mango ipak voće.
Za razgibavanje igrala se igrica "Šumski čarobnjak". Kao i svaki čarobnjak i on je mogao ljude pretvarati u nešto. Izrekavši riječi: u šumici frulu sviram, šalim se i čarobiram, abrakadabra, abrakadabra, pretvaram te u... I za tu je bila potrebna mašta, prikazati životinju ili drvo...
Razgovor na temu: kako smo proveli dan.
Lora
: Probudila sam se jako, jako kasno, skoro je bilo pola jedan.. Išla sam prati zube, ali dočekalo me nešto  čudno. Nije imalo sapuna. Ali kad sam prala ruke morala sam izmisliti. Stavila sam pastu, malo vode, protrljala i mirisalo je po trešnji. Kad je pao mrak htjela sam igrati "Nebeski kit". Ali me opet nešto začudilo. Mobitel mi je bio prazan. Htjela sam gledati TV, ali crtić je prošao i tako išla sam spavati.
Graciela: U vrtiću sam slagala malu špilju za dinosaure

E, sad za ozbiljno su se prihvatile posla. Teta Jasenka je čitala priču "Prvi let". Radilo se o pet malih ptića koji još nisu znali letjeti. Dok su mama i tata išli po hranu, upozoravali su ih da se ne naginju preko gnijezda jer bi pali i netko ih je mogao ugrabiti. Kad roditelja nije bilo, došao je vjetar i ponudio se da ih ponese sobom. Najmlađi je bio najhrabriji i on se odvažio. No, za vrijeme leta pojavio se oblak, a vjetar je ptića ostavio i otišao prema oblaku. A, sada treba ispričati kraj. Evo kako su cure to napravile:
Lora: došli su mama i tata, jedva su ga uhvatile, nije mu se ništa dogodilo. Taj podmukli vjetar i mene je zezao dok sam bio mali, rekao je tata. Sad nećeš biti u kazni, ali neka ti to bude pouka.
Nila: dok je ptić počeo gubiti kontrolu, padao je sve bliže tlu, uletio je u usta rode. Nije ga pojela jer je pila vodu. Mama i tata rode su se zbunili i počeo ih je trbuh boljeti. Vidjela je ptića. On je letio bez kontrole. Tata i mama su bili razočarani, pala im je hrana. Brzi ko' munja uhvatili ga i upozorili da ne slušaju vjetra jer stvara samo zlo.
Graciela: ptica je padala i padala i pala na mekano mjesto, u fotelju i po nju su došli mama i tata. Rekli su joj da ne smije sama letjeti i slušati vjetra.
Branka: padala je i padala i pala na trampolin i da je došao vjetar i pitao dali treba pomoć da prestane skakati. Ne, dosta je naučio od njega. Mama i tata su ga našli, rekli mu da ne sluša vjetra i da ne leti sam.
Pouka priče:
Lora: ne slušaj druge ako roditelji ili netko drugi tko te pozna nisu u blizini
Nila: nikad ne slušaj druge, ako mama i tata nisu u blizini, ako vele ne, onda je to ne.
Branka: ne smiješ slušati nepoznate ljude i ne odlaziti s njima nigdje

                          Klupko - Jelena Tušenka Šonje

"Kamenčić" je naslov priče iz slikovnice "Klupko" koja se čitala za laku noć. Priča o prijateljstvu između ribice i kamenčića. Naučen da živi na obali, među ljudima, stablima, psima, pčelama, osluškujući šum vjetra, trava i cvjetova, našao se na dnu mora uz mnogo pjeska i pokoje ribice. Dosadan li život! Međutim, osjetio se potrebnim i korisnim kad se sprijateljio s ribicom koja se provlačila kroz njegovu rupu, amo-tamo. Bilo mu je zadovoljstvo kad je mladom račiću mogao poslužiti kao prenoćište. Doživio je neizmjernu radost kad je postao privjesak jedne djevojčice i ispunila mu se želja da se kreće, gleda, sluša i stalno s njom putuje.

                   Slušam, pričam, stvaram - 21.2.2018.

             

Lora, Iva, Branka i Graciela su pričale, slušale i stvarale priču "Snjeguljica i sedam patuljaka", dana 21.2.2018. Nakon slaganja puzlle-a sa slikom Snjeguljice u staklenom kovčegu, svaka od njih je ispričala scenu dok kraljević traži da mu je patuljci daju. Tako su nastale četiri verzije priče. Bojanje slika patuljaka je bilo zabavno jer se uz to raspravljalo što znači: ljutiti se, spavati, učiti, kihati, stidjeti se, kihati... Prava je poslastica bila slušanje cijele priče  koju su djelatnici Knjižnice pročitali na kraju radionice.

                 Slušam, pričam, stvaram - 14.2.2018.

 

 

Na radionici Pričam, slušam, stvaram, održanoj 14.2.2018., na sam dan Valentinova, o čemu pričati nego o ljubavi. Postavljeno je pitanje: Što je ljubav? Evo odgovora sudionica radionice:

Branka - ljubav je prvi poljubac

Iva - ljubav je da se puno volimo

Nila - ljubav je da nekoga voliš Graciela - ljubav je da su zaljubljeni Stvarala se priča s temom ljubav. Od tri naslova: "Pismo u sandučiću", "Ljubav u zraku" i "Ljubavno pismo", odabrali smo naslov "Ljubav u zraku", a od prijedloga za imena: Iva, Igor, Karlo, Roko, Luce; Greta i Eli, odabrali smo Roko, Luce i Igor.  

Evo kako je priča nastala:

Branka: Brat i sestra živjeli su u jednoj ljubičastoj kući. Luce se igrala s kockicama u sobi. Brat Roko je došao do nje i rekao joj da ide igrati nogomet sa svojim prijateljima. Luce je bila žalosna što on odlazi.

Iva: Roko je izašao van iz kuće sa loptom. Vidio je da je nešto u poštanskom sandučiću. Otvorio ga je. Ugledao je pismo koje je uzeo. Krenuo je dalje s loptom.

Nila: Dok je uzimao pismo bio je znatiželjan i htio je znati o čemu se radi u pismu. Mislio je da je to ljubavno pismo za njega.

Edita:Roko je sjeo na svoju nogometnu loptu i počeo čitati pismo. Posve je zaboravio na svoje prijatelje koji ga čekaju na igralištu. Pismo je bilo za njegovu sestru Luce. Bilo je to ljubavno pismo od Igora.

Graciela: Roko je odlučio pročitati pismo svojim prijateljima. Kako je čitao pismo, oni su se počeli smijati i rugati što je Igor napisao Luce ljubavno pismo.

Jasenka: Luce je na Valentinovo pogledavala svaki čas u sandučić dali ima što za nju. Očekivala je pismo od Igora. Shvatila je da pisma nema. Bila je jako tužna i počela plakati.

Branka: Kad se Roko vratio s nogometa sav blatan i zamazan,Luce je ugledala u njegovom džepu pismo. Bilo je to pismo koje je čekala cijeli dan. Bila je ljuta na svog brata i pozvala mamu. Sve joj je ispričala.

Iva: Luce i mama su se naljutile na Roka jer je uzeo tuđe pismo, otvorio ga i pročitao. To se ne smije raditi, rekle su mu.

Pouka priče:

Branka: Nikad ne otvaraj tuđa pisma.

Iva: Ako voliš nekoga, nemoj ga ljutiti.

Nila: Ako nekoga voliš, nemoj mu se rugati. Baš smo se lijepo zabavili.

Javi nam dali ti se priča svidjela. Priključi nam se na radionici da zajedno stvaramo nove priče.

U nastavku programa čitači Knjižnice pročitali su priče Brune Kumana "Zaljubljeni žabac" i "Nosorogov oglas" i pjesmu "Zaljubljena slova" iz zbirke Sanje Andabaka "Zaljubljeni tramvaj".

 

Pričam, slušam, stvaram. Novi program Knjižnice za najmlađe koji je započeo 7.2.2018. Što pričam? Što slušam? Što stvaram? Učim prepričati priču, ispričati priču na zadanu temu, stvoriti svoj vlastiti završetak priče. Mogu čak i ispričati vlastitu priču. U tome mi pomaže teta Jasenka. Na prvoj radionici svatko od nas je rekao kakve vrste priče voli, koje smo priče već pročitali ili slušali. Zanimljivo nam je bilo ispričati svoju priču prema slikama Mate Lovrića. Dali smo joj više naslova: "Dječak i klackalica", "Moj prijatelj Snjegović i ja", "Kako se zabaviti dok si sam"... Ali to nije bilo sve. Čitači Knjižnice pročitali su nam priču Zorana Pongrašića "Zrikoslav i Mrzorad". Baš nam je bilo zabavno. Veselimo se slijedećoj radionici u srijedu, 14.2.2018.

Cvilidreta - Braća Grimm

Mlinar se pohvali kralju kako ima jako lijepu kćer i kako je toliko sposobna da od slame može istkati zlato. Kralj se oženi njome, zatoči je u jednu prostoriju punu slame i naredi joj da isprede zlato. No, naravno da ona to nije mogla. U pomoć joj priskače patuljak koji uz pomoć čarolije zaista slamu pretvori u zlato. Kao nagradu za to zatražio je djevojčino prvorođeno dijete i da će joj ga vratiti ako pogodi njegovo ime. Ona lakomisleno pristane, ali tek onda počinju njezine nevolje... Priča je pročitana 31.1.2018. u prostorijama Knjižnice.

Mišeki - Božidar Glavina

U programu "Priče za laku noć" također smo obilježili 3. dane Bože Hlasteca. Pročitale su se njegove pjesme: Žibeki, Babica, Gibanica i Zanovtice iz zbirke "Stari poti". Nakon toga, čitači Knjižnice su pročitali priču "Mišeki", autora Božidara Glavine. Evo kratkog sadržaja: Fašnik. Svi se maskiraju. Tako i grupa miševa koji zajedno žive u rupi. Ali, tu je i mačka. I ona se maskirala i to u ništa drugo negoli u miša. Umiljatim glasom zvala je miševe, nudila im svašta samo da ih dobije van. Treba li joj vjerovati? Dali se zaista promijenila kako je tvrdila?. E, to su saznali svi oni koji su prisustvovali čitanju priče dana 24.1.2018. u 19:00 sati u Knjižnici. Što je još interesantnije, priča je na kajkavskom narječju.

Tajna pekmeza Ašuna - E. Panfilova

Negdje daleko, daleko, u najsjevernijem dijelu zemlje, duboko među gustim šumama i visokim brežuljcima, na najvećem Oskoruš stablu najšire krošnje, krije se neobično kraljevstvo šume, Oskoruša. Tu žive mali patuljci naroda Ašuna poznati po spremanju pekmeza od oskoruša. Kako to oni rade i zašto je njihov pekmez najbolji, opisano je u slikovnici Ekaterine Panfilove, koju ste mogli čuti 17.1.'18. na dječjem odjelu Knjižnice.

Snježna kraljica - H.C.Andersen

Bajkom "Snježna kraljica", H.C.Andersen pokazuje koliko je pravo prijateljstvo neraskidivo i može trajati cijeloga života. Djevojčica Gerda je spremna pronaći svog prijatelja Kaja kojeg je začarala Snježna kraljica i povela ga u svoje kraljevstvo. Prešla je sve prepreke kako bi stigla do Snježnog kraljevstva i vratila  ga. Jako je bitno njegovati prijateljstvo jer prijatelji čine naš život sretnijim i veselijim. Bez njih osjećali bi se prazno. To je bila prva priča za laku noć pročitana u novoj godini, u Knjižnici, 10.1.2018.

Panika kod djeda Božićnjaka - Anne Lamy

   

Na zadnju priču za laku noć u ovoj godini, dana 22.12.2017. pridružio se i Djed Božićnjak. Djeca su imala priliku čuti, osim što raznosi darove, kako to on čita priče. Panika. Zar kod Djeda Božićnjaka može nastati panika? Pa tamo sve funkcionira kao po vurici. Ali, ovaj put nije bilo tako. Jedan od sobova je otputovao na Tahiti jer mu polarna zima nije više baš bila dobra za zdravlje. A kad njega nije bilo, niti ostali sobovi nisu htjeli vući saonice. Tako se Djed našao u neprilici koga i gdje naći za zamjenu. Što se dalje dogodilo i dali su darovi stigli do djece, pročitajte sami u priči "Panika kod Djeda Božićnjaka" autorice Ann Lamy. Do naših slušalaca priče za laku noć darovi su stigli, a koliko su ih razveselili vidi se na gornjim slikama. 

Kakva zbrka - Renata Holcer

Ovo je priča o nestašlucima, prijateljstvu, ali i odgovornosti. Iako se u priči pojavljuju životinje (vuk, ovca, pas) koji govore o svojim razmišljanjima, stavovima i problemima, oni ustvari personificiraju ljudske osobine. Koliko je priča bila zanimljiva, pitajte slušače koji su bili u Knjižnici dana 13.12.2017.

Orašar - E. T. A. Hoffmann

Dobro poznata priča o orašaru i djevojčici Klari je kao stvorena za predbožićno raspoloženje. U nama se javljaju posebni osjećaji, to je vrijeme kada nam se želje ostvaruju, makar i u snu. Nećemo otkrivati sadržaj, reći ćemo samo da je to divna priča koju toplo preporučamo ne samo djeci nego i odraslima. Svi oni koji su 06.12.2017. u 19:00 sati bili u Knjižnici, čuli su je u izvedbi čitača Mihaela Medvedeca, Đurđe Kokanović i Margarete Rajh.

Čarolija zagrljaja - Dubravka Kolanović

                                                   

Priča koja se čitala dana 22.11.2017. je priča o dva najbolja prijatelja, Mali Medo i Vučić koji vole navečer gledati zvjezdano nebo. Jedne ih večeri iznenadi dolazak nekog čudnog stvorenja. Bio je to svemirac koji je slučajno zalutao u njihovu šumu. Isprva su bili sumnjičavi prema njemu, ali kasnije su shvatili da je isti kao i oni i ne trebaju ga se bojati. Svemirac je bio tužan i usamljen, ali dva prijatelja su mu poklonila zagrljaj u kojem se krije prava čarolija. Dijelimo zagrljaje i usrećimo svoje prijatelje!

Stoliću, prostri se! - Braća Grimm

Zanimljivu priču o siromašnom krojaču i njegovim sinovima, gostioničaru i lažljivoj kozi, malim posjetiteljima su pročitali članovi čitalačke družine Knjižnice, dana 15.11.2017. Priča je prepuna pouka, koza predstavlja razmažene ljepotice, otac-strogoću u odgoju djece i da se marljivost uvijek isplati. Kao i u svakoj bajci i u ovoj se pojavljuju čarobne stvari: stolić, magarac i vreća s toljagom.

Ljepotica i zvijer - Charles Perrault

                                               

Priča je to o ljubavi između dvoje junaka koja postepeno iz prijateljstva prerasta u istinsku ljubav. U početku, bojeći ga se jer je bio strašna zvijer, ljepotica je polako otkrivala da ta zvijer u biti ima jako dobro srce i bez obzira na vanjski izgled, koliko je on dobar. Priča nam u jednom dijelu pokazuje da kad nekoga volimo on nam je lijep bez obzira na vanjštinu. Prihvatimo li sebe onakvima kakvi jesmo u život će nam ušetati osoba koja će nas prihvatiti i bezuvjetno voljeti. To je kratki rezime ove bajke, pročitana 08.11.2017. u Knjižnici, a vi je pročitajte i  sami donesite neke zaključke.

Maca papučarica - Ela Peroci

                                            

Da trebamo svi biti uredni i pospremati svoje stvari ne treba nam nitko govoriti. Ali, za svu onu djecu koja to nisu, postoji jedna dobra maca koja skuplja njihove papuče, pa čak ih i popravlja. To je maca iz priče "Maca papučarica", autorice Ele Peroci koju su čitači Knjižnice pročitali djeci 25.10.2017.

Kraljevna na zrnu graška - H.C. Andersen

                                          

Bajka "Kraljevna na zrnu graška" govori o jednom princu koji je želio oženiti pravu princezu. Imao je sreću da je na vrata dvorca došla djevojka, sva pokisla i izgubljena, a koja je tvrdila da je ona prava princeza. Kako bi to provjerila, prinčeva je majka stavila zrno graška ispod desetak madraca i pokrivača na kojima je princeza trebala spavati. Iz ove priče koju su čitači Knjižnice pročitali 18.10.2017., možemo izvući pouku kako provjeriti pravu prirodu ljudi. Svi mi možemo reći da smo nekakvi, ali to treba i dokazati.

Priče o jazavcu Jošku - C. Nöstlinger

                                         

Kroz nekoliko priča, pratimo jazavca Joška u raznim situacijama i kako se on u njima snalazi. Najprije se susreće s nasilnim zecom, pa onda želi crvenu kapicu kakvu imaju sva druga djeca u školi. U slijedećoj priči želi mami pokloniti cvijeće za rođendan, ali to ne ide baš kako si je zamislio. U zadnjoj priči Joško se mora suočiti sa strahom od čudovišta. Kako je sve to prošlo mogli ste čuti u Knjižnici, 11.10.2017. na čitanju priča za laku noć.

Ružno pače - H. C. Andersen

                                         

Priča je ovo o nevoljama i patnjama malog labuda koji se greškom izlegao u pačjem gnijezdu. Biva omalovažavan, zlostavljan i misleći da je bezvrijedan, napušta pačje pleme. Andersen nam poručuje: ne suditi ljude prema vanjštini i sposobnosti da se prilagode većini. Sve što je drukčije budi neprijateljstvo. Kako funkcionirati u svijetu gdje nitko nema razumijevanja za one koji su posebni?    Ukratko, to je poanta ove priče koja je pročitana mališanima u Knjižnici, dana 04.10.2017.  

Morčić i gusari - Miro Gavran

                                         

Dječak Karlo često putuje s ocem, kapetanom broda, po svim morima. Na jednom od putovanja doplove do otoka s tamnoputim stanovnicima. Tu Karlo upoznaje dječaka po imenu Morčić i oni postaju nerazdvojni prijatelji. Ali, kad je došlo vrijeme da mornari napuste otok, ne želeći se rastati, Morčić smišlja način kako i dalje ostati s Karlom. Ova je priča bila čitana 27.9.2017. u programu Priče za laku noć.

Sirup protiv mačjeg kašlja - Silvija Šesto

                                         

Priča, koja je čitana 20.9.2017., nam govori o djevojčici koja ne želi pristupiti ispitu u školi, pa glumi da je bolesna. Što da roditelj u ovom slučaju napravi? Da je poštedi stresa ili je podučiti odgovornom ponašanju? Na scenu stupa mačak koji djevojčici nudi priliku da okrene "novi list" u životu i ne ponavlja iste greške.

Trnoružica - Braća Grimm

                                         

Bajka koja govori o princu, princezi, zloj vještici i da dobro uvijek pobjeđuje zlo, nosi naslov Trnoružica, a napisali su je braća Grimm. Čitači Knjižnice pročitali su je najmlađim posjetiteljima 13.9.2017. Kao i u svakoj bajci i ovdje susrećemo dobre i negativne likove. Pokazuje nam kako ljubomora i želja za osvetom mogu naškoditi nevinim ljudima. Ali, isto tako nam pokazuje i da u svakoj nevolji će se naći netko tko će pomoći.

Leteća priča - Selnik

Brže, mama Mu - Jujja Wieslander

                                          

Jednog ljetnog dana mama Mu se igrala s maskom za ronjenje. Ali, Kraksu je to dosadno da bi se pridružio. On bi više uzbuđenja jer voli brzine i brodove. Dosjetio se! Napravit će vlastiti brod od gume za bicikl. Čiji mu je bicikl bio prvi pri ruci? Onaj od mame Mu. No, svaka  njegova inovacija završi krahom. Što će biti ovog puta, otkrili su čitači Knjižnice malim i velikim slušateljima u Selniku, na letećoj priči 18.8.2017.

Leteća priča - dječje igralište Ludbreg

Petra uči plivati - Željka Horvat - Vukelja

                                         

Petra je djevojčica od 6 godina i s obitelji odlazi na more. Kako je do tad uvijek imala patkicu sa sobom dok je ulazila u vodu, njezin je tata odlučio da je vrijeme da ona nauči plivati. Priča roditeljima daje ideje kako pomoći svojoj djeci kod učenja plivanja, a djeci da odagnaju strah od vode i srama reći prijateljima plivačima da oni još ne znaju. Zanimljiva i "osvježavajuća" priča  čitana ispod drveta joha, ljetnog dana 18.7.2017.

Raspjevana sirena - Julia Donaldson

                                           

U fokusu priče, koja je mališanima čitana 14.6.2017. u Knjižnici, je morska sirena koja je imala prekrasan glas. Ribe, školjke, puževi i galebovi bili su oduševljeni njezinim pjevanjem i svaki dan su uživali u njezinoj pjesmi. No, kad je Lukavi Luka sa svojim cirkusom stigao u grad, namamio je sirenu obećanjima o bogatstvu i raskoši, ako pođe s njim. Bez obzira što su je stvorenja s morskoga žala molila da ne ide, ona je ipak odlučila poći. Ubrzo se razočarala životom u akvariju i ponašanjem Lukavog Luka, a prijatelji su joj pomogli da pobjegne. Shvatila je da nije sve u slavi, novcima i bogatstvu, već da u životu postoje važnije stvari.

Podvodna priča - Kestutis Kasparavičius

                                            

U morskim dubinama osam marljivih ribica i jedna hobotnica zadužene su za "pospremanje" mora nakon olujnog vremena. Nasukani brod vratiti u more, odlutali otok vratiti gdje mu je mjesto, rastjerati tamne oblake kad prekriju sunce. Umorne od silnog rada i one požele maštati o zasluženom odmoru. Uzajamno pomaganje i podrška poruka je ove priče pročitane 31.5.2017. na dječjem odjelu u Knjižnici.

Knjižnica naša već dugo ponosno stoji.
Jel' ste to znali, prijatelji moji?
Tajne svoje otkriva
i znanjem vas obilnim potkiva.

Priča je tu što milno vas gali,
za nju, vjerujte, sve bi na svijetu dali.
Po zimi il' ljeti, jeseni il proljeću,
likovi iz knjiga na zabavu polijeću.

Pjevaju i plešu samo za vas
svake srijede u isti čas.
19 sati, to je pravo vrijeme
da se u malene glavice posije znanja sjeme.

 

 

Već pet godina u knjižnici se provodi program ''Priče za laku noć''. Dolaze djeca različite dobi, čak tate i mame, a ponekad i djedovi i bake. Na mekane jastučiće sjedaju i spremno čekaju da se svijetla ugase. Uz titraje svjećica, razgoračenih očiju i otvorenih usta, slušaju o dogodovštinama Petra Pana, Snjeguljice, Ćelavom ježu....
Likove zorno prikazuju tete i djeca i povedu ih u čaroban svijet mašte gdje se sve može. Uljuljkani, na nježnim krilima sna odlaze u svoje krevetiće i sanjaju o nekim novim događajima, s novim likovima, ali u isto vrijeme i isti dan, svaki tjedan u novi san.

   

 

19.12.2018.

 

Slušam, pričam, stvaram

 

18:00 sati

 

 

 

 

Priča za laku noć:

             

       Samo da ne bude snijega

                   Holly Hobbie

         

 

 

19:00 sati